Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Živjeli


  Male priče o velikim stvarima           mgm           03.07.2013.         1621 pogleda
Živjeli

Zadnji put sam vam pričao o zakletvi Titu, pionirskom dobu, nadolazećim promjenama.  Došli su teški dani za nas. Kojekakvi embargi, zvukovi sirena, previše pitanja, a malo pametnih odgovora. No bilo je tu i dobrih stvari, natočiš benzin do vrha za neku siću i pušiš kutiju pljuga za marku. Kad smo kod cigareta i ja sam pomalo već odrastao i kriomice ih tamanio iz kutije u džepu tatinog radnoga odijela.Prerasli smo već fazu kad smo se gušili Koronom ili Opatijom užicanom od polu senilnog  starca koji peca ribe na obližnjoj bari.

Stari je bio u «banani» nešto tih dana, on i stara, izletjeli su iz firme, koja je do tada 90 posto svoje proizvodnje plasirala na njemačko tržište, a sada spominju neku privatizaciju, lokote na vratima i slično. Marke iz vitrine, namijenjene crnim danima polagano su nestajale, no nisam se puno zamarao s tim stvarima, već mi je bilo na pameti kako da popušim koju pljugu, a kao jedna nevolja ne dolazi sama, radoznalost je lagano pikirala i na vino, pivo i slične stvarčice.

Do tada sam kradom mogao okusiti samo pjenu na dnu čaše, nakon neke radne akcije u organizaciji ujedinjenih staraca, poput piljenja drva, baliranja sijena, ili ne daj Bože branja kukuruza na masni pogon ili još gore kopanja istog. Naravno da sam manje-više sa uspjehom eskivirao te stvari sa izgovorima, a baš je zaškripilo u školi, treba učiti, boli me zub užasno, važna je tekma u nogometu, a moji ne mogu bez mene, iako sam većinu vremena proveo na klupi zureći u malo starije frajere kako kupe slavu dajući golove, a na račun njih, ako je bilo sreće uvalili su i nešto drugo curicama na tribinama.

I tako jednom prilikom na školskim praznicima, kada sam već dosadio i bogu i vragu i nisam znao više što sa sobom, a svi brojevi Zagora, Bleka Stene, Komandanta Marka, Mister Noa, Alana Forda, odavno su pročitani (jedino Maloga rendžera i one njegova kompanjone nisam volio, onaj sa brčinama mi je bio posebno antipatičan) dolazi u susjedstvo na praznik jedan prdonja kao ja. Vršnjak, mojih godina, sa smislom upadanja u kojekakva sranja i smislom za izbjegavanja udaraca batinom za gore spomenuta (ne)djela.

Par dana smišljali smo dobro razrađen plan koji je završio drmnutim vinjakom u onoj staklenoj boci uz koje su dolazile čašice sa istim uzorkom. I tako pijuckali smo iz te boce i dimili mađarske cigarete, bio je to naš uvod u Sodomu i Gomoru, odnosno odrastanje kojim se nepovratno gubio as iz rukava kad ti je zatrebao, a zvani djetinjstvo. Učio sam u školi da je zemlja okrugla i da su na nekom otočju gablecovali tipa koji je prvi oplovio svijet, ali tada sam tek shvatio o čemu frajer priča jer se i meni sve zavrtjelo oko glave i u glavi.

Mrak je već odavno pao, bijaše ona topla, ljetna noć, a ja kao mačak po tiho ulazim u kuću i brišem u svoju sobu. Možda bi ova moja pustolovina prošla nezamjetno i bio bih još fini, pristojni dečko, da mi stariji brat nije spustio kajlu, i pozvao starog da vidi svoj ponos kako tupavo zuri u strop.

Stari je bio zadivljujuće blag, poslao me da se umijem i operem noge, nije mi bilo jasno zašto tolika briga oko higijene, i zašto mi nije naredio da si operem zube jer mislim da su mi usta bila u kritičnijoj situaciji nego noge. Doteturah se do kupaonice uz burazovo cerekanje. Konačno da je neka pizdarija u kojoj on nema glavnu ulogu, no bez brige vratio sam mu za ovu uslugu sa kamatama i to sa zateznim. Sljedećeg što se sjećam je grljenje wc školjke kao lokalne radodajke i vražjih zelenih kupaonskih pločica. Drugi dan sam imao ozbiljan razgovor sa starim. Trubio je o štetnosti alkohola, da čovjek mora imati mjeru u svemu, da si smiješ malo popiti ali trebaš znati kada stati, a na kraju mi je amenovao odrješenje uz pokoru koja se sastojala od zabrane igranja onih blesavih tv-igrica gdje su glave tipovima u nogometu bile kockastije od same rubikove kocke, nije bilo ni mojih Zagora, Alan Fordova, a vrijeme do nove školske godine kratio sam sa čitanjem školske lektire, koja baš i nije imala slika i oblačića sa tekstom, i indijanskim pokličima, ali sam nekako više kužio Mister Noa.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Male priče o velikim stvarima



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: