Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Zemlje za većinski narod


  Aktualnosti           Boris Pavelić/Novi list           30.04.2016.         1084 pogleda
Zemlje za većinski narod

Sada, kada više nema dvojbe u što Oreškovićeva vlada pretvara Hrvatsku, te kada je Aleksandar Vučić u Srbiji opozicijom pomeo pod, osvojivši natpolovičnu parlamentarnu većinu, valja se prisjetiti programatske izjave koja je nedavno prošla posve nezapaženo. Nakon što su se hrvatska predsjednica i srpski premijer 12. travnja sastali u Mostaru, izjave novinarima Kolinda Grabar-Kitarović završila je ovako: »Bitno je razumijevanje i kako urediti zemlju da ona bude za većinski narod, ali i za manjine da se osjećaju sigurno«. Na prvi pogled, samorazumljivo. No ako iskoraknemo iz ustavno-demografskih očitosti, te ako promotrimo što se u političkome i socijalnom smislu u obje zemlje zbiva, razabrat ćemo da ta izjava sadrži program od kojega će nas sve zajedno, prije ili kasnije, i u Srbiji i u Hrvatskoj – a onda dakako i na cijelome Balkanu – zaboljeti glava.

U Hrvatskoj, većina su Hrvati; u Srbiji, većina su Srbi. Hrvatski Ustav kaže: »Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina i drugih, koji su njezini državljani«. U srpskome piše: »Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive«. Oba dokumenta i dodatno naglašavaju ravnopravnost građana: hrvatski Ustav tvrdnjom da se manjinama i državljanima »jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta«; srpski pak tvrdnjom da je Srbija »zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima«. U čemu bi onda, čini se na prvi pogled, mogao biti problem s izjavom da »zemlju treba urediti da ona bude za većinski narod, ali i za manjine da se osjećaju sigurno«?

U interpretaciji i provedbi. Sadašnja vlast u Hrvatskoj, a gotovo sigurno i stara-nova vlast u Srbiji, tu će devizu primjenjivati u tumačenju kakvome ovih dana osobito dramatično svjedočimo u Hrvatskoj: da vlada, kao samoproglašeni predstavnik »većinskog naroda«, određuje što znači »zemlja za većinski narod«, ali i način na koji se manjine imaju »osjećati sigurno«. Bilo bi još i podnošljivo kada bi se naziralo svjetlo na kraju tog diktata samoproglašene većine; no okolnosti ne ostavljaju mnogo nade da bismo se u doglednoj budućnosti mogli nadati istinskome društvenom šarenilu: na djelu je opća, doslovno jugoslavenska, renacionalizacija, konzervativizacija i deeuropeizacija, sa svim posljedicama: upravo gledamo posljednji čin tragedije o trijumfu devedesetih.

Što to znači u Hrvatskoj, svjedočimo već mjesecima. Počelo je još davno, prije četiri godine, izvaninistutucionalnim osporavanjem zakonskoga prava na ćirilicu u Vukovaru. Danas sve to kulminira – ili pak još ne? – protuustavnim osporavanjem antifašističkih temelja zemlje, negiranjem ustaškoga genocida i institucionaliziranim ponižavanjem potomaka žrtava. U međuvremenu, svjedočili smo cijelome nizu šokantnih događaja, od predsjedničina javnog optuživanja manjina i nezavisnih intelektualaca do aktualnoga rušenja medijske i civilne strukture cijeloga društva.

Promatrani izolirano, svi ti događaji mogu djelovati kao stihijsko bauljanje osvetoljubive i nekompetentne vlasti; ali sklopljeni u mozaik, pokazuju oni nešto mnogo opasnije: širok institucionalni i društveni pokret za temeljito preoblikovanje zemlje »za većinski narod, ali i za manjine da se osjećaju sigurno«; pretvaranje u demokraturu kojom će vladati crkva i ultrakonzervativne profašističke vlasti, u sprezi s lažljivim i korumpiranim medijima te mrziteljskim »civilnim« društvom. Srbija, ako dosad i nije bila takva – a većina upućenih tvrdi da jest, uključujući tu i »manjine koje se osjećaju sigurno« – sa svemoćnim Vučićem nema šanse izbjeći istome, ako ne i gorem scenariju. Pritom, nemajmo iluzija: ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, političke snage otpora ne postoje. One, pak, snage koje među građanima još ne posustaju, preslabe su da zaustave valjak politike.

U obje zemlje, istinska sloboda čini se zadugo osuđenom na sivu zonu poluprivatnoga, često larpurlartističkog bunta, nepristajanja, gorkog smijeha, ruganja i otpora. Jest, i to će možda postati nešto – ali tek kada, rekao bi buntovni Sarajlija, »spalimo iluzije« i osvijestimo da Balkan i konačno postaje prostor neuspjelih država, nepoštenih društava, mrziteljskih medija i namrgođenih ljudi. I crkava, dakako, koje blagosiljaju, uzduž i poprijeko.

Kolumna Zemlje koje nema Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

UooH
2.5.2016. 9:08
Pa sa Borom se mogu jedino složiti kad kaže za sebe kao medij da je lažljiv i korumpiran.
CRISTO
30.4.2016. 23:56
Gosp. Pavelić se poigrava riječima.."dramatično svjedočimo u Hrvatskoj: da vlada, kao samoproglašeni predstavnik »većinskog naroda«, određuje što znači »zemlja za većinski narod«, ali i način na koji se manjine imaju »osjećati sigurno«".
A što bi po njemu bila vlada npr. pok Račana ili Sanadera koju je podupirao gosp. Pupovac. Nijedna ta vlada nije bila niti je "većinskog naroda",jer je skrpana uz trgovinu i povlastice, ali to je politika- ne moral.
Usporedba gops. Vučića sa našom predsjednicom Kolindom je ipak previše i za gosp. Pavelića, jer se zna njihov životopis i svjetonazor. To zna i novinar, ali za njegove fiks ideje to nije bitno.
Političke "snage otpora" ne trebaju , jer otpor znači sukob , agresiju, silu, ubijanja, razaranja.., nama trebaju političke snage koje imaju ciljeve i snage (MORALA-POŠTENJA) da rade za interes onih koji su ih birali..NAROD ( i većinu i manjinu) da ne kažem sirotinju.
Uskoro namjeravam pokrenuti udrugu za Našu Domovinu Hrvatsku.
Ciljevi udruge nastojanje da se pokušaju iskorijeniti sve nepravilnosti, te vratiti nadu i vjeru u opstanak i život.
Nadam se da novinaru neće smetati skraćenica naziva udruge, jer ni meni ne smeta njegovo prezime.


Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: