Kažu da je Hrvatska zemlja znanja. No dobro, tko vjeruje neka mu bude, ali veoma bi bilo dobro s vremena na vrijeme provjeriti koliko smo u zaostatku za gradivom na izvoru suvremene znanosti? Kada bismo ovo pitanje postavili našem ministru znanosti, obrazovanja i športa, zasigurno bi dobili odgovor da hrvatsko školstvo ne zaostaje niti malo, već ide u korak. Istina je međutim potpuno suprotna.
Ako bih se želio izrazili sportskim rječnikom, rekao bih ne samo da zaostajemo korak ili dva, nego da je globalni zaostatak najmanje za puni krug, a u nekim obrazovnim disciplinama i daleko više.
No ipak trebamo biti pošteni i reći kako postoje i neke sasvim konkretne olakotne okolnosti koje mogu opravdati pritužbe za takvo stanje. Realno gledano, zaostati za jedan krug je normalno - brzina kojom znanost napreduje je toliko velika da je niti jedan školski program na svijetu ne može pratiti u stopu, stoga držim da su čak i dva kruga zaostatka sasvim pristojan rezultat. Ali sve više od toga postaje upitno i spada pod ocjenu loše programske pripreme.
Razotkrivanje ovog odgojno-obrazovnog defekta najviše dugujemo Internetu. Zahvaljujući brbljivosti ovog medija znanje više nije privilegija odabranih, jedino je pitanje koliko smo željni i sposobni dijeliti ga na dobrobit sviju, i to na način koji je najprimjereniji - kroz nacionalni sustav odgoja i obrazovanja.
Ideja da se pozabavim ovom temom učinila mi se kao jedan veoma zanimljiv i nadasve koristan novinarski zadatak, stoga sam odlučio napraviti kratku analizu aktualnog stanja u školskoj godini 20011/12. Uzorak programa na kojemu sam bilježio neke primjedbe pripada mom užem specijalističkom zanatu; dakle, riječ je o Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, kako glasi naziv odgojno obrazovnog područja sa kojim se učenici i studenti hrvatskih škola i fakulteta susreću kroz istoimeni predmet, odnosno studijski kolegij.
Prvenstvena svrha i cilj ove nastave je razviti kod učenika/studenata kulturu zdravog načina življenja, na temelju programa koji primarno slijedi znanstvene spoznaje o korisnosti tjelesne aktivnosti na ljudski organizam.
Već iz ove načelne definicije jasno se vidi da ono što u tom pogledu nedostaje ovoj vrsti edukacije jeste nedostatak holističkog pristupa zdravlju te apsolutno neprepoznavanje relevantnih znanstvenih informacija koje bi svakako trebalo implementirati u nastavni program. Upravo tu se gube koraci na kojima se konstantno povećava zaostatak u disciplini utrke za znanjem.
Uostalom, idemo izbrojati nekoliko krugova i malo ih proanalizirati:
Prvi krug - zaostatak na račun izostanka informacija o prirodi subatomskih struktura.
Naoko tema iz fizike, ali vođeni logikom da je ljudski organizam hrpa zgusnutih molekula koje su građene od atoma zaključujemo da je ovo prva i osnovna lekcija u nastavi TZK I gle, već na samom počeku uviđamo veliki propust.
Elektroni, protoni, neutroni... - te sitne titrajuće točkice svjetlosti svojom dualnom prirodom čestice i vala zbunjuju znanost. Još nedavno bili smo sigurni da je riječ o česticama, ali sada već potpuno jasno da je to tek samo pola istine. Ona druga strana kaže da imaju i svojstvo vala. Sve ovisi o tome kako se gleda...ili, točnije rečeno - kako ih se gleda. Elektroni, recimo, ne trpe da ih se promatra. U tom slučaju odmah mijenjaju svoju prirodu vala i pretvara se u česticu. Veoma interesantna i nadasve korisna informacija - u školskom programu međutim totalno zapostavljena. Šteta.
Ali to nije sve u ovome krugu. Još jedna znanstvena spoznaja o kojoj na najveselijem školskom satu nema ni traga ni glasa, odnosi se na ponašanje atomskih čestica u eteru. Ako jednu česticu raspolovimo na dva dijela uvijek se jedna vrti u suprotnom smjeru od druge. U slučaju da jednoj promijenimo smjer, druga odmah reagira i počne mijenjati smjer svoje vrtnje, čak i ako su međusobno udaljene kilometrima. Prilikom pokusa kojim je to dokazano, znanstvenici su se potrudili da se onemoguće svi izgledi komunikacije između jedne i druge čestice, ali unatoč svim pokušajima, negdje stalno propušta.
Sa stanovišta tjelesne i zdravstvene kulture obje ove informacije veoma su korisne, što ćemo posebno vidjeti kada dođemo do zaostatka u četvrtom krugu. No, idemo redom.
Drugi krug - zaostatak na račun izostanka informacija o prirodi ljudskog tijela.
U ovom dijelu program TZK zanemaruje znanstvenu činjenicu da ljudsko tijelo (kao i tijelo svakog živog organizma) posjeduje dinamično bio-energetsko polje iz kojega se mogu očitati razne korisne informacije o mentalnom, duševnom i fizičkom stanju čovjeka; poglavito važno u prevenciji sportskih ozljeda i bolesti (rana dijagnostika). Ni o tome se naravno ne priča. Nije zabranjeno, ali nigdje ne piše da bi se to na satu nastave trebalo reći.
Treći krug - zaostatak na račun izostanka informacija o energetsko-biološkom utjecaju prehrambenih namirnica.
Govoriti o zdravstvenoj kulturi, a pri tome zanemariti kulturu ishrane, znači promašiti cilj već u samom nazivu predmeta. Bez pravilne ishrane nema niti zdravlja ma koliko puta u jednom danu preskočili kozlić. No ipak na kraju godine učenici znaju kako pravilno naskočiti, preskočiti i doskočiti sa ove dosadne gimnastičke sprave, ali o hrani znaju samo toliko da poslije jela moraju oprati zube.
Osim što je ovoj temi posvećeno veoma malo prostora, i to malo što se govori jasno ukazuje na činjenicu da je znanje učenika (studenata) o hrani veoma površno. Informacije kojima se barata na redovnoj nastavi govore isključivo o prehrambenim vrijednostima jestivih namirnica (bjelančevinama, ugljikohidratima, mastima, vitaminima, mineralima, kalorijama...) zanemarujući specifična energetska svojstva koja utječu na energetsku stabilnost bio-energetskog polja čija ravnoteža izravno utječe na sve fiziološke funkcije ljudskog organizma. Za ovaj propust teško pronalazim opravdanja.
Četvrti krug - zaostatak na račun poimanja utjecaja mentalne i duševne energije na okolinu i ljudsko zdravlje.
Znanstveno je dokazano da misao i osjećaji posjeduju energetski potencijal koji direktno utječe na promjenu svojstva subatomskih struktura organskog tkiva. Ova spoznaja potaknula je mnoge znanstvene eksperimente u pogledu razvoja raznih tehnika mentalne higijene - kao najučinkovitijeg sredstva u održavanju zdravlja - te posebnih mentalnih tehnika kojima se liječe i najteže organske bolesti. Stvari su otišle već toliko daleko da u jednoj veoma bliskoj viziji modernog obrazovanja ekologija misli postaje abeceda zdravstvene kulture.
Korak dalje vode nas eksperimenti koji reakciju okoline na ljudsku misao bilježe kilometrima u krugu od mjesta izvora. Svjedočanstva o tome dokumentirana su na tisućama stranica koje potpisuju najugledniji svjetski fizičari.
Sve što smo gore naveli samo su neke od zabilješki koje se nastavljaju u dugi niz. Popis je na žalost poduži i bilo bi veoma zamorno nabrajati dalje. Zato ćemo ovu temu završiti na jedan puno zanimljiviji način.
Gregg Braden - poznati američki publicist, istraživač i vizionar - o svemu tome ima i jednu posebno interesantnu video priču za kraj. Informativnu i edukativnu. Za ovu priliku sasvim prigodnu.
Pogledajte video Gregg Braden - Spas od raka u 3. minute
