Izumrla jadranska vrsta morskog psa pronađena u Crnom moru
Glavni odbor potvrdio Milanovića za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike
Božinović: Država i kompanije moraju činiti sve u zaštiti od kibernetičkih napada
Plenković: Idući tjedan Vlada i predsjednik o imenovanju Markića ravnateljem SOA-e
Voštana replika kipa A. Lincolna rastalila se zbog ogromnih vrućina u Washingtonu
Michael Jackson je umro s 500 milijuna dolara duga
Umjetna inteligencija uči jezik tumora radi bolje dijagnoze

  Priroda društva

Život na rubu znanosti – “emisija” koju građani Rijeke žele ukinuti

  Davor Suhan/Moja Rijeka           18.01.2013.         1688 pogleda
Život na rubu znanosti – “emisija” koju građani Rijeke žele ukinuti

"Kad sam imao pet godina, moja majka mi je govorila da je sreća ključ života. Kad sam išao u školu, pitali su me što želim biti kada odrastem. Odgovorio sam im da želim biti sretan. Rekli su mi da ne razumijem pitanje, a ja sam im rekao da ne razumiju život." – John Lennon.

U životu postoje razne prilike i neprilike. Jedna od najtežih neprilika je ona kada se  nađemo u prilici da nas zadesi neka elementarna nepogoda, kao što je  potres ili poplava. Zanimljivo je da se tada na razini vlasti i dobrosusjedskih odnosa reagira veoma hitro, a sve radnje koje se poduzimaju, primjerene su stvarnim potrebama unesrećenog stanovništva. Prvo što se čini jeste zbrinjavanje ljudi po pitanju hrane i smještaja. Kasnije se kreće u raščišćavanje terena i saniranje materijalne štete. Dakle točno se zna raspored svih prioritetnih obaveza koje su raspoređene u obliku hitnih, kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih planova. Tako dakle funkcionira svijest političkih dužnosnika i građana u izvanrednim prilikama.

U redovnim uvjetima, međutim, situacija je bitno drugačija. Sve te iste vitalne životne potrebe koje se u izvanrednim prilikama rješavaju hitno, sada se rješavaju znatno sporije, jer  za vrijeme stabilnih meto-tektonskih razdoblja raspored aktivnosti se mijenja.  Prvo se rješava raščišćavanje terena (u svrhu priprema za nove investicijske zahvate kojima bi se otvorila nova radna mjesta) i sanira materijalna šteta (nastala prilikom devastacije gospodarstva od strane "bivše vlasti", kako bi se ponovo pokrenula proizvodnja).

Razlika u postupanju je dakle očita. Ali svatko tko se nekada našao "na ulici" zna da nema nikakve razlike događa li se njemu to u nekim redovnim ili izvanrednim prilikama.

Oni koji misle drugačije, možda razumiju prirodne i društvene nepogode, ali ne razumiju ŽIVOT. Još je dobro kada je riječ o neukima, ali kada se radi o  obrazovanima, koji planiraju i programiraju sitne detalje u ovako krupnim stvarima, onda nastaje veliki problem. A kako to izgleda u hrvatskoj stvarnosti pokazat ćemo na jednom tipičnom primjeru.

Jedan čovjek (istiniti lik)  ostao je bez posla. Njegov metabolizam međutim i dalje radi, i živčani sustav (koji prvi poživčani jer nema što jesti) uskoro javlja da su dnevne kalorijske rezerve na izmaku. Kada tako nešto postane masovna pojava, školovani ekonomisti takvu situaciju nazivaju recesijom. No oni koji su tu recesiju osjetili na svojoj koži takvo stanje nazivaju GLAD - nemaju vremena čekati procvat gospodarstva već nastoje osigurati svoju dnevnu dozu kalorija još isti dan.  

Obzirom da je kriza, nitko ne nudi posao, što znači da treba nešto izmisliti sam, jer hrana nije besplatna. To što je on uspio izmisliti bio je posao koji mu je donosio dnevnu zaradu od 20 kuna (slovima: dvadeset kuna) - taman dovoljno za biti gladan, ali ipak ostati živ. Prava drama, međutim, počinje tek nešto kasnije.  

Da bi se stanje gladi dovelo ispod granice izdržljivosti, postarali su se pisci zakona o radu i financijskim obvezama koje proizlaze iz poštenog rada, što je njegovo ionako teško životno stanje  pretvorilo u izvanredno stanje - ravno onom kada te strefi jedna dobra Rihterova osmica i preko tebe prođe cunami, a onda ti na sve to još nabiju porez zato što si preživio.

Bila je to doista prava prirodna nepogoda, prepuna neugodnih iznenađenja, koja ga je pokosila u tri koraka:

- U prvom koraku čovjek saznaje da potkrada vlastitu državu

- U drugom koraku saznaje da taj isti posao mora uredno registrirati, što će ga mjesečno stajati tri put više od zarade.

- U trećem koraku saznaje da mu prijeti visoka novčana kazna ako se tome bude opirao te i dalje nastavio raditi i preživljavati  po starom modelu

 

Mislim, svaka čast kapitalizmu i tržišnom dijalektičkom materijalizmu, ali preživjeti u takvim uvjetima je vrhunsko umijeće, dostojno emisije Na rubu znanosti.

Ovaj primjer, naravno, nije usamljen, nego je preslika sudbine svih naših građana koji spadaju u kategoriju teške hrvatske sirotinje, one koja siromaši po slovu zakona.

Paradoks je, međutim, u tome što bi u vrijeme neke prirodne katastrofe, i pored sve recesije koja nas je snašla, ovi isti ljudi bili bolje zbrinuti nego u normalnim uvjetima, jer tada je to prioritetna zadaća cijele zajednice.   

Možda bi upravo zato bilo dobro proglasiti u zemlji trajno izvanredno stanje, dokle god u iti jednom mjestu postoje siromašni, čisto radi boljeg rasporeda prioriteta. Za Vladu i Sabor to bi bio glasni alarm da se svaka poštena zarada do razine kalorijskog minimuma ne smije opterećivati doprinosima za državnu kasu, a nama građanima dobar podsjetnik da ti ljudi koji nemaju za hranu i grijanje žive u našem susjedstvu.

Ovo nije pitanje razumijevanja politike, nego se tiče razumijevanja ŽIVOTA.

Rijeka je u tom pogledu učinila veliki, rekao bih civilizacijski, napredak. Osjetljivost građana i gradske vlasti po pitanju socijalne reakcije na siromaštvo, postaje pojava za primjer. Rijeka kao jedini grad u Hrvatskoj već petnaest godina ima objekte nužnog smještaja gdje se građani u potrebi smještaju i gdje dobivaju stalu boravišnu adresu, što je ključno za ostvarenje svih drugih prava iz sustava socijalne skrbi. Tim se korisnicima istovremeno subvencioniraju i režijski troškovi; odvoz smeća, komunalna naknada i troškove potrošnje vode do 5m/3 mjesečno po članu obitelji kao i 50% cijene najamnine. Korisnicima kojih ima više od 400 pruža se i pomoć za podmirenje troškova električne energije u iznosima od 200 do 400 kuna ovisno o broju članova obitelji. Projekt Socijalne samoposluge posebna je pak priča na koju Riječani doista mogu biti ponosni i veoma je dobro što se glas o tome širi izvan lokalne sredine.

Za one koji o tome još ne znaju dovoljno, radi se o opsežnoj humanitarnoj akciji pod nazivom "Mladi protiv gladi" koju provodi Socijalna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži - Frame. Inicijativa je pokrenuta u povodu Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, koji se obilježava na dan 17. listopada. Njihova poruka je jasna: Umjesto cendravo-simbolički, potrebno je djelovati konkretno.

Sukladno tome, proglasiti trajne uvjete izvanrednog stanja u državi, do potpunog iskorjenjivanja ove pošasti, bio bi značajan korak k istom cilju... Zašto ne! Sadržaji političkog programa ionako ostaju isti, mijenjaju se samo prioriteti.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

veky
19.1.2013. 6:42
jako dobar tekst..od prvog do zadnjeg slova
slavujj
18.1.2013. 22:50
Čestitke i zahvala autoru na tekstu i to iz više razloga!
Prvo ,mislim da će mnoge potaknuti na razmišljanje,razmišljanje da je bit svega čovjek!
Zatim pouka g.Jovanoviću i g.Pozaiću da je uloga "vlasti i crkve" vidjeti čovjeka,( namjerno im navodim samo imena ,jer njihovo izražavanje i ponašanje je uvredljivo za zvati ih onime što jesu,) i djelovati za njegovu dobrobit!
Nadalje ,nadam se da će mnogima "malim smrtnicima" kakav sam i sam otvoriti oči prije nego što ovo osiromašenje i glad zahvate još veći broj ljudi!
Sviđa mi se i teza o "radu metabolizmu" u određenim okolnostima, samo nastavite s takvim tekstovima za mene su vrlo dobri,
mislim da će mnoge osvijestiti, poslati im poruku-
zašto su tu gdje jesu ,tko i zašto im to radi!


Još iz kategorije Priroda društva