Otkako se, prije nekoliko godina, doselio u selo Macute, gdje mu je država pomogla izgraditi kuću, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid Nikola Rađenović nikako da nađe mira u idiličnom selu pod Papukom. Prije Domovinskog rata selo je bilo naseljeno stanovnicima srpske nacionalnosti, a danas, uz rijetke srpske povratnike, u Macutama uglavnom žive Hrvati doseljeni s Kosova koji se bave ovčarstvom i kozarstvom.
- Zbog nekih satelitita (doseljenika, op.a.), koji ovce drže u staroj napuštenoj školi i bez ikakvog reda, ja i susjedi Milan Ostojić, Jovan Ostojić i Mirko Matić napisali smo peticiju i od Općine Voćin i Virovitičko-podravske županije tražili da u selo uvedu reda.
Zbog ovčjih fekalija, koje stado ostavlja na svakom koraku, sramota nas je ući u autobus jer na cipelama unosimo smrad, pa drugi putnici negoduju i tjeraju nas van - kaže Rađenović, ističući da ovce ulaze i u dvorišta i njemu i susjedima prave druge štete. Prije tri mjeseca vlastitim je rukama podigao metalnu ogradu i pregradio javnu površinu i nogostup.
S obje strane postavio je vrata, pa prolaznici mogu proći, ali ne i ovce. Pregrađivanje nogostupa stajalo ga je oko 2500 kuna. U Općini Voćin nisu dugo čekali, pa su Rađenoviću izdali rješenje da ukloni nepovlasnu ogradu.
- Bude li općina ogradu srušila na silu, a da prije toga ne ukloni ovce s ceste i iz škole, žalit ću se u Zagreb. Natjera li općina ovčare da se drže reda i zakona, ogradu ću sam ukloniti - kaže Rađenović, tvrdeći da bi općinska vlast prema svima trebala provoditi zakone, pa bi i nepravde u voćinskom kraju bilo manje.
- Kada sam ja uzeo zakon u svoje ruke digla se prašina, pa ispada da za mene, hrvatskog branitelja koji sam u selu dobio batina, zakon vrijedi, a za neke ne vrijedi. Sramota je da općinska vlast ne može naređivati vlasniku i njegovim ovcama, a može meni - čudi se Nikola Rađenović. Neće odustati dok ovce u selu ne budu tamo gdje im je mjesto.
