Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Priča

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (21)

  Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           30.03.2019.         1542 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (21)

Uletio sam u ostavu i stao prekopavati po kutijama ne bih li što pronašao. Sjetio sam se da sam u redakciji, prije nekoliko mjeseci, na dar dobio karton Krauthakerova sauvignona i pospremio ga da mi posluži, u ne daj bože dugotrajnijim bolestima, kao pripomoć ili lijek da nekako izguram posljedice apstinencijskih kriza.

Napokon sam karton sa šest boca iskopao ispod gomile otpada. Stavio sam ga pod mišku, i ponosno, kao Charles de Gaulle, kad je već sve bilo oslobođeno, ušetao u svoj Pariz. Pogledao sam u svoju Brigitte Bardot koja je puhala nos u wc papir. Ranjena ženska dušica u kombinaciji sa sauvignonom i normabelima te sa mnom (napaljenim pervertitom, i mogućim posjednikom stidnih ušiju?) dobar je povod nadanju bržem i plodonosnijem seksu. Dobrano sam oprao čaše vrelom vodom i obrisao ih mekim papirom za guzicu. Postavio sam stol i otvorio bocu. Natočio sam prvo njoj, pa sebi.

– U zdravlje! – rekao sam i visoko dignuo čašu.

– U zdravlje! – odgovorila je i eksala.

To mi se svidjelo. Ponovno sam joj natočio.

– Za djecu! – digao sam ponovo čašu u zrak.

– Za djecu! – odgovorila je i popila par gutljaja.

– Je l dobro vino?

– Odlično je. Gdje si ga nabavio?

– Dobio na poklon – rekao sam i iskapio čašu.

Natočio sam si još jednu, a nju pogledao s onim svojim pogledom: daj požuri se, šta čekaš, vidiš da natačem, pij, piiiiiiiij, piiiiij. Eksala je i ispružila praznu čašu.

– Nemoj me požurivati, lako se napijem – rekla je dok sam točio.

– Moraš se malo opustiti, vidiš da si na rubu živčanog sloma, a koja čaša-dvije vina sigurno ti neće naškoditi – odgovorio sam glasom znalaca, autoriteta.

– Da, u pravu si valjda – rekla je i nastavila: – elem, njegovi umjesto da budu sretni što će ga se riješiti, oni gledaju u mene ko u govno, govno, kad ti kažem, al eto tako, preko kurca pristanu oni na svadbu, a na svadbi sto i pedeset ljudi, moji sve plaćaju, udaje im se kći, ona druga vjerojatno neće nikad, luda je, jebi ga, ko bi je htio takvu, što da joj ja radim? Čekaj, jesi i ti bio na našoj svadbi?

– Ne.

– Ma ništa nisi propustio – odmahnula je rukom – al da si me samo vidio u vjenčanici, vauv, kakva je bila, dvije hiljade eura sam je platila, no dobro, gdje sam ono stala, a da, moji vele, djeco, sad ste obitelj, sami svoji, svoji na svome, bio bi red da se i skučite, i moj stari izvadi svu ušteđevinu koju ima, trideset pet tisuća eura, veli, evo ja vam ovo dajem od srca, a za drugi dio se snađite, a njegovi pocrvenjeli, stid ih je bilo, pa i oni nekako daju istu lovu, kupimo mi stan, skroman, nije nešto, al jebiga, naš je, i…

 64.

 Opet svrab po kurcu i jajima. Mater mu jebem, nisam valjda stvarno zaradio picajzle? Od koga? Da sam jebao Megi, prvo bih posumnjao na nju, ovako su mi ostale djevojčica bez sisa i Anita. Koja od njih dvije uzgaja gnjide? Koja se ne kupa? Koja je kurva promiskuitetna? Anita? Djevojčica bez sisa? Vrtio sam svoj film u glavi i gledao Ines kako otvara usta. Govorila je mehanički, bez nekih pravih životnih emocija, samo je lajala i otvarala usta ko vrata autobusnog kolodvora. Što je više govorila, manje mi je bila privlačna. I najljepša pička kad pokaže zube postaje krezuba starica. Digao sam čašu u zrak.

– Ajde, malo odmori. Živjela!

Povukla se. Vjerojatno sam je prekinuo u pol rečenice. Boli me kurac! Dosadno mi je.

– Jesam ti možda malo dosadila sa svojim pričama? – rekla je i uzela čašu.

– Ma kakvi! Otkud ti tako što uopće pada na pamet? Pažljivo te slušam i razmišljam kako ti mogu pomoći.

– Pa… – zinula je.

– Reci?

– Gle, ako to zaista misliš, ako mi stvarno misliš pomoći, da li bih mogla prenoćiti kod tebe na dva-tri dana, barem za prvu ruku dok se ne snađem…?

 65.

Kvragu i sve, pomislio sam, samo mi je to još trebalo. Da je poševim, ajde okej, ali da je udomim kod sebe, ni u ludilu. Nije ju Zlatko trpio, zašto bih ja?

– Što ne odeš kod staraca?

– Ubili bi me, ili bi ubili Zlatka! Već sam ti rekla da su svu ušteđevinu spizdili na stan i vjenčanje. Kako bi bilo da im se sad gologuza vratim natrag? Moram to izvesti malo taktičnije, oprezno. Stari je puko na živce, dva infarkta ima iza sebe…

– Prijateljice? Ona Bosanka? Ona Elemuša, znaš na koju mislim?

– Sve moje prijateljice žive u ulici u kojoj je naš stan. Zlatko bi me odmah pronašao…

– Neki daljnji rođaci, ona tvoja polusestra, kolegice s fakulteta?

Zavrtjela je glavom i udahnula.

– Slušaj, zaboravi, kao da te nisam ništa ni pitala…

Pa kud baš ja? – zavapio sam. – Znamo se samo dva dana.

– Jer Zlatko ne sumnja u tebe. Jučer je posumnjao i uvjerio se da s tobom nemam ništa. Sad misli da spavam pitaj boga gdje. Zato sam se upravo tebi i obratila za pomoć. Osim toga, značiš mu i kao prijatelj, mislim da mu je jako žao što ste se zakrvili. Uvjerena sam da me nikad više ne bi tražio u tvom stanu.

Sinula mi je spasonosna ideja:

– Ali, Ines, ovo je, sunce moje, obična garsonijera, a ja imam samo jedan jedini krevet, ovaj ovdje – rekao sam i potapšao se pokraj guzice. – Vidiš kako je mali?

– Spavat ću na fotelji, evo ovoj! – odgovorila je u hipu, kao da je napamet naučila odgovore na sva moja pitanja.

Ode mi spasonosna ideja u krasni kurac, pomislio sam.

– A kako misliš taj problem riješiti u samo dva dana?

– I to najviše u dva dana! Dovoljno mi je da podnesem zahtjev za razvod braka. Sutra kad me socijalna radnica vidi s ovolikom masnicom na licu, mislim da će se stvar brzinski odvijati. A drugo što planiram – to je otići u moj stan, kad on ode na posao, i uzeti našu štednu knjižicu. Nemamo bog zna što, ali dovoljno će mi biti da unajmim neku sobu s kupaonom na tri-četiri mjeseca…

– Dva dana, rekla si?

– Dva.

– I spavaš na fotelji?

– Aha.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.