Posljednjih
godina europsku industriju šećera zahvatile su drastične promjene, čije posljedice
već naveliko osjećaju i domaći proizvođači šećerne repe ali i sve tri hrvatske
šećerane, koje prolaze kroz jedno od najtežih razdoblja u povijesti. Cijena
šećerne repe, za razliku od ostalih poljoprivrednih kultura, u stalnom je padu,
tako da proizvodnja te nekad najdohodovnije poljoprivredne kulture više nije
isplativa. Na svjetskom tržištu pada i cijena šećera a Europska unija posljednih
je godina zatvorila desetak tvornica šećera. Kako sličnu sudbinu ne bi doživjele
i neke (ili sve) hrvatske šećerane, koje su u ovu proizvodnu godinu ušle s najmanje
do sada ugovorenih površina pod šećernom repom, već se duže vrijeme razmišlja
o njihovom ujedinjenju, a među najvećim zagovornicima takvog modela je virovitička
šećerana Viro d.d., što je i najveći povod razgovoru sa Željkom Zadrom,
predsjednikom Uprave Vira d.d., na čijoj je funkciji odnedavno. Do tada je,
podsjetimo, bio prokurist tog društva.
* Možete li navesti što je s ujedinjenjem triju hrvatskih šećerana,
gdje je sve zapelo te koliko dugo takve (svaka za sebe) one mogu opstati?
- Hrvatske šećerane već sada surađuju kako bi kooperantima omogućile smanjenje
troškova, poboljšale kvalitetu proizvoda i ostvarile uštedu energije. Opstanak
je šećerana u mogućnosti proizvodnje šećera po konkurentnoj cijeni, zbog čega
će u županjskoj i osječkoj šećerani biti potrebno prilagoditi pogone zahtjevima
Europske unije. Mi se već nekoliko godina pripremamo za ulazak u EU. Ove godine
u Viro ćemo uložiti 20 milijuna eura da bismo mogli raditi devet mjeseci u godini,
povećati kvalitetu proizvoda i smanjiti potrošnju energije za 30 posto. Imamo
stranog partnera kroz čije distribucijske kanale prodajemo šećer i osigurali
smo svoju poziciju.
* Kakvo je trenutačno stanje na tržištu EU vezano uz proizvodnju šećerne
repe i šećera? Je li zatvorena još koja šećerana ove godine?
- Europska komisija ostvarila je 1. travnja ove godine cilj reforme europske
industrije šećera, a to je smanjenje proizvodnje s 21 milijun tona šećera na
13,365 milijuna. S obzirom na potrošnju od 16 milijuna tona šećera, Europska
unija ostaje deficitarno tržište jer će nedostajati 4 milijuna tona šećera te
ne vjerujemo da će biti daljnjeg zatvaranja šećerana.
* Koliko je hektara, prema Vašim podacima, u Hrvatskoj ovog proljeća
zasijano šećernom repom? Koliko ih je sam Viro ugovorio? Jesu li šećerane, bez
obzira na reformu šećera u EU, kamo plasiraju sav proizvedeni šećer, ipak mogle
proizvođačima ponuditi više?
- Ugovorili smo proizvodnju šećerne repe na 9.000 hektara, što nam osigurava
dovoljnu količinu repe za proizvodnju 60.000 tona šećera. Važno nam je što su
naši dugogodišnji kooperanti ostali s nama, a mi smo im maksimalno izašli u
susret. Omogućili smo im povoljne uvjete za nabavu suvremenih i originalnih
pesticida, mineralnih gnojiva i ostalih potrebnih sredstava, isplatit ćemo im
stimulaciju od 15 kuna za tonu proizvedene šećerne repe, a podržavamo ih i u
nastojanjima za povećanjem poticaja. Kako cijena šećera na europskim tržištima
stalno pada, da bismo ostali konkurentni, moramo smanjivati troškove proizvodnje
i povećavati kvalitetu šećera koji proizvodimo. To možemo samo ulaganjima u
tvornicu i kooperante, da bismo ih pripremili za ulazak u Europsku uniju. Viro
već godinama svojim kooperantima financira proizvodnju šećerne repe i omogućava
savjetovanje s našim inženjerima da bismo postigli što bolju kvalitetu sirovine,
a time i finalnog proizvoda. Dodatni dokaz koliko su nam važni naši kooperanti
je i činjenica da smo im platili repu koju zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta
nisu uspjeli izvaditi sa 160 hektara polja.
* Hoće li, prema Vašem mišljenju, ove godine Hrvatska uopće uspjeti
proizvesti šećerne repe i šećera u okviru izvozne kvote ili će to biti ispod
nje?
- Kvota za izvoz šećera dijeli se na tri jednaka dijela. S obzirom na to da
je hrvatskoj industriji šećera kvota bazirana na razdoblju od 30. rujna 2008.
do 1. listopada 2009., vjerujemo da ćemo u tom razdoblju izvesti 180.000 tona
šećera, koliko je propisano kvotom.
* Zašto je došlo do smjene Uprave u Viru?
- Upravi Vira istekao je petogodišnji mandat, ona nije smijenjena. Pred nama
je sada veliki posao podizanja količine prerade repe i proizvodnje šećera te
smo, u dogovoru s prijašnjim članovima Uprave, odlučili dati im izvršne funkcije,
odnosno svaki od njih sada vodi jedan od ključnih sektora u Viru.
* Je li Viro još uvijek zainteresiran za kupnju županjske Sladorane,
a možda i osječke šećerane?
- Uvijek smo bili zainteresirani za kupnju obje šećerane jer vjerujemo da svojim
znanjem i iskustvom možemo osigurati održivu proizvodnju šećera u sve tri šećerane.
* Budući da se zna da šećerane šećer proizveden od repe izvoze u EU
a za potrebe domaćeg tržišta uvoze i prerađuju trščani šećer, kupci se često
upitaju kakve je taj šećer kvalitete. Također, na nekim se policama trgovačkih
lanaca može naći pretežito šećer Viro, a ne i osječki i županjski. Kako to objašnjavate?
- Na domaćim policama može se pronaći šećer svih triju šećerana, no pitanje
je kvalitete tog šećera. Viro je svoju proizvodnju prilagodio najvišim standardima
kvalitete, što potvrđuje i certifikat za dobavljača Coca-Cole, jednog od najzahtjevnijih
kupaca. Veliki trgovački lanci i prehrambene tvrtke prepoznali su kvalitetu
našeg šećera, tako da je Viro postao partner prvog izbora.
U planu proizvodnja energije od repinih rezanaca
- Viro razmišlja o gradnji pogona za proizvodnju bioplina kao odgovoru na najavljeno
povećanje cijena energenata jer ne želimo cijenu šećera vezati uz cijenu energenata.
Budući da je osnovna sirovina za proizvodnju bioplina zelena masa, u koju se
ubrajaju repin rezanac i zeleni otpad od Hrvatskih šuma, za projekt su zainteresirane
i druge dvije šećerane, kao i Hrvatske šume. Već smo razgovarali s predstavnicima
Grada Virovitice kako bismo se dogovorili o zajedničkom projektu, te s predstavnicima
Tehničkog sveučilišta u Beču, koji su već napravili takvu instalaciju za šećeranu
u Kapošvaru. Prednost šećerana u odnosu prema drugim proizvodnim tvrtkama je
u tome što svaka šećerana ima vlastitu proizvodnju struje pomoću turbina od
9,5 MW.