VIROVITICA,
27. travnja – Sutkinja Općinskog suda u Virovitici Željka Jurić nepravomoćnom
presudom dosudila je bivšem virovitičkom gradonačelniku Zdenku Deskaru, kao
naknadu nematerijalne štete za povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo, iznos
od 10.000 kuna. Ugled, čast i dostojanstvo Zdenka Deskara povrijedio je osječki
dnevni list «Glas Slavonije» naslovom «Iz fotelje – u zatvor», objavljenom na
naslovnici tih novina 12. srpnja 2002. godine. Tim naslovom najavljen je tekst
objavljen na 11. stranici istog dana pod naslovom «Radom i poštenjem – Deskar
ide dalje!» novinara Gorana Gazdeka. Iako je Deskar u tužbi tvrdio da su i tvrdnje
u spornom članku neistinite i neobjektivne, sutkinja je ocijenila da su te informacije
«u cijelosti točne» te da Deskar nije ostao bez posla u HAK-u i nije mu izglasano
nepovjerenje u Gradskom vijeću zbog napisa u «Glasu Slavonije» već se to dogodilo
zbog pravomoćne sudske odluke kojom je oglašen krivim u kaznenom postupku.
PRAVOMOĆNA PRESUDA ZBOG ISKORIŠTAVANJA POLOŽAJA I OVLASTI
Zdenko Deskar je, da vas podsjetimo, bivši gradonačelnik Virovitice i bivši
instruktor u auto školi virovitičkog HAK-a, kojemu je na virovitičkom Općinskom
sudu 7. ožujka 2002. godine izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci,
a temeljem članka 67. Kaznenog zakona primijenjena je uvjetna osuda, prema kojoj
kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od godine dana ne počini
novo kazneno djelo. Presudu je potvrdio Županijski sud u Bjelovaru 13. lipnja
2002. godine.
Presuda mu je izrečena jer je kao instruktor auto škole, «koristeći svoj položaj
s ciljem da si pribavi nepripadnu imovinsku korist, osposobljavajući kandidatkinju
B.M. za vozača vozila «B» kategorije koja je uredno na blagajni auto škole platila
sve obveze vezane za auto školu, zatražio od iste da mu osobno donese 600 kuna
pa je B.M. na zadnjem satu vožnje istom predala šest novčanica od po 100 kuna,
čime si je pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 600 kuna, dakle,
kao odgovorna osoba s ciljem da sebi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj
položaj i ovlasti».
25.000 KUNA ZA POVREDU UGLEDA I ČASTI I 5000 KUNA ZA PRETPLJENI STRAH
U tužbi protiv «Glasa Slavonije» Deskar je, osim što je naveo da mu je naslovom
na naslovnici i spornim člankom, povrijeđena privatnost, čast i ugled i prouzročena
moralna šteta, tvrdio da je riječ o «montiranom političkom procesu» i da je
«bez ikakvih dokaza diskreditiran u političke svrhe». Za «pretrpljeni strah
i duševne boli» zbog uvrede i klevete tražio je 30.000 kuna, od čega 5000 kuna
za strah i 25.000 kuna zbog povrede ugleda i časti.
U iskazu tijekom procesa Zdenko Deskar je, kako bi potkrijepio svoju tužbu,
kazao da je «dijelom upravo zbog ovog članka ostao, nakon smjene s dužnosti
gradonačelnika, bez posla i u HAK-u, gdje je do tada bio zaposlen, kao i bez
prijatelja, a ugled mu je narušen i time što nije ponovno imenovan na rukovodeću
funkciju u Lovačkom društvu čiji je dugogodišnji član i gdje je do tada 17 godina
bio na rukovodećim poslovima». Tvrdio je «da je članak utjecao i na obiteljske
prilike te da se bojao da mu u određenom roku kušnje zaista ne bi nešto «montirali»
tako da bi na kraju završio u zatvoru». Rekao je tada sutkinji i «da je primao
telefonske pozive koji su se prekidali svaki put nakon što se javio na telefon,
što smatra da je također posljedica objavljivanja spornog teksta zbog kojeg
nije bio niti na listi stranke čiji je član te da mu je dijelom upravo zbog
spornog teksta ugrožen profesionalni ugled, kao i da su mu nakon objave spornog
teksta prijetili na autobusnom kolodvoru te za vrijeme sudjelovanja u radio
emisiji na Radio Virovitici, gdje su mu slušatelji koji su se javljali postavljali
neugodna pitanja i neugodno komentirali». I na kraju Deskar je iznio još jednu
tvrdnju – da «ne bi bio smijenjen s dužnosti unatoč pravomoćnoj kaznenoj presudi,
budući da se tek nakon objave spornog teksta prišlo potpisivanju peticije od
strane gradskih vijećnika radi njegove smjene s dužnosti gradonačelnika».
ČLANAK TOČAN U CJELOSTI
Sud je ipak ocijenio da Zdenko Deskar ipak «nije trpio posljedice tako jakog
intenziteta kako navodi u tužbi i tijekom postupka, niti u tako različitom obliku».
Deskar je, naime, «Glas Slavonije» tužio 24. listopada 2004. godine, dakle,
tri mjeseca nakon što je objavljen sporni tekst, a sve to vrijeme, i prije tužbe,
i za vrijeme trajanja procesa, sve do 7. siječnja 2003. kada je razriješen dužnosti,
«redovno i neometano» je obavljao poslove gradonačelnika pa je sutkinja zaključila
«da nije trpio i osjećao posebne posljedice glede reakcija okoline, iako je
u tom razdoblju objavljeno niz novinskih napisa u kojima je pomenuto tužiteljevo
(Deskarovo) ime, njegova funkcija i sporni događaj koji je bio predmet kaznenog
postupka».
Tekst, zaključila je sutkinja, nije utjecao niti na to da je Deskar ostao bez
posla u HAK-u.
«I sam tužitelj u svom iskazu navodi da je ostao bez posla u HAK-u Virovitica
jer je Upravni odbor HAK-a donio odluku da će tužitelj ostati bez posla, ukoliko
presuda u kaznenom postupku vođenom protiv tužitelja bude osuđujuća. Dakle,
tužitelj nije ostao bez posla zbog spornog članka, nego zbog pravomoćne sudske
odluke kojom je oglašen krivim u kaznenom postupku. Isto tako, po ocjeni suda,
neživotno je da je tužitelj u kao gradonačelniku Grada Virovitice iskazano nepovjerenje
od strane Gradskog vijeća Grada Virovitice zbog spornog teksta i naslova objavljenog
na naslovnoj stranici «Glasa Slavonije» kako to tvrdi tužitelj, a ne zbog pravomoćne
osuđujuće presude u kaznenom postupku, tim više što je sporni tekst i naslov
objavljen 12. srpnja 2002. godine a tužitelju je nepovjerenje iskazano 2. listopada
2002., dok je dužnost gradonačelnika obnašao sve do razrješenja 7. siječnja
2003. godine», piše u obrazloženju presude.
Sud je ocijenio i «da sporni članak objavljen u «Glasu Slavonije» nije bitno
promijenio mišljenje i stav javnog mijenja u odnosu na ranije razdoblje, tj.
prije 12. srpnja 2002. godine, tim više što su informacije u spornom članku
pod naslovom «Radom i poštenjem – Deskar ide dalje!» u cijelosti točne,
kako u dijelu utvrđene i izrečene uvjetne osude, tako i u pogledu dijela članka
u kojemu se navodi da je ta presuda pravomoćna, što je i stvarno bila 12. srpnja
2002. godine. Treba reći da su u spornom tekstu nigdje ne navodi da je tužitelj
osuđen za kazneno djelo iznude i kazneno djelo primanja mita, kako to tijekom
postupka tvrdi tužitelj. Naime, u spornom tekstu autor uopće nije naveo pravnu
kvalifikaciju djela koje je tužitelju stavljeno na teret, odnosno za koje je
tužitelju izrečena kazna».
DESKARU NIJE BILA U DUŽEM RAZDOBLJU NARUŠENA DUŠEVNA RAVNOTEŽA
Zahtjev za nadoknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha sud je ocijenio
neutemeljenim, objašnjavajući da bio on bio osnovan samo ako bi zbog takvog
strana u dužem razdoblju bila narušena duševna ravnoteža oštećenika. «Utvrđene
činjenice u postupku upućuju na zaključak da kod tužitelja nema trajnih posljedica
zbog štetnog događaja objave spornog teksta i naslova budući da je tužitelj
sve do razrješenja dužnosti gradonačelnika 7. siječnja 2003. godine uredno obnašao
tu dužnost, iako je sporni tekst i naslov na naslovnoj stranici objavljeni 12.
srpnja 2002. godine», piše u presudi.
Tvrdnje da je nakon objave teksta u «Glasu Slavonije» primio više anonimnih
prijetećih poziva i pisama, Deskar nije dokazao niti telefonskim ispisima, niti
drugim materijalnim dokazima pa ih sud smatra neutvrđenim.
NASLOV MOGAO IZAZVATI ZABLUDU I NEPRIMJERENE REAKCIJE
Sporan je, dakle, ostao samo naslov s naslovnice «Glasa Slavonije» koji glasi
«Iz fotelje – u zatvor». Sutkinja je zaključila da on ne odgovara istini, što
se vidi i iz članka koji najavljuje, pa smatra da je Deskar zaslužio 10.000
kuna, budući da je takav naslov «mogao izazvati zabludu kod dijela javnosti,
a samim tim i neprimjerene reakcije pojedinaca upućene tužitelju u periodu nakon
objave». Ocjena je, dakle, da je takvim naslovom «povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo
tužitelja»!
Pri određivanju novčanog ekvivalenta Deskarovog povrijeđenog ugleda, časti i
dostojanstva, sutkinja se vodila činjenicom da je sporni naslov objavljen na
naslovnici dnevnih novina regionalnog karaktera, vodila je računa o njegovoj
nakladi ali i o činjenici da na naslovnici nigdje nije navedeno ime i prezime
tužitelja. Naravno, vodila je računa i o tome da tužitelj živi dugi niz godina
u relativno maloj sredini gdje ga ljudi poznaju.
(I znaju mnogo o njegovom ugledu, časti i dostojanstvu, op.a.)
Pravomoćnost ove odluke mora još potvrditi Županijski sud u Virovitici. Je li
se koja strana žalila u naznačenom roku od tri dana od primitka presude, još
uvijek nam nije poznato.
