Sa invaliditetom od preko 80 % i teško pokretan, 38-godišnji Goran Čučković, protiv bolesti i svega što ona nosi, bori se pisanjem i stvaranjem slikovnica. Piše priče, kako u šali kaže: ”s tri i pol prsta”.
Inače, aktivan život potpuno se promijenio kad mu je prije tri godine dijagnosticirana mlohava tetraplegija, podmukla, tiha i nezaustavljiva nasljedna bolest. Iako mu otkazuju ruke i noge, njegovo je srce zdravo, veliko i humano, ne predaje se i sve je kreativniji. Smislio je humanitarni projekt „Zmaj Anđelko pomaže djeci”, čiji je cilj stvaranje i distribuciju slikovnica djeci pacijentima u bolnicama. Glavnu ulogu tu je odigrala njegova prva slikovnica „Zmaj Anđelko”, koju je šarenim ilustracijama dizajnirala Milica Vezmar Basara. Nakon te slikovnice napisao još četiri.
Želja i cilj mu je darovati što više slikovnica što većem broju djece, zato svaki oblik donacije mnogo znači. Donacija može biti financijske, promotivne ili volonterske prirode. Financijska pokriva produkcijske i distributivne troškove, Promotivne obuhvaćaju tv i radio najave, PR asistencija, prodaja u vašoj prodajnoj mreži, selfiji poznatih osoba sa slikovnicom, direktno poklanjanje knjige, lajkovi, sheranje fotki i informacija o akciji te Volonterske - pomoć u distribuciji.
Trenutno se prikupljaju sredstva za drugu slikovnicu, ''Kornjačica Rita - priča o cesti''
Donaciju možete uplatiti na žiro račun projekta: PBZ HR36 2340 0093 1031 3560 2
Pritom preuzmite ili naručite svoj primjerak slikovnice i zmajske šalice:
SLIKOVNICA ''Zmaj Anđelko i dugački rep'' 20 KN + POŠTARINA (5kn)
ZMAJSKA ŠALICA 50 KN + DOSTAVA (15kn van ZG)
NARUDŽBE I INFORMACIJE NA: donacije@zmaj-andjelko-pomaze-djeci.com ili na 095 1992 008
Više o projektu i Goranu možete naći na službenoj web stranici ili Facebook profilu te na press linkovima:tv prilog magazin.hr , klinfo.hr, živim.hr,
I za kraj, Zmaj Anđelko vam šalje pozdrav pun nade i poručuje: Nemojte zaboraviti da mnoga bolesna djeca nemaju izbora i provode dugačke dane i samotne noći, tjednima pa čak i mjesecima na bolničkim odjelima. Mnoga su silom prilika ‘’prikovana’’ uz krevet i spojena na jedan ili više aparata. Zašto im ne bismo uljepšali djetinjstvo, makar na tren, i olakšali im boravak u hrvatskim zdravstvenim institucijama zajedno.
