Banner
Amsterdam planira zabraniti pušenje trave u centru grada
Obilne oborine na području više županija
Grbin: ZOR se sveo na ideološki stav gdje treba provoditi nedjelju ujutro
Plenković: Hrvatsku svi gledaju kao nogometnog giganta
Grbin: Plenkovićeva godina isporuke je pomalo kićenje tuđim perjem
U Hrvatskoj 250.000 ovisnika o alkoholu; među prvih pet u EU po konzumaciji
Hrvatska: 373 nova slučaja koronavirusa

  Virovitičani u Zagrebu

Zašto nas Gradski vodič treba voditi i dalje

  Sandra Pocrnić Mlakar           28.12.2022.         1775 pogleda
Zašto nas Gradski vodič treba voditi i dalje

Nije moguće da će Grad Virovitica dopustiti gašenje Gradskog vodiča! Spominjalo se prošle godine da vodič ide kraju, a nedavno je osnivač i izdavač Mijo Pavelko na društvenim mrežama džentlmenski zahvalio suradnicima, grafičarima, oglašivačima, distributerima i čitateljima. Kaže da je bilo zadovoljstvo raditi Gradski vodič svih 27 i pol godina i odjavio se prosinačkim brojem.

A meni se odavde čini da je u tih proteklih gotovo tri desetljeća Gradski vodič bio najmanje potreban Miji Pavelku. Vodič je bio potreban Virovitici, virovitičkim kulturnjacima, virovitičkoj publici, srednjoškolcima, đacima i, a ni to nije zanemarivo, nama koji nismo u Virovitici. „Kad ideš u Viroviticu donesi mi novi Vodič“ – podsjetio bi me profesor Tomislav Ivezić, Virovitičan u Zagrebu koji je radni vijek odradio na Institutu Ruđer Bošković. U Gradskom vodiču vidio bi kako grad živi – koji se kulturni događaji pripremaju, pročitao zanimljivosti iz prošlosti, po oglasima vidio kakve su novosti u gradu, prošetao gradom, osjetio kako diše. Vodič u ruci bio je za nas Virovitičane u Zagrebu veza s Viroviticom i pregled sadržaja koje grad čine gradom.

Kad političari počnu razmišljati o isplativosti onda gase tvornice koje su desetljećima radile, a kad umjetnici počnu razmišljati o isplativosti – stvore isplativost ni iz čega. Gradski vodič osmislio je Mijo Pavelko, kulturtreger, glumac, autor i Mikeš i krenuo s vodičem kao svojim privatnim projektom. Prije 27 i pol godina, dakle još 1995., čim su utihnuli topovi i javile se muze, Pavelko je ispravno procijenio da je grad zreo za kulturni vodič. S mnogo smisla za javno informiranje, skupljao je informacije o mjesečnim događanjima, nagovarao oglašivače i distribuirao svoju publikaciju po kioscima i kafićima, navikavajući Virovitičane da pregled svih kulturnih događanja u mjesecu koji slijedi mogu pronaći na jednom mjestu. I u tih dvadeset sedam i pol godina toliko nas je navikao i razmazio, tako da se sad odjednom bunimo što "naš" Gradski vodič Pavleko ne radi i dalje. A čime smo ga dosad podržavali, osim što smo podrazumijevali da ćemo ga naći na dogovorenim mjestima?

Sad se javljaš, reći će neki s pravom, sad je kasno kad je Pavelko već odustao, trebalo je nešto učiniti početkom godine, kad je prvi put spomenuo gašenje. A ja ipak mislim da za Gradski nikad nije kasno, da Gradski vodič može nastaviti voditi nas kroz kulturna događanja u gradu, samo ako to Virovitičani žele.

Jer puno je načina da se Pavelku pomogne i vodič podrži. Grad bi mogao pokazati da je shvatio Pavelkovu poruku i nastaviti s projektom tako što će, primjerice, vodič ugraditi u svoj proračun i financirati njegovo izlaženje - jer je vodič gradski program bez mane. Čak, štoviše, može se okupiti mlada redakcija koja bi servisirala Pavelka, skupljala informacije, oglase i fotografije, a usput od Pavelka učila mikeški jezik i mikešku zaljubljenost u grad. Navodno postoje neki programi oživljavanja mikeškog za đaka i mlade, pa evo prilike da se mikeški čuje od prirodnog govornika.

Može se, što je malo složenije, uputiti gradske službenike da servisiraju vodič i Pavelka, možda čak i volonterski, u slobodno vrijeme, kao što je Pavelko krenuo, vlastitim snagama. Nije valjda da među gradskim službenicima nema nikoga tko bi volonterski učinio nešto za grad, već za grad rade samo za svoju plaću?!

Grad može i pozvati gradske službe i poduzetnike da daju doprinos i oglase se u Gradskom vodiču kako bi se vodič održao. Pa jedan mjesec jedan, sljedeći mjesec drugi i eto nam svima vodiča - a nitko ne bi osiromašio, niti bi se, naravno, Pavelko obogatio, kao što nije ni dosad. Kod nas je, naime, još dosta uvriježena ona pogrešna socrealistička podjela prema kojoj javne službe rade za dobro svih, a privatnici samo za svoj džep. Jasno je, međutim, da i mnogi privatnici rade za opće dobro, kao što je jasno da nisu svi zaposleni u javnom sektoru posvećeni isključivo dobrobiti zajednice. Koliko god nesavršeni bili, privatni i javni sektor trebaju surađivati jer već i igrači na globalnoj sceni pomalo shvaćaju da je sinergija jedini način opstanka i preživljavanja na ovoj premalenoj kugli. A ako je premalena kugla, koliko je tek malen grad…

Grad bi mogao od Pavelka i otkupiti njegov projekt i nastaviti razvijati ga...

Puno je načina, dakle, da se gradski kulturni pregled nastavi objavljivati, tim više što gradski javni mediji nisu baš osobito ažurni u praćenju kulture, već više prostora i pažnje posvećuju politici, kao da su javni mediji poligon za politički PR, a ne sredstva javnog informiranja koje bi grad trebalo povezati u organizam.

Naravno da se program kulturnih događanja može objaviti i na internetu. No, danas znamo sve prednosti i nedostatke interneta – omogućuje brzi pregled, donosi mnoštvo podataka, osvaja brzinom, dostupnošću, vizualnim efektima, bojama, slikama, video-klipovima, ali... Još tamo 1995. shvatio je Pavelko što je internet, da je sve na internetu piši briši, podjednako važno i nevažno. A papir omogućuje uspoređivanje, biranje, razmatranje odluke, raspravu, konzultiranje, zaokruživanje. Diskretniji je, tiši, promišljeniji, pouzdaniji, pregledniji i bilježi ono bitno, upravo zato jer je ograničenog formata. Ne manje važno, papir povezuje generacije - na papiru će i stariji vidjeti što rade mlade snage, a mladi mogu pak biti ponosni kad im se ime pojavi u tiskanom izdanju koje će, primjerice, moći pokazati svojoj baki. Papir je i sporiji – kulturna priredba traži naše vrijeme, što više, želimo joj posvetiti svoje vrijeme, pa je i proučavanje rasporeda u gradskom kulturnom vodiču dio rituala i posjeta priredbi.

Gradski vodič pokazuje da grad poznaje i njeguje kulturu, a odnosom prema kulturi govorimo o sebi. Kultura je svaka priča i legenda koja se pakira u turističke pakete, kulturu čine i običaji, baština, ali i prilagodba i tolerancija, svijest o drugima, možda drugačijih ukusa, koji su opet prihvaćeni i obuhvaćeni pregledom sadržaja koji se nude publici i javnosti. Kultura znači poznavati vlastitu prošlost, imati svoje ja koje nitko ne može ugroziti drugačijim ukusom, pa zato možemo dopustiti drugima da nas obogate svojim izborima. Kultura znači da onome tko izabere drukčiju pjesmu nitko neće razbiti nos ili gurnuti ga niz stepenice. Kultura znači birati sadržaje koje ćemo gledati pratiti što drugi gledaju, upoznati njihove izbore i odrediti se prema njima. Kad neki sadržaj postane "dio opće kulture" znači da o njemu svi moraju ponešto znati. Naravno da nećemo svi gledati sve aktualne blockbustere, ali znat ćemo koji gledamo, a koji propuštamo i znat ćemo zašto. A sve to možemo samo ako imamo informaciju o njima i ako znamo gdje ćemo je naći.

Kultura je i razmišljanje o budućnosti grada, na sličan način kao što je Pavelko razmišljao prije četvrt stoljeća. Kako gradovi razmišljaju o budućnosti vidi se, primjerice, baš ovih dana kad se objavljuje kako jedan po jedan odustaju od novogodišnjeg vatrometa iz obzira prema kućnim ljubimcima, pticama i prirodi. Umjesto za vatromet, novac će usmjeriti u skloništa za zbrinjavanje napuštenih životinja. Od vatrometa su dosad odustali Čazma, Rovinj, Opatija, Poreč, Samobor, Labin, Rijeka, Pula, Zabok, spominje se i Osijek… Možda će se do Nove godine još gradova naći na popisu tihih proslava i sljedeće godine popis će zasigurno biti duži, a gradske životinje sretnije. Netko u tim gradovima, znači, razmišlja nastavlja li se u budućnosti i dalje ono naše ukorijenjeno "idem šorom i pucam pištoljom" ili svojoj djeci ipak želi mirnije dane.

I tu dolazimo do turizma – Virovitica se pojavljuje na turističkim portalima kao destinacija koju vrijedi posjetiti, nagovaraju se turisti, nabrajaju se atrakcije među kojima je prvi dvorac u novouređenom perivoju. A turizam je po definiciji materijalan – turist želi nešto lokalno vidjeti, okusiti, osjetiti, doživjeti. I ako nemamo gradski kulturni vodič u kojem se turistima možemo pohvaliti gradskim sadržajima, što osim ića i pića - a i na tome treba poraditi - ponuditi turistima kad dođu? … Nemamo gradski vodič, program kulturnih događanja možete vidjeti na internetu – je li to poruka za turiste? Ili - i kazalište je na internetu, i dvorac, i muzej, i sve imate na internetu, pa zašto ste onda uopće dolazili?!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitičani u Zagrebu