BISTRICA - Sve dok se 1990. godine iz Zidine nisu preselili u kućicu u slatinskom prigradskom naselju Bistrici, Dušan (66) i njegovu supruga Ružu (62) živjeli su kao grofovi. Dušan je bio vrijedan majstor, pa u njihovu bivšem stanu nije nedostajalo ni električnih kućanskih aparata ni drugoga. U Bistrici ih je dočekala kućica bez struje.
- Kćeri su se udale, žive svojim životom, a ja i moja Ruža 18 smo godina u mraku, kao u srednjem vijeku. Električne uređaje davno dali rođacima, da ne propadnu. Samo tridesetak metara od kuće je rasvjetni stup, ali do nas struja nije došla. Bili su jednom iz HEP-a i rekli da za priključak trebamo platiti nešto više od 7500 kuna, ali toliko novca nismo mogli izdvojiti od male mirovine - jada se Dušan Lazić.
Zbog ponosa, kaže, pomoć nikada nisu tražili ni od koga, pa godinama na spavanje odlaze s prvim mrakom, poput kokoši.
Do prije šest godina majstor Dušan je za svoju kućicu proizvodio struju uz pomoć agregata, ali je i on dotrajao. Sada ima akumulator koji napaja samo mali televizor. Kada se akumulator isprazni, moraju ga - kao i bateriju mobitela - nositi na punjenje u selo.
- Kao i sva sirotinja, šutimo i trpimo, ali ne možemo ni mi stalno jesti samo tijesto i krumpir. Kupimo nešto i kvalitetnije. No, ako jelo ostane do sutra, to propadne jer nemamo hladnjak. Živimo pokraj glavnog puta, do željezničke stanice, a osjećamo se kao da smo odbačeni od svijeta - žale se Dušan i Ruža, ističući da im nitko od političara nikada nije pokucao na vrata da ih pita kako žive.
U slatinskoj upravi rekli su da ne znaju za problem Lazićevih te da će zajedno s HEP-om pronaći rješenje.
