Zašto političari šute dok nas neka bijelosvijetska sutkinja proglašava mračnim tipovima

Hrvatska je već odavno postala talac politike koja je izdala sve vrijednosti Domovinskog rata, a kako nebi kada je upravo politika ZNA SE krivac za loš međunarodni ugled Hrvatske, kao i za lošu sliku hrvatskog pravosuđa i sramotu da nas iako smo u srcu Europe još uvijek tretiraju kao da smo afrička, ili latinsko-američka zabit.

Tako je Hrvatska ovih dana predmet jedne doista ružne i skandalozne presude Europskog suda, koji je donio privremenu mjeru, a kojom se mjerom austrijskom pravosuđu, zabranjuje izručenje Vladimira Zagorca u Hrvatsku, zbog straha od likvidacije, koja mu kako tvrdi hrabri general, prijeti u vlastitoj državi, u državi koja ga tereti da ju je opljačkao.

Takva odluka ne bi bila ništa čudno, još manje senzacionalna, ili uvredljiva za Lijepu Našu da nije obrazloženja u kojem sud uvažava strah hrvatskog najherojčine Vladimira Zagorca a kao razlog zabrane estradicije prihvaća Zagorćevu tvrdnju o ugrozi života najodlikovanijeg hrvatskog generala, ali ne ugroza kao što bi bilo izricanje smrtne kazne generalu osumnjičenom za ratno profiterstvo, jer u Hrvatskoj takva kazna ne postoji.

Sud cijeni da je Hrvatska nesigurna zemlja u kojoj su životi njenih građanki i građana ugroženi, štoviše sud drži dokazanim da generalu Zagorcu prijeti fizička likvidacija! Nezamislivo, ali istinito, Hrvatsku se oslikava kao da je Divlji zapad, država gdje u 21 stoljeću vrijedi zakon revolveraša i dinamitaša, a na tu sramotnu degradaciju hrvatskih građanki i građana, državni vrh i politički prvijenci su reagirali kao i na sve ostale niske udarce i pljuske koje nam dijele europske paše.

Kao i do sada sagnute glave, tiho i ponizno su malo zalajali na mjesec, onako reda radi, kao i kod skandalozne presude vukovarskim krvnicima, ne baš jako uvjerljivo, jer su političari očekivali novu ocjenu Europske komisije iz Brisela, a ta je ocjena u ovo predizborno vrijeme, političarima bila očigledno važnija od rušenja ugleda i suvereniteta države.

Nema Žnjana, nema spontano organiziranih prosvjeda u kojima se nude autobusi i sendviči, šute braniteljske i druge državotvorno kontrolirane udruge i grupacije, samo političari graje: Svi na na izbore! Ma nema veze što nas je neka bijelosvijetska sutkinja proglasila mračnim tipovima koji kidišu na život jadnog generala Vladimira Zagorca, koji nije računao da će mu njegovi ortaci zapapriti juhu. Možda će neko doći na ideju da su ovakvom odlukom Europskog suda emigraciji širom otvorena vrata Europske unije. Treba samo iz Hrvatske otići u bilo koju zemlju EU i tamo izjaviti da mu u Lijepoj zločinačkoj prijeti fizička likvidacija, i već će dobiti pravnu zaštitu i ugodan boravak u državama blagostanja i dušebrižništva.

Ne vjerujem u uspjeh takve misije, osim da bjegunac slijedi primjer našeg heroja Zagorca, pa se na takav potez upusti s istom onom težinom kapitala i kaznenih djela za koje terete generala Zagorca.

Ne bi se po prvi puta pokazala točnom tvrdnja da je u tom uljuđenom, demokratskom, zapadu sve moguće, samo je kao što Zagorćev primjer dokazuje, pitanje cijene kojom se može platiti pravo na zaštitu, i boravak. Novitet je samo da je zbog prevarenih kompanjona u zemlji ipak sigurnije zdimiti u zemlju sumnjivih računa, Austriju.