O riječi, tom moćnom obliku izražavanja misli, gotovo sve se zna. No čini mi se da je nešto ostalo, stalno, otvoreno. Ostalo je otvoreno pitanje, a kod mnogih i odgovor na pitanje: KAKO DJELUJE NAŠA IZGOVORENA ili NAPISANA RIJEČ, NA ONE KOJIMA JE UPUĆENA?
Sudeći po onome što se može pročitati u našim medijima, ali i čuti u javnim nastupima, nisam baš uvijek i sasvim siguran da smo svjesni važnosti, a pogotovo posljedica, koje izazivaju naše riječi. Stoga, možda bi valjalo, bar ponekad, preispitati se, između ostalog i uz pomoć slijedećih pitanja: ŠTO SAM TO REKAO ili REKLA?, ZAŠTO?, S KOJOM NAMJEROM? I ono najvažnije: KAKO ili NA KOJI NAČIN, SAM TO REKAO ili REKLA, NAPISAO ili NAPISALA? Prije, ili kasnije, poučno bi bilo, odgovoriti na ta i slična pitanja. Na primjer: Koliko moje izgovorene, ili napisane riječi, jesu, ili mogu biti, PRILOG POZITIVNOJ KOMUNIKACIJI, i dobroj «vibraciji» među ljudima uopće?
A koliko su one, samo ORUŽJE ( MAČ ) u obliku riječi? Naime, poznata je činjenica, da postoje riječi, koje su, kaže se, oštrije i od najoštrijeg mača. Isto tako, postoje i misli koje su veće i od najvećeg zla ili nesreće. Uvrede, odnosno ne kontrolirano izgovorene ili napisane «teške riječi», još se i mogu nekako i nekome oprostiti, ali OŽILJCI? OŽILJCI OSTAJU TRAJNO!
Primjeri iz života me uče, da ODNOSI MEĐU LJUDIMA, u velikoj mjeri, ovise o tome, KAKO I NA KOJI NAČIN KOMUNICIRAMO MEĐU SOBOM? Kako se izražavamo? Svi smo mi specifični i veoma različiti u tome. Ali, u jednome smo ipak gotovo isti. Svi volimo čuti lijepe riječi, riječi pohvale.
Pogotovo, ako se one odnose na mene i moje bližnje i ako su, uz to i iskrene. Malo je i rijetki su oni, koji na «teške» i preoštre riječi (uvrede), Reagiraju pozitivno. O tome, valja voditi računa, uvijek i u svakoj prilici! Naši mediji puni su primjera koji ne doprinose stvaranju pozitivne klime za oblikovanje poželjnih uvjeta za rad, promjene i život uopće. Stoga mislim da vrijedi se potruditi i više obratiti pažnju na ono ŠTO i KAKO nešto kažemo, ili napišemo.
Tu prije svega mislim, na komunikaciju u obitelji, zatim uže i šire okruženje u kojem živimo i radimo. POZITIVISTIČKI PRISTUP u komunikaciji, provjereno je dobar način. Stoga, vrijedi učiti i naučiti se bolje komunicirati. A za to treba samo malo VIŠE PAŽNJE OBRATITI KOMUNIKACIJI među ljudima.
Koristi su, za sve i svakoga, višestruke.
Komentari
Zar smatraš da nitko nije kriv ako je pokojni dokrot poginuo? Ja smatram da je, jer da je mirovinski sustav bolji pokojni doktor bi uživao u svojoj mirovini, a i da nije zdravstvo u komi pokojnog doktora nebi tražili da radi za vrijeme mirovine.
No svatko ima pravo na svoje mišljenje.
Svakako se slažem s izrečenim, jer kako će narod govoriti dobro o političarima ako sami političari loše govore o sebi.
Naprimjer čujemo od javnih osoba izjave poput: mi smo u banani, ma neka se propne na zadnje noge, zamislite u Saboru - ti nisi za mudraca ti za za madrac, tko je jamio - jamio je.....a da ne spominjem govor mržnje na jednom našem portalu.
A to bi trebala biti inteligencija?
Govor mržnje bi trebale osudite sve stranke i institucije.
Pa da to je tocno samo problem je u tome sto je javna kultura ophodjenja na jako niskom nivou a to dolazi od kapaciteta javne uprave, jer oni su ti koji bi svojim primjerom trebali pokazati kako izgleda kultura javnog ophodjenja. Da li ce se to promjeniti uvodjenjem politicki korektog govora s dolaskom standarda EU veliko je pitanje, jer i tad napor ce dolaziti od nas samih a ako u tome ne uspijemo biti cemo dio te zajednice ali na nekakovom cekanju. Nista se bitno dogoditi nece.
Na kraju sto je u vezi komunikacije vazno reci je govor tijela i izraz lica, jer vjesti komunikatori i bez puno rijeci svojim tijelom i izrazajem znaju puno vise reci nego izgovorenom rijeci. Ako niste znali i to da se mrznja, ljutnja i slicne pojave mogu izlijeciti na kratkim kursevima kod psihologa, a mislim da psiholoska ordinacija u Vtci postoji. Zato bi sudovi mogli puno slucajeva nasilnistva rjesiti obaveznom mjerom zavrsetka takovih kurseva gdje bi se ucila i primjerena komunikacija.
Medjutim znamo riba uvijek smrdi od glave.
