Danas, više nego ikada, žene i muškarci potrošit će svu svoju zaradu na uljepšavanje i na ispravak onoga za što oni misle da je "ružno" na njima. To nam samo govori o njihovoj apsolutnoj "sljepoći" za ono što su oni ustvari. Dozvoljavaju da im drugi određuju njihov izgled i pretvaraju se u čudovišta.
Zanemaruju svoj karakter koji također drugi oblikuju jer ne poznaju sebe niti išta čine da se upoznaju. Spoznati svoje kvalitete i mane i biti autentični, djelovati iz svoga središta i biti izvorni, to je jedini zadatak. I naravno, prihvatiti sve.
Još je gora situacija sa unutarnjim organima. Znanja o njima ostavljamo samo onima koji se opredijele za medicinu. Zašto se u školi od prvog razreda ne uči anatomija? Zašto ono što nas čini živima prepuštamo drugima?
Znati kako izgledaju naši unutarnji organi i žlijezde, gdje se nalaze i kako funkcioniraju, trebao bi znati svaki čovjek.
No, na čemu bi onda zarađivala farmaceutska industrija kada bi svaki čovjek znao bar osnove? Naše tijelo je jedinstveno i povezano sa svime što nas okružuje. Djelujemo jedni na druge. Naše tijelo razgovara sa nama na svoj specifičan način. Bol je jedan od žešćih upozorenja da nešto nije u redu. No, sve dok ne zaboli, mi ignoriramo.
Kako nemamo poštovanja prema sebi kao osobi, tako još manje poštujemo ono što nas drži na životu. I ne, nimalo nije komplicirano znati kako izgleda naš bubreg i što mu čini dobro ili loše. Naravno da to ne isključuje liječnike. Ovdje govorim o onoj prvoj razini odnosa nas sa našim tijelom.
Svi znamo da pušenje šteti. Zamislite da su vaša pluća vaše dijete. Biste li ga gušili svakodnevno sa dimom cigareta i katranom?
Zamislite da je vaša jetra vaše dijete. Biste li ga u toj mjeri toliko zalijevali alkoholom?
Vaše srce je vaš život. Koliko ga cijenite? Preopterećujete li ga napornim vježbama, lošim emocijama?
I tako krenite redom. Upitajte sebe što činite za svoje organe u zamjenu za ono što oni čine za vas?
Nepravedno, zar ne?
