Buvljak na prostru bivše vojarne u vrlo kratkom roku postao je mjesto nezaobilazne nedjeljne trgovine i razmjene dobara, tjednih susreta i ugodnih razgovora i šetnje prije podnevnog ručka. Mjesto je to na kojem se pune baterije pozitivnom energijom i s kojeg svi odlaze zadovoljni – i prodavači, i kupci, i kibici. I ne dolaze ovdje samo Virovitičani i Virovitičanke. Oni izvan naše županije kažu da je virovitički buvljak jedan od najboljih na potezu od Zagreba do Osijeka – po organizaciji, broju prodavača i kupaca, količini ponuđene robe i prometu. Virovitički brend, rekli bi. U isto vrijeme buvljak je, kao i svi buvljaci na svijetu, mjesto povratka u prošlost, nostalgije, čežnje za prohujalim vremenima, tuge za onim što je bilo i što se ne može vratiti. Ovo su priče s buvljaka.
***
Kao što se moglo očekivati prvotno nezadovoljstvo promjenom lokacije polako splašnjava. I prodavači i kupci se privikavaju na novo mjesto buvljačke trgovine. „Sada je već znatno bolje, manje je gužve, ostavili su nam više mjesta i razmaka među nama da ljudi mogu razgledati ono što im nudimo. Te prve nedjelje novog prostora kupci su išli kao na traci, gotovo nitko se nije zaustavljao. Sada više ne moramo gaziti po robi i paziti da nešto ne razbijemo. Slažem se da treba vremena da se sve posloži i vjerujem da će biti još bolje“, optimističan je jedan stalni prodavač.
„Je, sada su malo proširili prodajna mjesta nisu više skučena, ali još uvijek smatram da je tamo je bilo ljepše. Nekako toplije i prisnije. Koga god sam pitao tako je rekao“, dodao je drugi.
Treći se, pak, osvrnuo na organizatore. „Loše je što svaki naš prijedlog ili kritiku shvaćaju kao napad. Pokušavamo im objasniti, ali oni to ne prihvaćaju. Umjesto da kažu: Dobro, vidjet ćemo, razmotrit ćemo, popravit ćemo, on i dalje tepe po svome i sve shvaća jako osobno. Ti si zadužen za to, ti odlučuješ, bar nas saslušaj, bit će lakše i tebi i nama“.
S druge strane, kupci nemaju dileme. Njima je bitna ponuda. Jedan od redovitih je Goran Denac, javnosti poznat kao voditelj projekta Virovitica voli vlakove. „Puno je bolje ovdje. Veći je prostor, više je ljudi, više prodavača ovdje stane. Promjenom lokacije dobili smo tri puta više sadržaja. Ne moramo doći rano da bi našli mjesta za parking. Jedino što bi stvarno do sljedećeg ljeta trebali asfaltirati onaj dio gdje je su samo kamen i zemlja da ne bude prašine“, kaže Denac.
Na Buvljak dolazi svake nedjelje kad ne radi. Njemu je, za razliju od mnogih, nedjelja radni dan kad ga zapadne dežurstvo u Općoj bolnici. „Buvljak mi je nedjeljna dnevna rutina prije ručka. Dva sata ugodnog provoda. Tražim stvari koje mi trebaju, danas konkretno za izložbu u našem Muzeju malih vlakova. Uvijek ima tih sitnih figurica koje nam trebaju, naletim na autiće i vlakove. Nađe se hrpa alata, na primjer ovih sitnih maketarskih. Znam kaj mi treba, dolazim i ciljano tražim svari. A može se naći i puno toga što nam treba za doma. Ali Buvljak je i društveni događaj, naiđeš na ljude koje ne vidiš svaki dan. Znaš da će doći pa tu planiraš kave, dogovore oko posla, brusi se politika, hvali se ili kudi vlast. Konačno nešto što u Virovitici vrijedi. Nisi to samo stvari iz ispražnjenih šupa nego ima kvalitetne robe iz Njemačka, Austrije, Nizozemske koje nigdje nema. Kažu ljudi koji idu na buvljake u Zagreb i Varaždin da je tu bolja ponuda i bolja kupnja. Samo što tu kvalitetu sada treba održati jer je ljestvica visoko podignuta“, priča Goran.
SEZONSKA ROBA
Osim cjelogodišnje ponude starudije s tavana, podruma, šupa i smetlišta, vrijednih antikviteta iz raznolikih privatih kolekcija i dragih stvari kojih se vlasnici zbog životnih nedača moraju odreći i budizašto prodavati, u ponudi je i sezonska roba. Krajem listopada i početkom studenoga to su zimske automobilske gume, a prošle nedjelje nudili su se i kesteni, vjerojatno zadnji ove sezone. Istodobno pojavili su se i prvi božićno-novogodišnji artikli. Donio ih je još prije dva tjedna umirovljenik Milan Vuković koji skoro svake nedjelje, s praktično novom i kvalitenom robom, dolazi na Buvljak.
"Krenuo sam božićnom ponudom, nešto sam prodao, ali rano je još za to jer mnogi misle pet do dvanaest pa se ne bojim - prodat ću ja to prije ili kasnije", kaže Milan.
Naš je sugovornk cijeli radni vijek proveo u Rapidu na održavanju i u pogonu da bi prije pet godina otišao u mirovinu. Buvljak upotpunjuje mršavu penziju. "Nekad ide dobro, nekad bolje, a nekad i gore. To je kao na vagi, ali ja sam zadovoljan. Ljudi se cjenkaju, htjeli bi što jeftinije, ali se dogovorimo. Nađemo zajedničku cijenu i riješimo problem. Ovdje mi je bolje nego tamo. Imam svoje mjesto i ne moram se svađati. Platio sam godišnju rezervaciju 30 eura za četiri metra, imam 30 nedjelja i baš je dobro", tvrdi Vuković.
***
Marko Đorđević iz Đulovca , bavi se pčelarstvom i kestenima te nešto malo ratarstvom. Za kestene je, kaže, bila odlična sezona. Zdravi su, kvalitetni i rodni, a uspio je prodati gotovo cjelokupni urod. Četiri eura kila, sedam eura dvije kile. „To je realna cijena jer kesten nije baš tako lako uzgojiti. I nije najveći problem berba nego česta košnja oko stabala i čuvanje od divljih svinja“, ističe Đorđević. Kestenjak u mjestu Puklica broji sto stabala, a u pčelinjaku je 120 košnica. Kada se sve zbroji i oduzme, slabo se živi od poljoprivrede.
„Kod nas u Đulovcu je prvenstveno loše što nema organiziranog otkupa nego moramo voziti u Daruvar ili Slatinu. Med je prva klasa, ali ne ide jer je onaj loši kineski u dućanu jeftiniji. Ljudi nemaju novaca pa kupuju, oprostite na izrazu, svakakva sranja. Kad sam radio u Njemačkoj odnio sam gazdi svoj med, bio je oduševljen kvalitetom i platio bi ga suhim zlatom, a ovdje zbog neimaštine ne možemo naplatiti kvalitetu i svoj rad. Badava radimo dobro kad ne ide. Uvoz nekvalitetne hrane uništio je našu proizvodnju. Ranije što god sam proizveo sve sam prodao“, kaže Marko. Tegla meda prve klase je šest eura. U ponudi je bagrem, lipa, kesten i kupina.
***
Ono što se uveliko nudilo nekoliko proteklih nedjelja (a vjerjemo i prodavalo) su automobilske zimske gume najrazličitijih profila, dimenzija i cijena. U Hrvatskoj je zimska oprema obvezna na zimskim dionicama javnih cesta od 15. studenoga tekuće godine do 15. travnja iduće godine. Obvezna uporaba zimske opreme odnosi se na sve vrste motornih vozila bez obzira na vremenske uvjete i stanje kolnika.
Zimske gume, dobre, 30 eura komad s felgom. To je džabe, majke mi! Kome trebaju takve gume za te pare neće naći sigurno – uzvikuje prodavač svega i svečega.
Inače, sukladno članku 193. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19) zimski uvjeti podrazumijevaju kolnik prekriven snijegom ili kad je na kolniku poledica. Ako prometna policija zatekne vozilo bez zimske opreme na cesti u vrijeme kada je zimska oprema obvezna, naredit će vozaču da odmah zaustavi vozilo ili da nastavi voziti cestom na kojoj je kretanje te vrste vozila dopušteno ili da upotrijebi zimsku opremu. U suprotnom, vozaču prijeti novčana kazna od 132,72 eura. Pa ti vidi!
