Promatrajući ljudsku povijest sa stanovišta kulturne antropologije lako uočavamo jedan evolucijski razmak između čovjeka i lančano nižih primata, unutar čijeg raspona jasno možemo razlučiti (analizirati i razvrstati) raznolike modele ponašanja u vrsti. Svaki civilizacijski zaostatak, kao i napredak vrste u vremenu, imaju svoju povijesnu sliku, ovisno o tome jesmo li na određenoj točki razvojnog ciklusa bliže čovjeku ili njegovom majmunolikom srodniku.
I taman kad zdravi razum posumnja da živi na prostoru u kojem postoji evolucijski zastoj, na svjetla pozornice izlaze, Ruku pod ruku, dva nacionalna folklorna ansambla, dočekana publikom koja kulturnu i biološku sliku lokalnog dijela čovječanstva čini u potpunosti ljudskom, otkrivajući svijetu drugo lice Balkana – onakvo kako izgleda u svojoj prirodnoj ljepoti.
A bio je dovoljan samo trenutak, toliko da cirkuski pajaci ostanu sami negdje izvan vremena i prostora – dovoljno udaljeni od mjesta na kojem se u istom času događa KULTURA dvaju naroda.
Mnogi međutim još nisu postali dovoljno svjesni što se to tamo doista dogodilo. Tome su jednim velikim dijelom krivi mediji, koji, previše okupirani mentalnim bolestima društva, rijetko s potrebnom pozornošću i dozom analitičke ozbiljnosti prate društvena zbivanja intonirana aktivnostima zdrave populacije – što je temeljni strateški cilj ove današnje kolumne.
Tema je, dakle, „zdravo društvo“; ideja „dijagnoza razvojnog stanja“; pristup „antropološki“– ali sasvim prilagođen osnovama marksizma i deset božjih zapovijedi, tako da mogu razumjeti ateisti i vjernici.
Uostalom, nećemo puno komplicirat. Do kraja teksta slijedi još samo kratka definicija, problemsko pitanje i konačni zaključak:
Antropologija je znanstvena disciplina koja proučava kulturnu i biološku različitost ljudi. Antropologija proučava čovjeka, njegovu kulturu, njegov jezik, njegovu evolucijsku prošlost i srodnike primate, sličnosti i razlike među ljudima od razine genetike do razine kulture. Istražuje kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose prema okolini. Zanima je kako se razvijala ljudska vrsta te kako su nastajala i nestajala ljudska društva, no okrenuta je i sadašnjosti i budućnosti ljudskog roda. Mogli bismo reći da se predmet antropologije svodi na pitanje: što to znači biti čovjek? (wikipedija)
Ova nam je definicija trebala poslužiti samo toliko da se primaknemo bliže znanosti i bolje približimo ključnoj antropologijskoj teoriji političkog inženjeringa koja je na ovim prostorima toliko uznapredovala da mnogi ljudi već do svoje osamnaeste godine postaju genetski modificirani organizmi, smanjenih sposobnosti samostalnog razmišljanja i donošenja autonomnih odluka. Zbog te činjenice, kod prosvijetljenog dijela stanovništva –neprilagođenog plemenskom mentalitetu – počela se javljati osnovana sumnja u biološki zastoj Južnih Slavena. Dugo se čekao neki opipljivi znak koji ulijeva nadu da se prirodni tok razvoja ljudskog bića ipak ne može zaustaviti.
A to se upravo desilo prije nekoliko dana.
Zajednički koncerti LADA i KOLA, održani 8. i 15. travnja u Beogradu i Zagrebu – prvi u vremenu posije drugog Velikog praska (prije toga smo, navodno, živjeli u mraku) – znakovit su primjer nadmoći prirode nad čovjekom. Unatoč prisilnoj opstrukciji razvoja domicilne vrste (dokazala novija povijest), publika i članovi oba ansambla živi su dokaz ohrabrujuće istine – evolucija ide dalje.
(Foto: Jelena Jankovic)
