Dugo vremena jako su me nasmijavale političke diskusije vlasti i oporbe. Od kako su televizijske kamere počele prenositi parlamentarne sjednice, Hrvatski sabor počeo sam doživljavati kao najveće kazalište komedija u državi. A onda, negdje početkom ove godine, iznenada otkrivam novi teatar smijeha – pozornicu hrvatske znanosti, čiji dežurni glumački ansambl baca u sjenu sve što je ikada igrano u saborskom klupama.
Ciklus ove vrhunske znanstvene komedije započinje predstavom u kojoj glavni lik, Profesor Doktor Sc, uvijek dobije crveni osip kada u programu Hrvatske televizije ugleda Krešimira Mišaka.
To je fabula svih kasnijih nastavaka u kojima se samo mijenjaju imena živih alergenata…Vladimir Paar, Davor Pavuna, Kary Mullis, Masaro Emoto, Bruce Lipton, Gregg Braden…samo su neka poznata lica koja svojim sve prisutnijim medijskim cvjetanjem također izazivaju kod Profesora Doktora Sc snažnu alergijsku reakciju.
Meni je to strahovito komično…Nisu u pitanju izrazi neslaganja u temeljima struke, nego dramske crte u izrazu lica Profesora Doktora Sc dok, recimo, citira kolegu Pavunu koji studentima medicinskog fakulteta objašnjava (sa stanovišta post-kvantne fizike) kako je Isus hodao po vodi. Na tom dijelu ja uvijek otkačim.
Ozbiljno znanstveno objašnjenje za ovu vrste alergije nisam uspio naći, ali prema mojim vlastitim laboratorijskim analizama (vršenim na sobnoj temperaturi, pri normalnom dnevnom svijetlu) proučavajući neke reprezentativne uzorke tipičnih znanstveno-alergijskih napadaja, mogu slobodno reći: Očito je da se radi o izrazitoj preosjetljivosti na iznošenje svih vrsta zaključaka o prirodi i društvu koji nisu opisani u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima, na način da ih se može znanstveno objasniti, nacrtati, obojiti, uokviriti i ponovo potvrditi u novom znanstvenom eksperimentu.
Pri tome se opće raširena praksa mnogih kolega znanstvenika da svoju naučnu teoriju iznesu na temelju vlastitog uvjerenja, prije eksperimentalnog dokaza, doživljava neodgovornim ponašanjem, a njih same proglašava pseduoznanstvenicima i šarlatanima, kojima treba zabraniti pristup hrvatskim sveučilišnima.
Sabirući ove reakcijske slike, razmišljam: Gdje se tu, u takvoj alergijskoj znanstvenoj viziji, nalazi mjesto jednom Nikoli Tesli, koji je, sudeći prema mjerilima Profesora Doktora Sc, očito bio veliki šarlatan, tvrdeći, bez ikakvih znanstvenih dokaza, da razgovara sa dušama umrlih?
Uz to, i mnoge druge znanstveno neutemeljene tvrdnje, Tesla je vjerovao u telepatiju, postojanje stvaralačke inteligencije u pozadini prirodnih zakona…i razne druge bedastoće koje Profesor Doktor Sc sustavno ismijava, kao sektaške izmišljotine ljubitelja alternative i raznih pseudoznanstvenih koncepata s ruba znanosti.
Da li bi možda i njemu zabranio pristup na hrvatske fakultete, radi zaštite njihova ugleda?
Danas možda i ne bi, ali da je živio u njegovo vrijeme, vjerujem da bi alergijska reakcija na takav scenarij bila jednako burna, izazvana istim izljevima zgroženosti.
A posljednja takva kritika bila je upućena Hrvatskoj televiziji, kojoj se ozbiljno zamjera nedavno emitiranje pseudoznanstvenog dokumentarnog filma “Voda – misterij života”, o kojem smo pisali u prošloj kolumni.
Predviđajući upravo takav scenarij, namjerno sam tada naglasio da tu vrstu (očekivane) kritike i rasprave ostavljam u krugu znanstvene zajednice. Suprotno tome, svoje zapažanje želio sam ograničiti isključivo na bitne vrijednosti filma, koje radikalno mijenjaju pogled čovjeka na samu prirodu, i to u mjeri koja može značajno potaknuti njegov pozitivan odnos prema samoj VODI – izvoru života.
Uvažavajući prvenstveno tu činjenicu, ocijenio sam film sa čistom peticom, jer u odnosu na tu krucijalnu POZITIVNU vrijednost, sve ostale negativne kritike, usko ciljane na račun znanstvenih poluistina smatram nebitnim…Dok cijela planeta vapi za duhovnim osviještenjem kakvo sugerira autor filma, sabotirati njegovo prikazivanje radi metodološke manjkavosti prikazanog znanstvenog eksperimenta, meni izgleda smiješno… Ali baš onako, za dobro se nasmijat.
I tu nije kraj ovoj kazališnoj komediji. Vrhunac predstave prošloga tjedna stiže u provjereno istinitoj priči o jednom mladom Splićaninu, koji poslije nedavne teške operacije karcinoma želuca odbija kemoterapiju i donosi odluku da će vlastiti život braniti prirodnom medicinom, ciljanom dijetom, molitvom, vjerom i meditacijom.
U zanosnom jeku znanstvenih kritika, pri silnom pokušaju zaštite zdravog razuma od agresivnog nasrtaja takvih alternativnih metoda, sljedbenici tvrdog znanstvenog svjetonazora Profesora Doktora Sc, osuđujući oštro izbor takve sektaške terapije, propuštaju primijetiti da je čovjek OZDRAVIO.
