ZLATKO CRNČEC: HVIDRA i Pupovac - prvi korak prema dijalogu

Periša, predsjednik HVIDRA-e Josip Đakić i njihovi suradnici u pregovorima s predsjednikom SDSS-a nemaju neki preveliki manevarski prostor. Svaka gesta koja bi se mogla protumačiti kao najmanji ustupak Pupovcu mogla bi biti protumačena kao izdaja. I to čak i među samim HVIDRA-inim članstvom koje je u svakom slučaju radikalnije od svog vodstva koje, za razliku od njih, ipak mora paziti na barem najosnovnije političke obzire. Tim više što sam Đakić nije samo predsjednik udruge, nego i saborski zastupnik vladajuće stranke koja je u koaliciji sa SDSS-om - piše Zlatko Crnčec u Novom listu.

Prošlih je dana čak bilo i zahtjeva za njegovom ostavkom iz nekoliko HVIDRA-inih županijskih organizacija. Tako da bi ova inicijativa mogla među dijelom članstva biti shvaćena kao njegovo dodatno popuštanje Plenkoviću kako bi sačuvao svoj položaj u samoj stranci. Osim toga, među brojnim braniteljskim udrugama ima sasvim solidan broj onih koji su puno radikalniji od HVIDRA-e i koji bi njihov susret s Pupovcem mogle shvatiti kao popuštanje Pupovcu, ali, naravno, i kao dobru priliku da same osvoje koji dodatni politički bod unutar braniteljskog miljea.

Slične probleme ima i Milorad Pupovac. I on bi, reterira li makar i malo u odnosu na ono što je izrekao u nekoliko novijih intervjua, mogao ući u političke neprilike među svojim biračima. Naime, iako je i dalje nesumnjivo najjača ekskluzivno srpska stranka u Hrvatskoj, SDSS više nije baš tako neprikosnoven kao što je to bio prije samo nekoliko godina. Vidjelo se to najbolje na lokalnim izborima 2017. kada je za dogradonačelnika Vukovara iz redova srpske nacionalne manjine izabran nekadašnji SDSS-ovac, a sada predsjednik konkurentskog Demokratskog saveza Srba (DSS) Srđan Milaković. A baš iz tih krugova već godinama dolaze kritike na Pupovčev račun u smislu da više pažnje obraća na svoje privatne, nego na interese Srba u Hrvatskoj.

A sve samo kako bi ostao na ili pri vlasti. Tako da ni od njega ne treba očekivati nikakvo popuštanje, već tek jednu od njegovih uobičajenih, prilično nerazumljivih izjava, koju će svatko moći protumačiti kako im odgovara. Predstavnici HVIDRA-e kao pokazatelj da je uvažio neke od njihovih prigovora, a SDSS da njihov predsjednik ne da nije popustio, nego da je čak i zaoštrio neka od svojih stajališta oko političke situacije u zemlji.

svakom slučaju, sama činjenica da bi dvije tako suprotstavljene strane uopće mogle sjesti za isti stol predstavlja velik iskorak za poviješću istraumatizirano hrvatsko društvo. Čak i da ne bude nikakvog dogovora, što je zapravo vrlo izvjesno, već bi sama zajednička fotografija Pupovca i branitelja mogla popraviti prilično zatrovanu atmosferu u hrvatsko-srpskim odnosima. I biti početak dijaloga koji zaista nema alternative. Odnosno, ima je, ali ona definitivno nije ni u čijem interesu. Osim, naravno, interesu onih koji se vode devizom što gore, to bolje. I dijalog koji u prvom pokušaju ne donese ama baš nikakav rezultat bolji je od sukoba koji rezultira daljnjim bespotrebnim napetostima.