Divjak: Ukidanje mature posljednja opcija, esej se neće pisati u svibnju
Zbog kršenja samoizolacije naplaćeno 130.000 kuna kazni
Sindikat policije pozvao građane da izbjegavaju konfrontacije s policajcima
Dijabetičari pozdravljaju odluku da se ortopedska pomagala propisuju elektronski
UNICEF dostavio četiri tone zaštitne i medicinske opreme u Hrvatsku
MZO: Raspisan natječaj za znanstvenike u borbi protiv koronavirusa
Snaga predlaže obustavu plaćanja i zabranu otpuštanja

  Priča

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (36)

  Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           17.08.2019.         1657 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (36)

Da pet osoba može popiti dvije litre žestice i desetak butelja vina u samo nekoliko sati, većinom možete čuti od lažljivih vikend alkoholičara ili od stvarnih pijanaca. Ja spadam u onu drugu kategoriju i sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da smo popili i više od toga, ali se točan broj prikupljenih promila ne sjećam. Znam samo da je prvo Marković išao rigati u zahod, odmah potom Joško, koji je usput i pao pored šanka, zatim Ines, pa ja, i na kraju Zlatko.

Dok sam rigao neprobavljene ostatke ćevapa sjetio sam se da i nije tako loše što ponovno radim. O kakvom sam ja to romanu uopće pričao ljudima da ću napisati sada kad sam nezaposlen? Pa u mom bijednom, kurčevom životu ionako se ništa ne događa – ništa vrijedno što bih mogao opisati u jednoj knjizi. A mašta? Pa mašta mi je razvijena kao refleks u mrtvog konja. Nisam u stanju izmisliti ni poštenu ispriku policiji kad me jednom mjesečno privode zbog narušavanja javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju. Gdje bih onda mogao izmisliti dobru priču koju će netko čitati?

 

 

117.

 

Vratio sam se društvu. Joško se nalaktio s obje ruke na stol i plakao. Ines mu je dodavala maramice koje je nemilice trošio. Marković i Zlatko pokušavali su ga utješiti, ali im to nije polazilo za rukom.

– Što se događa? – upitao sam nakon što sam ispio dupli Ballantines.

Marković je sjeo do mene i šapnuo mi na uho, tako tiho, da su ga bez problema čuli i gosti na drugom kraju restorana:

– Javili su nam dok si rigao u zahodu: Žarko se ubio.

– Tko?

– Žarko!

– Žarko se ubio?!

– Je, objesio se na tavanu kuće.

– Kad?

– Prije nekoliko sati.

– Zašto?

– Stego ga je štrik oko vrata i ugušio.

– Ma ne to! Pitam te, zašto se ubio?

Slegnuo je ramenima i natočio u čašu čisto vino.

 

 

118.

 

Joško je podigao uplakano lice prema meni i pokušavao nešto reći.

– Svi smo mi… – jecao je i tulio dovoljno dugo da dobijem na vremenu popiti još jedan Balić – žene, luđaci i pederi! A moj… moj prijatelj Žarko… jedini je imao hrabrosti i javno to priznati!

Ustao je i prevrnuo punu bocu vina. Zaplićući nogama i vrišteći na sav glas, glasom koji je stizao iz najdubljih zaseoka duše, izišao je iz restorana.

Dok smo čekali Ružu da počisti nered, nagnuo sam se i prigušenim glasom upitao sve za stolom:

– Dobro ljudi, koji vam je kurac? Hoće li mi napokon netko reći zašto se Žarko objesio?

Nitko mi nije želio odgovoriti, samo su nastavili nijemo piti. Ostavio sam čašu i pogledao kroz okićeni izlog restorana. A vani su se narogušili oblaci. Spremalo se snježno nevrijeme. Zimu je možda najbolje prespavati.

Ako ne cijelu, barem veći dio nje.

 KRAJ

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.