Sad sve znamo - europski prvak u nogomet je Španjolska! U finalnom susretu Europskog nogometnog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini reprezentacija Španjolske je pred 64.000 gledatelja na Olimpijskom stadionu u Kijevu pobijedila Italiju 4:0 (2:0) postavši prva reprezentacija na svijetu koja je spojila tri velika naslova, ali i prva koja je obranila europski naslov. 'Furija' je 2008. slavila na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj, prije dvije godine je pobijedila na svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, a sada je bila najbolja i u Poljskoj i Ukrajini. Za španjolsku reprezentaciju je ovo bila ukupno treća europska titula nakon što je bila najbolja i 1964. godine.
Ono što ne znamo je, da je su Poljskoj, osim naše reprezentacije i navijača bili i naši malogometaši, sudionici Europskog prvenstva u malom nogometu za amatere na umjetnoj travi. U Hrvatskoj je taj turnir bio organiziran u Virovitici u prosincu prošle godine. Pošto je Hrvatska pobijedila izborila je pravo na završnicu u Poljskoj, u Bydgoszcsu. U naškoj ekipe igralo je pet Virovitičana i četiri Zagrepčana: Filip Resler, Lovro Štefanec, Davor Rajhert, Renato Giba, Matej Vujičić, Karlo Šporer, Dominik Koljaja, Robert Marić i Nikola Buzadžić.
Krenuli smo u subotu 9. lipnja i putovali 20 sati do Bydgoszcza. Vrijeme kroz Mađarsku je bilo katastrofa, pratila nas kiša od Budimpešte skoro do Bratislave, a onda smo imali i problema sa navigacijom u Češkoj tako da smo jedva našli prijelaz u Poljsku. Tamo smo imali najviše problema s neizgrađenim cestama i nedovršenim radovima na prometnicama.Najgore od svega što je dosta toga uneseno u navigaciju pa smo lutali. Zato nam i je trebalo tako dugo vremena da stignemo do odredišta.
Kad smo napokon stigli iznenadili smo se hotelom jer smo možda više očekivali, ali je hotel vise sličio na studenski dom. Domaćini su bili vrlo ljubazni i pristupačni, stalno su nam bili na usluzi. Grad je velik ali smo se lako snalazili, mogli smo se voziti tramvajem ili taksijem koji nisu skupi. Ali, grad najbolje upoznaš kad ga obiđeš pješke.
Turnir je počeo u utorak i bile su dvije skupine. U skupini A su igrali su Bugari, Makedonci, Grci A, Hrvati i Irci. Skupinu B činili su Litva, Srbija, Grčka B, Bosna i Poljska. Skupina B je igrala u srijedu. Skupinu smo prošli kao treće plasirani, a onda smo igrali protiv Grčke B i pobijedili 3:0. Zatim smo u četvrtak igrali polufinale s Bugarima po kiši i teškim uvjetima, u kojima su oni imali više sreće u završnici i bolje su se snašli. Vodili smo 1:0 na poluvrjemenu ali smo izgubili 1:2. Za treće mjesto pobijedili smo Srbiju 3:0 a u finalu su slavili Bugari s istim rezultatom protiv Grčke A ekipe.
Općenito grad i ljudi su vrlo ljubazni, pristupačni i vrlo kulturni. Pričali smo sa ljudima i to je studenski grad i ima jako puno mladih. Svi su nas zavoljeli jer smo bili jedini navijači Hrvatske u tom gradu. Hrvati su, naime, išli u 150 kilometara udaljeni Poznanj. Ljudi su se slikali s nama, tražili razmjenu navijačkih rekvizita, sve u svemu pre dobro iskustvo.
Na utakmice nismo otišli jer od organizatora (Slavko Šimunović) karte nismo dobili kao niti jedna reprezentacija iako nam je obećano, tako da su svi bili ogorčeni i ljuti, pogotovo Irci koji su navodno kupili karte od njega, a on se nije pojavio. Ako je istina to što kažu Irci onda si je lijepe novce zaradio, a i nas su tražili 70€ za karte i tko zna dali bi ih vidjeli da smo mu platili.
Naš domaćin Michal Kus je bio vrlo dobar i zanimljiv, čak nas je vodio u grad, tako da smo jako zadovoljni sa organizacijom ali ništa ne može proći bez nekakve prijevare s naše balkanske strane. Zato ljudi i imaju takvo mišljenje o nama.
Nazad smo krenuli u petak i putovali smo 16 sati. Išli smo po znakovima i bez navigacije.
I na karaju možemo reći da je jako je žalosno da za takav turnir nismo našli sponzora za gorivo (putni troškovi nisu bili plaćeni) i i da nas niko nas nije shvatio ozbiljno.
Više o turniru na http://www.wmfootball.org/pdf/euro_fun_2012.pdf
