Sabor u četvrtak o državnom proračunu za iduću godinu
Divjak: Jedini sustav u koji moramo ulagati jest sustav odgoja i obrazovanja
Mrak Taritaš: Rebalans proračuna prava slika Vlade - tri godine bez ozbiljnih reformi
Aladrović obećao pravedniji i objektivniji sustav plaća u javnim službama
Prosvjed sindikata obrazovanja: Nemamo pravo odustati, idemo dalje!
Ministar Marić hvali se odgovornim upravljanjem, oporba kritizira
Maras o sastanku Plenkovića i Bandića: "Ruka ruku koruptivnu mije"

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (18)


  Priča           Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           03.03.2019.         5253 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (18)

Sjeo sam u istu onu fotelju koja mi je bila suđena kad sam nogom kročio u stan. Taman kad sam ispijao zadnje gutljaje vina, začuo sam vrisak, galamu i ugledao opći metež. Mamlaz je opalio Pescija šakom u glavu, a ovaj mu je uzvratio s dva kratka udarca u trbuh. Megi je cijelo vrijeme histerično vrištala na njih, dok ih je djevojčica s malim sisama bezuspješno pokušala razdvojiti. Obojica su pali na pod, a kad je Pesci zabio prst mamlazu u oko začuo se dug prodoran vrisak, jauk, zapomaganje, još jedan jauk, i cviljenje.

Jedini, donekle, artikulirani glas dolazio je iz zvučnika: "Opet je zima, ništa isto nije / a ti si lijepa isto kao prije / sinoć te sretoh, pogledi se sreli / ko da nas vječnost od te noći dijeli".

Pogledao sam na sat. Bilo je 23:20. Jebote, kasnim doma. Ines me sigurno već čeka pred vratima.

53.

Pritisnuo sam sedam puta zaredom gumb za pozivanje lifta. Kao da to nešto znači, kao da će se lift brže ugnijezditi, stiskao sam svjetleći gumb tolikom žestinom da me je palac zabolio.

– Što si rekao Josipu? – začuo sam s leđa Megin glas.

Okrenuo sam se. Bila je bijesna.

– Ništa – odgovorio sam.

– Nemoj lagati. Pričao je s tobom, a onda je iz čista mira napao Mikija.

– Nemam pojma o čemu govoriš.

– Ne laži!

– Dobro, onda lažem – odgovorio sam joj i okrenuo joj leđa.

– Gledaj me kad ti govorim! – vrištala je po hodniku.

– Ne deri se, Simpsoni su ionako ljuti na vas – rekao sam joj.

Lift je stigao. Otvorio sam vrata i ušao. Megi je uletjela skupa sa mnom. Lupio sam po gumbu na kojemu je pisalo "PR". Vrata su se zatvorila. Megi je ostala sa mnom u kabini.

– Kud ćeš ti? – upitao sam je.

– Boli te ona stvar! – rekla je i napućila usne.

– Ne možeš sa mnom.

– Zaboli me. Daj mi onih 500 kuna.

– Jesi ti to opet pijana?

– Zaboli te. Daj mi 500 kuna!

– Pokaži mi sise.

– Neću!

– Ne moraš obje, samo jednu.

Naslonila se na zid lifta. Prekrižila je ruke na prsima kao da razmišlja. Nisam to ranije primjećivao, ali definitivno je bila pijana ko letva.

– Onda ćeš mi dati lovu?

– Hoću.

– Obećavaš?

– Obećavam.

Izvadio sam novčanice iz džepa i izbrojao 500 kuna. Stavio sam ih među prste i zamahao njima ko zastavom.

– Onda?

Povukla je majicu prema gore i iz grudnjaka izvadila jednu sisu. Bila je to divna kruškasta sisa s prekrasnim pupoljkom ružičaste bradavice. Uživao sam nekoliko trenutaka u pogledu.

– Zadovoljan? – upitala me je, pospremila sisu, i ispružila dlan.

– Nisam rekao tu, već desnu.

– Ne seri!

– Ozbiljno, lijeve sise su uvijek manje od desnih, nešto i ja znam o anatomiji. Ne možeš od mene tražiti 500 kuna za manju sisu.

– Ma jedi govna – rekla je i izvadila obje van. – Gledaj i drkaj!

Pasao sam ih pogledom par sekundi, a onda ih je ugurala natrag u grudnjak. Lift se zaustavio u prizemlju. Predao sam joj zarađenih 500 kuna. Izišao sam van, a ona je pritisnula brojku 11.

 54.

Ulazeći u taksi, vidio sam dva murjaka kako smušeno prilaze ulazu mamutice.

– Dobra večer! – rekao je prvi. – Stanujete li možda u ovoj zgradi?

Signalizirao sam taksistu da me pričeka. Nešto je opsovao sebi u bradu i naslonio se na volan.

– Dobra večer, kako vam mogu pomoći?

– Netko je anonimno prijavio buku u vašoj zgradi. Ne znamo o kojem se katu radi pa ne možemo intervenirati – rekao je drugi policajac.

– Jedanaesti kat! – rekao sam.

– Hvala vam lijepo – ljubazno je odvratio prvi policajac.

– Stan Presečki!

– Presečki? Još jednom, hvala!

– Nema na čemu – odgovorio sam i ušao u taksi.

55.

Pred zgradu, u kojoj imam stan, stigao sam u 23:50. Okrenuo sam se po ulici, ne bih li ugledao Ines, ali ni mrtve mačke više nije bilo na cesti. Vjerojatno je čekala neko vrijeme, a onda se razočarala i otišla. Otključao sam haustor i uputio se stepenicama prema četvrtom katu.

Zato se mrzim vraćati u svoj stan. Nema jebenog lifta, a do četvrtoga kata obavezno ispustim dušu penjući se strmim stepenicama. Tako sam zamišljao i put u raj; beskonačan niz strmih stepenica koje vode do praznog stana. Cijelo društvo je u paklu, u podrumu moje zgrade, ili u nekom drugom ulazu. Stan je smrdio po ustajalosti, nikotinu, travi, govnima, pokvarenom gulašu (iz konzerve), vinu, konjaku i prolivenom pivu (po tepihu u dnevnom boravku). A nije me bilo svega dva dana!

Nisam imao volje pospremati, samo sam usmrdjeli gulaš, zajedno s konzervom, bacio kroz prozor. Istresao sam i punu pepeljaru opušaka kroz prozor, dvije prazne limenke piva i opomene za neplaćene račune koje su mi prikeljili na vrata dok me nije bilo. I to je bilo sve od čišćenja za tu večer.

Uzeo sam Oglasnik koji je stršao na stolu, a koji mi je uglavnom služio za razbijanje dosade. Kad god bih se napio, a večer bio primoran provesti doma, nazivao sam seksi telefone ili sam nazivao oglase za najskuplje automobile u ponudi i zajebavao ljude. Ovaj sam put uzeo Oglasnik s ozbiljnom namjerom da unajmim čistačicu.

56.

Našao sam jedan zgodan oglasić: "Mlada studentica povremeno bi čistila stan. 80 kuna / sat. Broj telefona…" Samo 80 kuna po satu?! Još ako bude htjela pokazati tu i tamo sise, gdje će mi biti kraj! Izračunao sam da sam lovu koju sam dao Megi mogao utrošiti na šest sati čišćenja i isto toliko pokazivanja sisa. Okrenuo sam broj. Zvonilo je, zvonilo, zvonilo:

– Halo? – javio se neljubazni muški glas.

– Halo? Zovem u svezi oglasa… – rekao sam što ljubaznije.

– Kakvog oglasa?

– Za čistačicu – odgovorio sam.

– Znaš li ti, majmune, koliko je sati?! – proderao se glas na drugoj strani žice.

– Kako se vi to razgovarate sa mnom? A? Gdje ti je kultura, kamenjaru jedan?! – urlao sam iz sveg glasa.

– Pederu! Ja sam rođeni Zagrepčanin, iz koje si ti pizde ispao?!

– Daj mi studenticu!

– Nema tu nikakve studentice ni čistačice, debilu debilni!

– Jebo ti debil i mater i oca! Gdje je studentica?!

– Udala se, idiotu, prije šest mjeseci! – urlao je i dalje glas s druge strane.

– Pa koji kurac daje oglas za posao?!

– Slušaj, pronaći ću te pa makar mi to bilo zadnje u životu! – izderao se tip i spustio slušalicu.

Koji idiot, pomislio sam, nepismenjak, kamenjar, ljigavac! Pogledao sam u Oglasnik. Na vrhu je pisao datum: 17. 3. 2009. Dakle, shvatio sam poantu, oglas je bio objavljen prije više od devet mjeseci.

A od tada se vjerojatno mnogo štošta promijenilo.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: