Do šestog razreda osnovne škole, Mirkova je konverzacija bila utemeljena na dijalozima iz kaubojskih filmova. Oca Ivana, prekrstio je u John, mamu Mariju u Mary, a mlađa je sestra Suzana, postala Sue. Još je, kako - tako, uspijevao u školi koristiti neke normalne rečenice dok su ga učitelji prozvali da odgovara, al onog trena kad se začulo školsko zvono, Mirko je strpao knjige i bilježnice u torbu, prebacivši je preko ramena poput kaubojskih bisaga, a lončić za vodu objesio na drugi kraj, s leđa, ako ga, nepuni kilometar do kuće, uhvati, kako je govorio, žeđ u pustinji.
Napamet je znao komplet repertoar gradskog kina, al isto je zahtijevalo rizik - pobjeći iz škole sat - dva. Ma, iz tih će predmeta, ionako, dobiti prolaznu ocjenu, lakovjerno je pomislio. Tko još ima jedinice iz tjelesnog ili likovnog?
Gotovo sve hlače, naslijeđene od bliskog rođaka, Mirko je uspio poderati na koljenima,a nije bilo novca za čestom kupovinom, pa se krpilo. Nekada sram da dijete ne hoda u poderanoj odjeći, danas bi bila moda.
Bio je mjesec svibanj, ocjene u školi već pred zaključivanjem, kad se Mirkova mama pojavila u našem dvorištu, tiša nego inače, Donijela je hlače, i gotovo uplakana započela priču da će, izgleda, Mirko biti ponavljač.
Razrednica je, par dana prije, susrela Mirkova oca na tržnici.
- Ivane, vaš Mirko ima zaključene dvije jedinice, bit će opasno ako i iz likovnog bude jedinica, ponavljat će razred. Zašto ne dođete u školu? Već smo vam poslali nekoliko dopisnica i poziva.
Mirkovu ocu udarila je krv na nos, zateturao se i ispustio komplet pazar što ga je teglio s tržnice, a svibanjsko, blago sunce, tog mu se trena učinilo kao najužarenija kugla ispod kape nebeske.
- Poslali ste nam dopisnice i pozive? - jedva je uspio odgovoriti dok je skupljao pazar u cekere - ništa nismo dobili. Kažete, možda će pasti razred? Aaa, samo dok dođem kući!
- Ma, nemojte ništa poduzimati! Još postoji nada. Dođite u ponedjeljak u školu - odletjele su negdje nastavničine riječi, jer, Mirkov ih otac nije čuo. Grabio je koracima od sedam milja što hitrije kući, da on Mirka nešto priupita.
Već s kapije počeo je skidati kaiš i dozivati Mirka.
- Gdje je to malo smeće?Je l' ja trebam na tržnici saznati da ću imati ponavljača u kući?!! Izlazi - sagnuo se otac, ne bi li Mirka izvukao ispod stola.
A, Mirko, sitniji i mršaviji od vršnjaka, vješto se prebacivao s noge na nogu, iz čučnja u polusagnuti položaj, izmičući očevu bijesu. Stisnuo je šake, spreman na obračun, te poput aktera iz kaubojaca, povikao:
- Ti, pasji skote! Želiš me protjerati južno od Misurija?! Moraš biti brži ako želiš živjeti!!
- Marija, drži me da ga ne ubijem! Ma,ne, ne! Nemoj me držati! Ja ga rodio - ja ga ubio! I Šta on to meni odgovara? Kakav Misuri? Izlazi gade- pokušavao je otac dobaciti kaiš do Mirka.
- Želiš i dalje obračun? Možeeee! Dođi u podne na Petrovićevu njivu! Ako nisi znao, tada su sjene najkrace - zainatio se Mirko, izgovorivši repliku iz netom pogledanog kaubojca.
Mama je netremice slušala jade i tugu Mirkove mame, jer, nije ih poznavala kao problematičnu obitelj, sklonu nasilju.
- Ma, dajte Marija, pa nije valjda sve tako, bez izlaza? Sigurno neće biti ponavljač, uvijek se stigne popraviti, imaju i nastavnici razumijevanja - pokušava, al bez puno uspjeha, mama utješiti gospođu Mariju - Mary.
Samo jedna u nizu priča maminih mušterija, skoro da je zaboravljena nakon nekoliko mjeseci, da se mama nije, sasvim slučajno, u frizeraju, vidjela sa, sad sasvim drugačijom i nasmijanom, gospođom Marijom - Mary. Mirko se uspio provući s dva popravka, al ljeto je proveo kod bake i djeda. Dugo nije mogao zaboraviti očev bijes.
Početkom nove školske godine, Mirko se vratio kući.
Tu i tamo bilo je i dalje bježanja iz škole ne bi li se pogledao upravo prispjeli film, al' daleko je to bilo od nekadašnjeg . Sad je i Mirko postao oprezniji, lukaviji.
Ubrzo su kaubojce zamijenili neki drugi, ozbiljniji filmovi, al ostale su replike, koje je čuvao za posebne prigode. Onog dana kad su ga roditelji ispraćali na služenje vojnog roka, prije no što će zatvoriti kapiju, vratio se do oca, i u maniru pomirenih neprijatelja, položio mu ruke na ramena, i rekao:
- Znaš, s tobom bih mogao pregaziti rijeku ....
