Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Virovitička povjestica

„Žrtve malobrojnih spašavaju mnoge“

  Vlatko Smiljanić           12.09.2012.         2604 pogleda
„Žrtve malobrojnih spašavaju mnoge“

„Žrtve malobrojnih spašavaju mnoge."  Ne mogu se sjetiti gdje sam prije nekoliko dana čuo ovu izreku, i to je sada nevažno. Važno je da sam ju čuo vozeći novi trkaći bicikl virovitičkom obilaznicom koja je blizu moga mjesta, Korije. Bez namjere i cilja krenuo sam prema „šećerani". Cesta je bila potpuno prazna, zvuk automobila čuo se tek kilometrima dalje. Okolna polja su bila pusta i suha. Umjesto blago zelenog kukuruza sada je tamo bio suhi, smeđe-žuti kukuruz u kojemu je sve „kuhalo" pod ovoljetnim užeglim suncem. Blizu toga kukuruza na samome zavoju uz cestu zamijetio sam omanji crni križ koji je bio preko kanala na „ničijoj zemlji". Nazvao sam to mjesto „ničijom zemljom" jer je bilo obraslo polusuhom visokom travom. Gotovo usred polja. Ondje sam se zaustavio. Pustio sam nogar, odložio bicikl u stranu i pošao prema tamo. Kako bi se moglo doći do križa, vidjelo se da je netko nedavno postavio stari pružni prag. Križ je bio ograđen sa četiri bijela metalna stupića oko kojih je bila omotana deblja trobojnica. Na križu sam uočio tekst: „SPOMEN VIROVITIČKIM ORUŽNICIMA". Dolje je pisao kako su žrtve partizanskoga zauzimanja Virovitice tijekom listopada '44. Tog teksta se ne sjećam. Nakon što sam tekst pročitao pogledao sam u daljinu. Sjetio sam se kako je taj dan bio Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima te dan kada sam napravio Facebook stranicu „Hrvatska povijest" koju već godinu dana vodim. Negdje u gradu sam vidio i plavi plakat koji poziva na obilježavanje toga dana u Mrtvome Jarku gdje su također pokopane žrtve kao i kod mjesta gdje sam se tada nalazio.

Brzo sam se vratio doma i odmah „zaguglao" kako bih pronašao barem neki podatak o mjestu na kojemu sam bio. I nešto sam pronašao! Bio je to tekst moga imenjaka gospodina Ljubičića. Prvo sam mislio: „Slučajnost ili?" No, brzo mi je ta misao pobjegla i usredotočio sam se na tekst. U njemu je između ostaloga pisalo sljedeće:

„Prema svjedočanstvu Jele Kovačić iz Korije na ovom mjestu su zakopane 24 žandara (oružnika). Ona je tada bila dijete, a sjeća se da je masovna grobnica izgledala kao trap po kojoj su djeca čeprkala štapovima. Točan broj i imena žrtava tek treba utvrditi."

 Sada već pokojna gospođa Kovačić mi je svjedočila o žrtvama koje je iz logora spasila naša sumještanka Mara Matočec, ali o ovome se ne sjećam da mi je išta spomenula. Možda se nije niti sjetila. Dalje je pisao:

 

1. BILIČIĆ JOSIP, r. 1904. godine u Malinu, općina Brod na Savi. Oružnik. Partizani ga ubili 5. listopada 1944. godine kod Korije gdje su ga i zakopali. Posmrtni ostaci otkopani i sahranjeni na virovitičkom groblju 17. listopada iste godine.

2. CIMADONI ANDRIJA r. 1902. godine u Mihovljanima, u Bosni. Oružnik. Nađen mrtav u polju kod Korije, gdje je i zakopan. Ubijen 5. listopada 1944. godine.

3. CRNKOVIĆ IVAN, r. 1909. godine u Prvči, Nova Gradiška. Oružnik. Nađen mrtav kod Korije. Ubijen 5. listopada 1944. godine.

4. GJEREK MARIJAN, r. 1906. godine u Viru, općina Posušje Oružnički narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici.

5. IVEZIĆ FILIP, r. 1908. godine u Donjem Lapcu. Oružnički narednik. Poginuo u Virovitici 5. listopada 1944. godine.

6. JURAČ MATO, r. 1897. godine u Ložištu na otoku Braču Oružnički narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici.

7. JURKOVIĆ NIKOLA r. 1919. godine u Kujniku, župa Oriovac. Oružnik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Pronađen zakopan u polju između Virovitice i Korije.

8. KOPČIĆ MATO, r. 1908. godine u Podgizadju, župa Nijemci. Oružnik. Partizani ga ubili kod Korije 5. listopada 1944. godine.

9. LOZINJAK MIJO, r. 1917. godine u Kujniku, župa Oriovac. Oružnik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Pronađen mrtav kod Korije gdje je bio i zakopan.

10.MOFERDINI MARKO, r. 1914. godine u Istri. Oružnik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici.

11.PANDURIĆ ANTUN, r. 1917. godine u Viljevcu, župa Moslavina. Oružnik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Nađen mrtav kod Korije. Sahranjen u Virovitici.

12.POPKOV ARSENIJA r. 1909. godine u Virovitici. Pravoslavac. Oružnički narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine.

13.REVES FRANJO, r. 1900. godine u Podravskoj Slatini. Oružnik. Nanen mrtav kod Korije 5. listopada 1944. godine, gdje je bio i pokopan.

14.STARČEVIĆ FERDO, r. 1911. godine u Malinu, Brod na Savi. Oružnik. Nađen mrtav kod Korije 5 listopada 1944. godine. Sahranjen u Virovitici.

15. ŠLOPAR AUGUST, r. 1907. godine u Miholjanima. Oružnički narednik. Ubijen nakon predaje partizanima 5. listopada 1944. godine.

Različiti uznositi govori o pravednoj državi i pravednosti iz perspektive hrvatskih žrtava, iz iskustva prešućivanja i omalovažavanja, izgledaju smiješno oholi i neiskreni. Može li se od naroda koji nije u stanju niti svoje žrtve pokopati očekivati da će izgraditi vlastitu državu blagostanja? Prije bi se moglo reći da narod koji nije u stanju vlastite žrtve pokopati nema budućnosti.

Nakon ovoga teksta posebno sam se zamislio. Upitao sam se zašto je ovo mjesto zaboravljeno? Zašto se ondje nalazi tek križić koji je uočljiv pažljivim fokusiranjem vozača (ili bolje suvozača) koji voze obilaznicom? Nigdje u vijestima nisam pročitao da je tijekom obilježavanja Dana žrtava totalitarnih i autoritarnih režima odana počast. Žrtva - bila ona dio pobjedničke sile ili gubitničke - jednako je vrijedna kao i svaka druga. Malo je toga gorče od osjećaja gorčine. Čovjeku vlastiti otrov šteti puno više nego njegovoj žrtvi. Trebalo bi konačno zatvoriti stranice Drugoga svjetskog rata i odložiti ih u policu povijesti koje će proučavati razumni ljudi - oni koji neće osuđivati ili veličati određenu struju, nego već oni koji će se pokloniti njihovim žrtvama.

Ovdje se ne živi samo
da bi se živjelo.
Ovdje se ne živi samo
da bi se umro.
Ovdje se i umire
da bi se živjelo.
(Mak Dizdar)

KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Lynx
2.10.2012. 22:41
Bez komentara ali uz jednu veliku želju i zahtjev prema Vama mladiću.
Naime, predstavili ste se našem lokalnom življu opisujući život i djelovanje Mare Matočec. Što je i tko je ona ovdje neću, ali Vi znate. Želja je i zahtjev usporediti je sa vrlim seljakom Mihovilom Pavlekom Miškinom, njegovim razmišljanjima, djelovanjem i smrću.
Komunizam ubija vlastiti narod, tko je @vobrado ubio Miškinu? I zašto? Znate li?
Templarius
1.10.2012. 17:38
e moj smiljanicu... ne mozes ti bez pristranosti... pametnome dosta... dan obiljezavanja zrtava svih totalitarnih rezima... to bi ti htio da su samo komunisti bili totalitarni... de zamisli se pametni moj smiljanicu i reci... kako bi hrvatska izgledala da je fasizam pobjedio? mi bi bili sluge germanima ungrima i talijancima... al zbog nezanam kojeg razloga ti tu udaras bas po toj nekoj logici... kako bi bilo kad bi bilo... okreni se oko sebe mladicu... hrvatsku nisu pokrali srbi vec ovakvi kao ti... puna im usta hrvatske a jedini cilj sebi steci slavu i imetak... ne citam vise tvoja sranja
Mikeš09
13.9.2012. 22:15
Smiljaniću da nisi malo zastranio kada samo Popkovu navodiš vjeroispovjest...kakve to veze ima...
vobrado
13.9.2012. 11:49
Upravo zbog svih ovih problema koje ste i vi napomenuli, poštovani komentatori, nisam se htio upustiti u dublju analizu samog teksta kao i cjelokupne situacije II svjetskog rata kao i svih ratova jer bi nas ta analiza odvukla predaleko. Nažalost, nemamo mogućnosti znati sve povijesne činjenice iz svih kutova gledišta, zato i komentiramo onoliko koliko sami znamo.
drug
13.9.2012. 11:14
Vobrado nisi se dobro naspavao... Činjenica je da stanje Hrvata u kraljevini Jugoslaviji nije bilo na razini jednakosti pa su se i Hrvatski komunisti borili protiv te nejednakosti, ali konstatirati da je komunizam bio gori ubijajući vlastitu naciju je bacanje prašine u oči jer ako je itko ubijao vlastitu naciju bila je fašistička NDH. I tu svi naši današnji problami počinju. Tko je prvi počeo? Žandari su bili ti koji su moje pretke Hrvate, antifašiste, sproveli do zatvora a Hrvatski fašisti drugi dan smaknuli bez suda i označenog groba. U kojem cilju? Hrvatstvo u ovom slučaju kakvo ti vidiš nedaje za pravo na državu pod svaku cijenu pa makar i ubiti Hrvata jer nije htio fašističku Hrvatsku. A sa druge strane nekome suditi u onakvim okolnostima i u ono vrijeme razultat bi bio isti. Smrtna kazna...Pogledajmo danas kako se sudi generalima koji su samo slušali zapovjed svog danas pokojnog vrhovnog zapovjednika. Ponovo izdanii ostavljeni kao i "junaci" sa Blajburga...Sreća da ne postoji smrtna kazna...
miško
13.9.2012. 11:01
Točno vobrado, ali ne treba smetnuti s uma da smo u 2. svjetskom ratu bili najobičnije sluge. Naš položaj prije rata ne amnestira rasne zakone i zločine. Za to ne trebaju velike nauke.
Svako ubijanje osuđujem, nitko poslije rata nije trebao tako stradati, ali kada se o tome duži spomenici valja se služiti činjenicama.
Pijetet žrtvama, ali nisu oni nikakvi hravtski domoljubi nego fašisti i sluge. Mnogi od njih su davali otpor, pucali, bježali...
Pa ideolog najsramnijeg razdoblja u hrvatskoj povijesti je pobjegao glavom bez obzira i time pokazao koliko je volio Hrvatsku i Hrvate, a o mobilizaciji golobradih mladića kada se kraj već i da ne govorim.
Komunizam je bio zlo, osjetio sam nešto malo i na vlastitoj koži, ali kazati da je bio gori od fašizma e to za to treba imati uvrnuti smisao za realnost.
I na kraju drug je u pravu: normalni slijed događanja.
vobrado
13.9.2012. 9:45
Ulaziti u dublje analize II svjetskog rata bilo bi pretendenciozno u komentiranju na jednom portalu. Davati olake komentare na stanje u Hrvatskoj za vrijeme II svjetskog rata a isključiti stanje Hrvata u prijeratnoj Jugoslaviji, davati olake komentare na stanje u Hrvatskoj u smislu ondašnjeg svjetskog poretka bilo bi iluzorno. Iz perspektive gotovo 70 godina poslije tih događanja može se korektno reći da komunizam nije bio ništa bolji od fažisma, dapače, gori jer je ubijao vlastitu naciju. Pogledajmo sve komunističke zemlje poslije II svjetskog rata i priznajmo povijesne činjenice. Toliki stradali bez suđenja samo zato što su bili pripadnici druge vojske, nekada dragovoljno, nekada prisilno, a nekada sasvim razumljivo jer su bili pripadnici vojske svoga naroda. Dakle, nije se lako upustiti u rasprave o II svjetskom ratu kao niti o jednom ratu jer je uvijek nepotreban, nepošten i nepravedan.
Pametnome dosta!
miško
13.9.2012. 8:26
Ni jedan život nije vrijedan besmislenih ratova. Ovi ljudi nisu smjeli stradati bez suđenja!
Da živimo u državi pravde i prava spomenik s ovakvim tekstom nebi smio biti podignut.
Ljubičić nije nikakv povijesničar već ustašonostalgičar.
Ako netko u zemlji koja ustavom baštini antifažizam napiše da je Virovitica dolaskom partizana bila zauzeta, (a da je psihički zdrav i stabilan) jedino što možemo zaključiti je da manipulator povijesnim činjenicama.
Ni izraz prevrat nije točan! Nacisti su pokorili mnoge zemlje pa tako i Hrvatsku. Protjeravanjem nacista i njihovih poniznih puzača što ljubiše fašističke čizme oslobeđena je i Hrvatska. Virovitica je od tog zla oslobođena 5. listopda 1944. godine.
MNogi su, na žalost, stradali bez suđenja, to je za svaku osudu. Ali jednu stvar moramo priznati - ovi ljudi nisu bili civili, pripadali su fašističkim snagama, dakle, agresorima, dakle okupatorima.
Kao da jendog dana, nakon Domovinskog rata, nedaj Bože, u Hrvatskoj podignemo spomenik pripadnicima JNA iz 1991. godine.
vobrado
12.9.2012. 23:06
Povjesničari hrvatske provenijencije su uvijek govorili za kraj II svjetskog rata da je došlo do "prevrata". Zašto? Vjerojatno nisu mogli prihvatiti komunističku budućnost koju su im spremili Titovi partizani znajući za djelovanje komunista u Rusiji. Po svim događanjima koja su se poslije dogodila, očito su bili u pravu, ali ipak prekasno.
P.s. Svim žrtvama s bilo koje strane poštovanje i pokoj vječni!
drug
12.9.2012. 22:54
... žrtve partizanskoga zauzimanja Virovitice tijekom listopada `44 = ? Zauzimanja ? Taj koji je podigao spomenik radi istine za buduće naraštaje morao je napisati - Oslobođenja Virovitice. Kada tako budemo gladali istini u oči, znat će mo cijeniti i žrtve bile one naše pobjedničke ili one gubitničke. Ove žrtve su nažalost normalan slijed događaja jer se od početka rata znalo da im kraj dolazi prije ili kasnije. Povjesničari poput gospodina Ljubičića vjerojarno rabe ovakve izraze (zauzimanje Virovitice) jer im je teško priznati poraz koji je sastavni dio svakog rata...


Još iz kategorije Virovitička povjestica