Nije baš jednostavno izabrati deset najboljih, ali pokušat ću po sjećanju. Često sam razmišljao voditi bilješke o knjigama koje sam pročitao, ali ostalo je na tome. Prvih sedam naslova poredao sam po abecednom redu prezimena pisaca, a zadnje tri nisu romani već zbirka poezije (i ujedno hrvatska književnost), zbirka kratkih priča i duhovnost.
1.Jonathan Franzen: Sloboda
Izvrsna, slojevita obiteljska saga o relativno prosječnoj američkoj obitelji. Franzen odnose opisuje duboko ulazeći u osjećaje i psihu glavnih likova. Osim Slobode, na listu bih stavio i njegov roman Čistoća koji po slojevitosti i stilu nimalo ne zaostaje.
2. Milan Kundera: Neznanje
Ovo Kunderino djelo nije steklo status poput Šale ili Nepodnošljive lakoće postojanja, ali tema i način pisanja su mi ovaj roman doveli da uz spomenuta djela spada i Neznanje. Priča je to o ženi koja je dvadeset godina živjela u izbjeglištvu u Parizu. Nakon raspada SSSR-a odluči se vratiti u Češku gdje doživljava niz razočarenja. Potresna priča o ljudima koji više nigdje ne pripadaju.
3. Gabriel Garcia Marquez: Ljubav u doba kolere
Snažna ljubavna priča u kojoj glavni lik ne odustaje čekati više od pedeset godina ljubav svog života. Priča o cijelom jednom životu, isprepletenom mnogim situacijama i iskušenjima, kakav život i jest. Njegov roman Sto godina samoće također zaslužuje mjesto među deset najboljih, ali odlučio sam se na listu staviti po jedno djelo pojedinog pisca.
4.Frank McCourt: Učitelj
Učitelj je posljednji roman iz trilogije u kojoj McCourt opisuje svoj život od rođenja preko nezamislivo siromašnog djetinjstva u Irskoj, selidbe u SAD, raznih poslova koje je tamo radio, studiranja i predavanja u nekoliko srednjih škola pa sve do umirovljenja. Njegov stil pisanja izuzetno je originalan i zanimljiv kao i njegovo prihvaćanje stvari takvima kakove jesu. Na listu bih stavio i njegova prva dva romana, Angelin prah i Irac u New Yorku. McCourtov smisao za humor učinio ga je jednim od meni najdražih pisaca.
5. Ayn Rand: Veličanstveni izvor
Rand je Ruskinja koja je početkom prošlog stoljeća prebjegla u Ameriku i tamo ostvarila karijeru književnice. Veličanstveni izvor je roman o ljudima koji nas i dan-danas okružuju, a glavni lik, arhitekt, predstavlja osobu koja pruža otpor moćnim i korumpiranim ljudima. Teška životna priča glavnog junaka samo zbog činjenice što nije korumpiran i što cijeli život teži učiniti svijet boljim mjestom.
6. Philip Roth: Tragovi na duši
Roth je napisao seriju izvrsnih romana, a dobitnik je i Pulitzerove nagrade. Od više njegovih romana koje sam pročitao, Tragovi na duši mi je ostao najupečatljiviji. Govori o ironiji života, napuštanju i gubicima kroz lik sveučilišnog profesora.
7. Richard Russo: Carski slapovi
Ovaj je roman također dobitnik Pulizerove nagrade i jedini je koji sam pročitao od ovog pisca (dvaput). Radnja koju opisuje odvija se u američkom gradiću i izvrsno opisuje odnose među ljudima, raspad braka, odnose između roditelja i teenagera, između braće i stanovnika gradića.
8. Robert Roklicer: Underground
U zadnjih petnaestak godina pročitao sam sva Roklicerova djela (više puta) i u tom je periodu postao moj omiljeni pjesnik i pisac. Underground možda najbolje opisuje njegov pogled na život i odnose. Čitao sam podosta domaćih romana i zbirki poezije među kojima ima dobar dio stvarno vrijednih djela, a Robert je na ovoj listi predstavnik svih njih.
9. William Trevor: Daleko od Irske
Ova zbirka kratkih priča koju sam pročitao nekoliko puta bila bi predstavnica svoje forme, poput Roklicera. Između Kishona, Harmsa, Kereta i ostalih velikih pisaca odabrao sam Trevora. Njegove su priče odraz likova kojima smo okruženi, egocentrici, škrtci, ljudi koji ne mogu prihvatiti stvari kakove jesu. Izuzetan smisao za humor i lakoća pisanja potiču nas da zbirku pročitamo u dahu.
10. Michael Brown: Proces prisutnosti
Knjiga iz područja duhovnosti koju sam pročitao tri puta. Ovdje se isto tako mogao naći i Echart Tolle, ali i mnogi drugi koji nas uče kako doći do unutarnjeg mira.
Zlatko Erjavec Ero rođen je 1958. godine u Virovitici gdje završio srednju ekonomsku školu. Uz razne poslove koje je radio u svojoj struci kontinuirano je djelovao na kulturno-umjetničkom stvaralaštvu u Virovitici i šire. Tako je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od pokretača kazališne skupine „Keprure“ za koju je pisao tekstove i glumio. Više od četrdeset godina svoga umjetničkog djelovanja Erjavec je pretočio u razne književne forme koje je, osim u dramskim djelima, vrlo uspješno prezentirao i u brojnim medijima. Njegove kratke priče koje su jednom tjedno objavljivane na portalu Virovitica.net bile su među najčitanijim tekstovima koje smo zabilježelu unatrag deset godina. Redovni je sudionik popularnih Roklicerovih umjetničkih večeri u Cugu. Humoreske koje je tamo čitao i objaljivao na ovom portalu skupljene su u vrlo uspješnu zbirku "Žene vole pametne muškarce".
