Cota G4 je bend koji ove godine slavi svoj dvadeseti rođendan. Prošle godine objavili su i svoj treći studijski album pod nazivom “Entropia“. Daruvarsko-virovitičku glazbenu trojku čine Marko Osmanović Osman, Dario Horvat Adriani te Virovitičanin Dinko Likar Lix. O Cotinim „koordinatama“ za portal Informativnog centra za mlade razgovarala je Marina Mađarević.
Za početak, tko je Cota G4?
- Ukratko, Cota G4 daruvarski je bend koji je započeo s djelovanjem 1998. godine pod vodstvom osnivača Marka Osmanovića koji je, osim što pjeva i svira gitaru, ujedno i autor svih pjesama. Tu je i Marko Štromajer, daruvarski pjesnik koji je napisao neke od najupečatljivijih stihova za bend. U zadnjih 20 godina bend je prošao nekoliko transformacija, izmijenjao popriličan broj članova, ali i iznjedrio tri studijska albuma. Bend danas čine Marko Osmanović na „glasu“ i gitari, Dario Horvat na bubnjevima i moja malenkost na solo gitari.
Neki vas nazivaju hard rock bendom, drugi vam pridaju naziv heavy metalaca, treći tvrde da ste čisti rock... Što je zapravo točno? U koji žanr biste svrstali svoj bend i glazbu koju svirate?
- Može biti da spadamo u sve od navedenog, ali teško je to sa sigurnošću reći jer rock je dosta razgranat pojam. Glazba koju sviramo sadrži utjecaje iz puno više žanrova osim samoga rocka i njemu srodnih. Ja volim reći da je to hard rock od kojeg vam se rastopi duša.
Vaše skladbe imaju pomalo retro-zvuk bendova devedesetih, poput onoga Divljih jagoda i Opće opasnosti. Među rijetkim ste izvođačima koji njeguju ovakav zvuk. Što se dogodilo s nešto „snažnijim“ glazbenim izričajima na našim područjima?
- Vremena se mijenjaju pa tako i glazba koju ljudi stvaraju. Kod nas i dalje postoje bendovi koji njeguju “snažniji“ zvuk samo što nisu baš zastupljeni u mainstream medijima. To ne znači da za njih nema interesa; itekako postoji publika koja voli i štuje takav glazbeni izričaj što dokazuje i velika posjećenost na nastupima uživo.
Tražite li vi prilikom stvaranja svojih pjesama inspiraciju u nekim glazbenim pretcima ili suvremenicima?
- Svi smo mi odrasli na glazbi 60-ih i 70-ih! Ona je za mene osobno najinspirativnija kad je stvaranje glazbe u pitanju. Glazba 21. stoljeća također je puna inovativnih ideja, zvukova, poruka koje inspiriraju. Ipak, mislim da se inspiracija ne može svjesno tražiti, nego se ona uvijek nenadano prišulja sama. Osim u slušanju glazbe, ona se može pojaviti u bilo čemu drugom – lijepoj djevojci na ulici, lijepom prizoru u prirodi, šalici kave ili mrtvoj točki na plafonu.
Iron Maiden je 1986. u svojim stihovima tvrdio da „treba zauzeti stav i shvatiti da živiš u zlatnim godinama“. Je li u današnje vrijeme moguće iznijeti vlastito stajalište glazbom?
- Naravno da je. To je možda i glavna poanta glazbe. Ako je iskren – na taj način izvođač komunicira sa slušateljem, potiče ga na razmišljanje, na pobunu i na promjenu pogleda na svijet. Slušatelj tada ili upoznaje izvođača i postaje mu naklonjen ili ga zanemaruje, ovisi o uvjerljivosti ponuđenoga sadržaja.
Ovo je Cotin treći objavljeni album. Nakon uspješnica iz 2006. i 2011. godine, 2017. je u nakladi Dallas Recorda objavljena „Entropia“. Po čemu se treći album razlikuje od svojih prethodnika?
-Zanimljiva je činjenica da je album sniman u daruvarskom dvorcu čija je akustika uvelike utjecala na cjelokupni zvuk. Bend je za tih dana snimanja i živio u dvorcu pa je cijela atmosfera albuma nekako oplemenjena duhovima prošlosti. S druge strane, album produkcijski zvuči vrlo moderno, iako je pritom uspješno sačuvan i “stari“, prepoznatljivi zvuk Cote. Mislim da je album žešći i zreliji od prethodnih. Kvalitetu su prepoznali i u inozemstvu što potvrđuje nagrada za album mjeseca koju nam je poklonila glazbena udruga iz Los Angelesa.
Na novom albumu možemo čuti i 11 novih pjesama. Koliko je dugo album nastajao te postoji li neka pjesma koja je Vama osobno posebno draga?
- Snimanje albuma započelo je 2013. godine u Daruvaru, u dvorcu grofa Jankovića gdje je snimljena osnova, a ostatak albuma nastajao je od 2014. do 2016. u studiju u Sesvetama. Teško mi je izdvojiti samo jednu pjesmu jer sam za većinu njih poprilično emotivno vezan, možda ipak najviše za “ Snovi se ipak samo sanjaju“.
Za pjesmu „Kad sam bio njen“ čak ste snimili i videospot. Kako je snimanje proteklo?
- Već smo snimili dva videospota za prijašnje singlove, ali ovo je prvi koji sadrži srednjovjekovne prizore. Inače, spot za “Kad bio sam njen“ je sniman na dvije lokacije, u Zagrebu i Daruvaru. Osim smrzavanja na hladnoći, susreta s divljom svinjom i napada divljeg psa na jednog od članova snimateljske ekipe, snimanje je prošlo odlično!
Koja tematika prevladava u vašim pjesmama?
- Nekako je ispalo da je tematika cijelog novog albuma jedan košmar u glavi zbog gubitka velike ljubavi. Te pjesme na razne načine obrađuju životne situacije s kojima se nosi “glavni junak”. Mislim da se svatko može poistovjetiti s našim pjesmama. To nam je zapravo i bio konačni cilj.
U bendu ste već četiri godine i dosad ste sudjelovali na različitim koncertima. Postoji li neki nastup koji Vam je osobito ostao u pamćenju?
- Nastup u Splitu prije, ako se dobro sjećam, dvije godine gdje je publika potpuno podivljala i tražila bis oko šest puta!
Postoje li planovi za budućnost? Hoće li vas virovitička publika u skorije vrijeme imati priliku čuti i vidjeti?
- Planiramo raditi koncertne promocije u Zagrebu, Splitu i još nekim gradovima. Prvi koncert će se održati 1. ožujka u Zagrebu u Bikers Beer Factoryju i ovim putem vas sve pozivam da dođete. Na proljeće i jesen planiramo izbaciti dva nova singla i videospota, a polako se već priprema i materijal za sljedeći album. Virovitica nam zasad još nije u planu, ali nadamo se da ćemo u skorijoj budućnosti zasvirati i u mom gradu.
