Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Želim život


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           03.12.2006.         1848 pogleda
Želim život

Otišla je Ana…Sjedim u sobi svog stana u Šibeniku, gradu u kome je nekada i ona živjela, i čitam njezino pismo kojim se nedugo prije obratila hrvatskoj javnosti…jer, kako je rekla – “došla sam do točke kad više ne mogu sama i kad mi treba pomoć dobrih ljudi”…Čitam to pismo po nekoji put i uvijek se iznova vračam na njegov početak i kraj.

“Dobar dan,

ja sam Ana Rukavina, rođena sam i živim u Zagrebu, uskoro ću 30, novinarka sam političkog dnevnika Vjesnik, i na žalost to je za sad sve lijepo od mene. Moja prava osobna karta zapravo je nešto drugačija, od svibnja 2005.godine bolujem od leukemije, stoga Vas molim za 10 minuta vremena kako bi Vam ukratko opisala svoju priču iz bolesničke sobe na Rebru. Ne bojte se nije tako tragična, ni depresivna, meni se jednostavno dogodio život, iz kojeg i Vi možda možete nešto da naučite…

…Zapravo mi je teško sročiti što Vas točno želim zamoliti, znam rekla sam na početku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje zelje zapravo stanu u dvije riječi, želim život. Svjesna sam svih rizika koji me očekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne želim okrenuti i otići a da nisam sigurna da sam učinila sve sto sam mogla da se još neko vrijeme zadržim tu među vama. Apsolutno vjerujem svojim liječnicima, ali znam gdje živim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino sto Vama, i sebi moram obećati jest da ću se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit će, to sigurno znam.

Želim vam ugodan dan!
Hvala”

“Sve moje želje stanu u dvije riječi”, govorila je Ana – “želim život”... Na žalost, pomoć dobrih ljudi za Anu je stigla prekasno, ali mnogo je još onih koji svaki novi dan dočekuju sa istom željom. Razmišljajući o tome, osjećam kako se mnoge moje domaloprije postojeće pomisli na “želim” i “željeti” posramljeno povlače, i nekom tajanstvenom alkemijom duše stapaju u osjećaj sućuti koji želi dati nešto od sebe kako bi se pomoglo njima.

U takvim trenucima čovjek naprosto i sam postaje svjestan što to znači “željeti život” i koliko svoj vlastiti trošimo na ispunjenje želja u kojima ima svega osim života…Ali dokle traje ta naša svjesnost? …Dovoljna je samo pomisao na prosinac ispunjen ukrašenim izlozima svjetlećih reklama pa da shvatimo kako se čovjek lako zaboravi.

Kažu da će Hrvati ove godine za novogodišnje blagdane potrošiti jedanaest milijardi kuna…Koliki će dio i moga novca ući u tu svotu, pitam se, a koliko na račun onih čije sve blagdanske želje stanu u dvije riječi – želim život. Možemo li odoljeti tom lažnom svjetlećem sjaju i odreći se svojih bizarnih blagdanskih želja u ime onih koji će te dane dočekati na odjelima naših bolnica?...Doista, možemo li?...Probajmo! Isplanirajmo sve!…Sastavimo popis svih naših blagdanskih želja za koje smo ove godine planirali potrošiti novac…Svaku prskalicu, svaki lampion…božićnu šunku i novogodišnju tortu…račun za skijanje i hotelsku zabavu…sve to stavimo na papir, uzmimo kreditnu karticu i pođimo u grad, ali umjesto na vrata trgovačkog centra ili turističke agencije, otiđimo do najbliže banke i predviđenu blagdansku sumu uplatimo za njih…Biti će to najradosniji blagdan za sve nas.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

ana rukavina
15.12.2006. 22:09
otišla je naša drugarica ana...
poč
6.12.2006. 9:39
Kad si mlad i zdrav ne razmišlja se o kvliteti života.Sve se svodi na to da si udovoljimo i ostvarimo želje koje i nisu uvijek dobre za nas i naše bližnje. Tužno,ali istinito,današnji moto za dobar život je: U se,NA se i PODA se.Ili grublje rečeno:žderi,loči i seksaj. Varaj i kradi.Žalosno! A mnogi su PONOSNI što vode takav život! Gdje je savjest? Nije sve u novcu, iako se bez njega ne može živjeti. Lijepa riječ, osmjeh,dobre želje i iskrene dobre namjere vrijede više od bilo kojeg novca i ne mogu se kupiti nigdje. Pomoći treba kad je pomoć potrebna i kakva je potrebna,a ne samo kad nama odgovara (Uskrs, Božić).
4.12.2006. 9:55
Hvala, također... Ta pomoć svima bi nam dobro došla...željama nikad kraja, a snage, hrabrosti i mudrosti nikad dosta!(D.S)
opet ja
3.12.2006. 23:54
Davore... ostvarile ti se sve želje i dao ti bog dovoljno snage, hrabrosti i mudrosti za i na tvojem putu.


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: