Banner
DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Danas besplatan ulaz u Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović
Večernji list: Stočari po utovljenoj svinji gube 600, a junetu i 2500 kn
Petero članova Znanstvenog savjeta ogradilo se od istupa Gordana Lauca
Centar i GLAS: Zakon o obnovi je neprovediv, a njegove izmjene još jedna obmana
Marić (SDP): Želi se potezom pera bolnice oteti županijama
MORH poručio Milanoviću da poštuje zakone koje je donijela njegova Vlada

  Priča

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (21)

  Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           30.03.2019.         2065 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (21)

Uletio sam u ostavu i stao prekopavati po kutijama ne bih li što pronašao. Sjetio sam se da sam u redakciji, prije nekoliko mjeseci, na dar dobio karton Krauthakerova sauvignona i pospremio ga da mi posluži, u ne daj bože dugotrajnijim bolestima, kao pripomoć ili lijek da nekako izguram posljedice apstinencijskih kriza.

Napokon sam karton sa šest boca iskopao ispod gomile otpada. Stavio sam ga pod mišku, i ponosno, kao Charles de Gaulle, kad je već sve bilo oslobođeno, ušetao u svoj Pariz. Pogledao sam u svoju Brigitte Bardot koja je puhala nos u wc papir. Ranjena ženska dušica u kombinaciji sa sauvignonom i normabelima te sa mnom (napaljenim pervertitom, i mogućim posjednikom stidnih ušiju?) dobar je povod nadanju bržem i plodonosnijem seksu. Dobrano sam oprao čaše vrelom vodom i obrisao ih mekim papirom za guzicu. Postavio sam stol i otvorio bocu. Natočio sam prvo njoj, pa sebi.

– U zdravlje! – rekao sam i visoko dignuo čašu.

– U zdravlje! – odgovorila je i eksala.

To mi se svidjelo. Ponovno sam joj natočio.

– Za djecu! – digao sam ponovo čašu u zrak.

– Za djecu! – odgovorila je i popila par gutljaja.

– Je l dobro vino?

– Odlično je. Gdje si ga nabavio?

– Dobio na poklon – rekao sam i iskapio čašu.

Natočio sam si još jednu, a nju pogledao s onim svojim pogledom: daj požuri se, šta čekaš, vidiš da natačem, pij, piiiiiiiij, piiiiij. Eksala je i ispružila praznu čašu.

– Nemoj me požurivati, lako se napijem – rekla je dok sam točio.

– Moraš se malo opustiti, vidiš da si na rubu živčanog sloma, a koja čaša-dvije vina sigurno ti neće naškoditi – odgovorio sam glasom znalaca, autoriteta.

– Da, u pravu si valjda – rekla je i nastavila: – elem, njegovi umjesto da budu sretni što će ga se riješiti, oni gledaju u mene ko u govno, govno, kad ti kažem, al eto tako, preko kurca pristanu oni na svadbu, a na svadbi sto i pedeset ljudi, moji sve plaćaju, udaje im se kći, ona druga vjerojatno neće nikad, luda je, jebi ga, ko bi je htio takvu, što da joj ja radim? Čekaj, jesi i ti bio na našoj svadbi?

– Ne.

– Ma ništa nisi propustio – odmahnula je rukom – al da si me samo vidio u vjenčanici, vauv, kakva je bila, dvije hiljade eura sam je platila, no dobro, gdje sam ono stala, a da, moji vele, djeco, sad ste obitelj, sami svoji, svoji na svome, bio bi red da se i skučite, i moj stari izvadi svu ušteđevinu koju ima, trideset pet tisuća eura, veli, evo ja vam ovo dajem od srca, a za drugi dio se snađite, a njegovi pocrvenjeli, stid ih je bilo, pa i oni nekako daju istu lovu, kupimo mi stan, skroman, nije nešto, al jebiga, naš je, i…

 64.

 Opet svrab po kurcu i jajima. Mater mu jebem, nisam valjda stvarno zaradio picajzle? Od koga? Da sam jebao Megi, prvo bih posumnjao na nju, ovako su mi ostale djevojčica bez sisa i Anita. Koja od njih dvije uzgaja gnjide? Koja se ne kupa? Koja je kurva promiskuitetna? Anita? Djevojčica bez sisa? Vrtio sam svoj film u glavi i gledao Ines kako otvara usta. Govorila je mehanički, bez nekih pravih životnih emocija, samo je lajala i otvarala usta ko vrata autobusnog kolodvora. Što je više govorila, manje mi je bila privlačna. I najljepša pička kad pokaže zube postaje krezuba starica. Digao sam čašu u zrak.

– Ajde, malo odmori. Živjela!

Povukla se. Vjerojatno sam je prekinuo u pol rečenice. Boli me kurac! Dosadno mi je.

– Jesam ti možda malo dosadila sa svojim pričama? – rekla je i uzela čašu.

– Ma kakvi! Otkud ti tako što uopće pada na pamet? Pažljivo te slušam i razmišljam kako ti mogu pomoći.

– Pa… – zinula je.

– Reci?

– Gle, ako to zaista misliš, ako mi stvarno misliš pomoći, da li bih mogla prenoćiti kod tebe na dva-tri dana, barem za prvu ruku dok se ne snađem…?

 65.

Kvragu i sve, pomislio sam, samo mi je to još trebalo. Da je poševim, ajde okej, ali da je udomim kod sebe, ni u ludilu. Nije ju Zlatko trpio, zašto bih ja?

– Što ne odeš kod staraca?

– Ubili bi me, ili bi ubili Zlatka! Već sam ti rekla da su svu ušteđevinu spizdili na stan i vjenčanje. Kako bi bilo da im se sad gologuza vratim natrag? Moram to izvesti malo taktičnije, oprezno. Stari je puko na živce, dva infarkta ima iza sebe…

– Prijateljice? Ona Bosanka? Ona Elemuša, znaš na koju mislim?

– Sve moje prijateljice žive u ulici u kojoj je naš stan. Zlatko bi me odmah pronašao…

– Neki daljnji rođaci, ona tvoja polusestra, kolegice s fakulteta?

Zavrtjela je glavom i udahnula.

– Slušaj, zaboravi, kao da te nisam ništa ni pitala…

Pa kud baš ja? – zavapio sam. – Znamo se samo dva dana.

– Jer Zlatko ne sumnja u tebe. Jučer je posumnjao i uvjerio se da s tobom nemam ništa. Sad misli da spavam pitaj boga gdje. Zato sam se upravo tebi i obratila za pomoć. Osim toga, značiš mu i kao prijatelj, mislim da mu je jako žao što ste se zakrvili. Uvjerena sam da me nikad više ne bi tražio u tvom stanu.

Sinula mi je spasonosna ideja:

– Ali, Ines, ovo je, sunce moje, obična garsonijera, a ja imam samo jedan jedini krevet, ovaj ovdje – rekao sam i potapšao se pokraj guzice. – Vidiš kako je mali?

– Spavat ću na fotelji, evo ovoj! – odgovorila je u hipu, kao da je napamet naučila odgovore na sva moja pitanja.

Ode mi spasonosna ideja u krasni kurac, pomislio sam.

– A kako misliš taj problem riješiti u samo dva dana?

– I to najviše u dva dana! Dovoljno mi je da podnesem zahtjev za razvod braka. Sutra kad me socijalna radnica vidi s ovolikom masnicom na licu, mislim da će se stvar brzinski odvijati. A drugo što planiram – to je otići u moj stan, kad on ode na posao, i uzeti našu štednu knjižicu. Nemamo bog zna što, ali dovoljno će mi biti da unajmim neku sobu s kupaonom na tri-četiri mjeseca…

– Dva dana, rekla si?

– Dva.

– I spavaš na fotelji?

– Aha.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča