Zašto Hrvatska nije izašla iz recesije

Statistika je nezgodna stvar. Uzmimo na primjer značajno povećanje broja kineskih turista u Hrvatskoj. U usporedbi s prošlom godinom došlo ih je čak nevjerojatnih 95 posto više. Drugim riječima lijepu našu su posjetila 1825 Kineza. Spas za turizam? Teško. Ali vrlo dobar dokaz slavnog poučka američkog profesora Aarona E. Levensteina koji je statistiku usporedio s bikinijem- pokazuje sve, a skriva najvažnije.

Upravo kako kineski turisti spašavaju ljetnu sezonu, tako i Hrvatska izlazi iz recesije. Najava rasta BDP-a u trećem kvartalu od 0,5 posto te euforija i nalet optimizma koji su popratili tu sretnu vijest uporište zasigurno nemaju u hrvatskoj svakodnevici.

Naime, istina je da se po jednoj, poprilično uskoj, definiciji recesija definira kao pad bruto domaćeg proizvoda dva tromjesečja zaredom, pa bi tako i najava o blagom rastu BDP-a u trećem i četvrtom ovogodišnjem kvartalu mogla- tehnički- značiti izlazak iz recesije. No, recesija uključuje pad ekonomske aktivnosti- pad industrijske proizvodnje, trgovine, realnih dohodaka i zaposlenosti, pa je tako za izlazak iz iste potreban rast tih kategorija.

Dok god zaposlenost budu dizali sezonski radnici, a trgovinu mjesec dana turističke sezone ne možemo govoriti o ozbiljnim pomacima. Kada Hrvatski zavod za statistiku objavi kako su tri mjeseca za redom rasle industrijske narudžbe, a dva kvartala za redom je padao deficit robne razmjene može se otvoriti šampanjac.

Ipak, možda optimizam postane zarazan, a pumpanje pozitivnih vijesti i pokrene ljude na akciju, vjeru u bolje sutra i sretniju budućnost. No, to je samo za one koji misle da su lijekovi urota krupnog kapitala i rak liječe pozitivnim mislima ili pak za one koji sjede i gledaju kako im kuća gori, pa dok sjede na zgarištu zaključe da nema veze, jer barem im je toplo.