E moj Brko, nisam ni znala da je tako teško uputiti par oproštajnih riječi prijatelju! Mislim, ono, odrasli smo ljudi, znam što su opake bolesti, znam da nitko ne zaslužuje patiti zbog njih, znam da sad smišljaš neke nove avanture u nebeskim prostranstvima, dok se onaj tvoj brk smiješka jer znaš da mi je stalo što ću i kako napisati, al svejedno… Zapravo, nisam sigurna da li si me više fascinirao kao klinku, kada si mi bio cool lik iz grada, umjetnik, sa prepoznatljivim brkovima i bradom, u baloneru i sa šeširom, ili kada sam u Borovi imala priliku upoznati tvoju dušu.
Kako god, puno je razloga zbog kojih te opravdano opisuju kao boema, legendu, nekoga tko je definitivno ostavio trag u ovom našem gradu i zajednici, ali i dovoljno materijala da te još dugo spominjemo i pamtimo. Ok, bio si umjetnik, poseban, skroman, samozatajan, svoj … Tvoji radovi obogatili su mnoge zidove i površine, događaje i manifestacije, mnogi će pamtiti najveću čizmu Sv. Nikole i najvećeg i najslađeg uskršnjeg zeca, ali, da li si uopće bio svjestan kolike si ti živote obogatio, baš takav kakav si bio?
<<< Virovitica je bila njegova Jasna poljana
Evo, danas nakon što smo te ispratili, skupilo se nas nekoliko, tvoja obitelj i prijatelji, i skoro smo se nadmetali tko će nešto ljepše, bolje i duhovitije ispričati o tebi! Nikome pri tome nije nedostajalo ni materijala, ni inspiracije, ni ljubavi. Mogu ja sad napisati koju o tvom životnom putu, izložbama, raznoraznim zaslugama nepoznatim široj javnosti, ali činjenica da si ti danas okupio ekipu ljudi iz različitih krugova, koji su u spomen na tebe proveli vrijeme kao da se oduvijek ugodno druže, najbolje te opisuje.
Znaš, čak i kad si bio onako malo „zaguljen“, bilo se teško naljutiti na tebe jer, znali smo da ćeš za čas izvaliti neku foru i spriječiti da nas obuzme bilo kakva neželjena emocija u tvom društvu. Nadam se da si i ti znao i osjećao da smo bili tu za tebe, i onda kada se nije tako činilo. Zbogom prijatelju, počasti nebesko platno svojim talentom i, ne brini, ostavio si trag…
