Znanost ne može dokazati niti osporiti postojanje Boga, ali može dokazati ispravnost nečije religije i vjere. A vjerski blagdani uvijek su dobra prigoda za jedan takav osobni znanstveno religijski eksperiment. Tek toliko da provjerimo jesmo li na pravom putu ili Istinu treba tražiti negdje drugdje – „Jer tko traži, taj i nađe“.
Način ove provjere je vrlo jednostavan. Dovoljno je samo uočiti problem, raščlaniti ga analitički i povezati sintetički. A to ćemo upravo sada pokušati učiniti.
Definicija znanosti i religije
Za početak, kako i priliči svakoj ozbiljnoj naučnoj raspravi, krećemo od školske definicije religije i znanosti, kao lagani meditacijski uvod za lakšu koncentraciju na bit(ak). Pritom ćemo se osloniti na Hrvatski leksikon, jer mi se nekako sa stanovišta metodoloških principa doima znanstveno objektivan, a religijski nepristran.
Dakle:
- „Znanost je sistematizirano znanje; prema određenom načelu uređena cjelina spoznaja (znanja) o istome predmetu proučavanja (o nekoj 'prirodnoj' stvarnosti neovisnoj o ljudskoj djelatnosti ili pak o 'umjetnoj' stvarnosti nastaloj iz ljudske djelatnosti) i metoda koje stečenim znanjima pružaju vjerodostojnost. Znanstvena metoda mora omogućiti što vjerniji i što objektivniji opis proučavanoga predmeta te mogućnost njegove provjere.“
- „Religija je sustav vjerovanja i obreda po kojima čovjek pokušava ući u odnos s Bogom i osigurati svoje spasenje; čovjekov odnos prema Bogu (monoteistička r.), ili bogovima, božanstvima (politeistička r.), u osjećajnom, misaonom i manifestnom smislu; izričaj vjere (u okviru zajednice).“
Definiranje problema
Ovo je ključni korak u svakom znanstvenom eksperimentu. Definirati problem znači odrediti ispravan teorijski smjer, što u našem slučaju glasi: Detektirati i opisati teološku problematičnost religije i vjere.
Ne brinite, nema u tome nikakvog grijeha. Tom ćemo poslu pristupiti znanstvenom metodom primjene znanja iz povijesti, koja nas uči da je negdje na samom početku stvaranja religijske kulture bilo gotovo isto kao i sada na kraju. Od kada je svijeta i vijeka, još davno prije rođenja prvih ateista, traju vječite prepirke čija religija je prava, a čija je kriva. U Rimskome carstvu takvo neurotično duhovno ponašanje toliko je uzelo maha da su carevi i pape još stoljećima poslije progonili vraga širom Kraljevstva zemaljskog, sve do samog kraja 18. vijeka (što je u povijesnom mjerenju vremena gotovo do maloprije). A onda je uslijedio nagli obrat. Krizom feudalizma i razvojem kapitalizma kao svjetskog procesa jača civilni sektor i dolazi do duhovnog odvajanja crkve i države. To je dovelo do promijene grešnih crkvenih zakona pa se ljude opsjednute krivom vjerom više ne spaljuje na lomači, nego ih se pokušava preobratiti vjeronaukom i molitvom, te ih na miran način asimilirati u većinski religijski okvir zajednice već od ranog djetinjstva. Male bebe još na majčinoj sisi primaju vjeru u Oca nebeskog, prije negoli postanu svjesni ovozemaljskog. Takav tradicijski običaj kasnije, kada odrastu, u mnogima od njih stvara prigovor savjesti. Gladni šireg duhovnog znanja, htjeli bi promijeniti vjeru, ali ne znaju koja je kriva, a koja je prava. Što ako promaše pa završe u paklu?
Ciljevi eksperimenta
Suosjećajući sa svima koji se po ovom pitanju gombaju i pate, cilj je ovog eksperimenta utvrditi znanstvenu ispravnost svih religija i vjera, tako da ih se mirne duše može propitkivati i mijenjati, sve dok se ne nađe ona prava – po mjeri srca, uma i duše.
Metodologija
Za tu svrhu koristimo se metodom introspekcije. To je najpouzdanija znanstveno-religijska metoda spoznaje, jer najbolje i najpreciznije odražava subjektivni osjećaj duševnog stanja i duhovnog blagostanja – kao kontrolne točke religijskog i vjerskog zdravog razuma.
Testiranje i pravila
Laboratorijski test izvodi se u strogo kontroliranim uvjetima: biti sam sa sobom, bez duhovnog i mentalnog utjecaja nečije crkve i partije.
Znanstvena teza
Opsežnom analizom cjelokupne svjetske duhovne baštine dolazimo do jedne neoborive istine, da se smisao svake religije i vjere može svesti na samo dvije teološki relevantne zadaće: produhoviti ljudsku osobnost i osloboditi čovjeka straha od smrti. U tome je sav Zakon i svi Proroci. Sve više od toga služi samo u svrhu da svećenicima i guruima popuni radnu satnicu.
Ovu sasvim ozbiljnu znanstvenu tezu ne mogu pobiti ni Marx ni Engels…niti Papa, niti Dalaj Lama, pa ju smatramo apsolutno zacementiranom istinitom i kontrolnim kriterijskim uzorkom za izvođenje krajnjeg zaključka. A sada kada je konačno sve na svome mjestu, slijedi eksperimentalni test:
Postupak
- Testiranje vlastite duhovnosti: Jesam li danas bolji čovjek nego što sam bio jučer – u pogledu ljubavi, u pogledu mira, u pogledu istine…općenito u pogledu svih onih vrijednosti koje nas čine ljudima? (i nemojte muljat, mogući važeći odgovor je DA ili NE – plus ili minus)
- Testiranje straha od smrti: Da li je moj strah od smrti danas manji nego što je bio jučer? (važeći odgovori isto kao i u prvim testu)
Interpretacija rezultata i konačni zaključak
„Minus“ u prvom odgovoru upućuje na to da je vaša religija jalova. U tom slučaju pozitivan bod u drugom testu (straha od smrti) znači da ste samo vjerski fanatik.
Ako je pak prvi odgovor „plus“, a drugi „minus“, to je veoma dobro za čovječanstvo, ali ne tako dobro za vas (barem glede života na ovome svijetu). Isto je i sa vašom vjerom. Negdje vas koči u duhu, jer slobodan duh ne boji se smrti. Mudra indijska duhovna misao, jedne prosvijetljene duše, o tome kaže: „Kada ste dolazili na ovaj svijet, svi oko vas bili su nasmijani, jedino ste vi plakali. Jednoga dana kada budete odlazili sa ovoga svijeta svi oko vas će plakati, a vi trebate otići sa osmjehom.“
Dva „minusa“, o tome nama nikakvog spora, najgora je moguća kombinacija. Ako ste s takvim kobnim rezultatom riješili ovaj test, to je očiti dokaz da ste ili promašili vjeru ili je vjera promašila vas. No, ako u oba testa imate „plus“, to je pouzdani znak da je vaša vjera teološki i tehnološki potpuno ispravna, bilo da ste kršćanin, musliman, budist ili hinduist, krišnijevac, jogin, peruanski šaman ili Jehovin svjedok. Ma u što i koga vjerovali, nastavite istim putem i ne dajte se zbunit, jer vaše je kraljevstvo nebesko (pa taman bili agnostik ili potpuni ateista). A svakome tko vas želi preobratiti, slobodno mu saspite u brk onu svetu evanđeosku psovku: „Bježi od mene Sotono“.
Merry Christmas
Kolumna Priroda društva, davora Suhana, na portalu Moja Rijeka
