Među istraživanjima raznih 'svjetskih' instituta koji godinama troše neizmjernu količinu novca kako bi saznali vole li slobodni ljevaci ljubičastu boju više od zauzetih plavuša s opsegom struka 67 centimetara, nekoliko su se puta Hrvati našli među ne baš zabavnom nacijom. Nemamo smisla za humor navodno, ali ok smo ljubavnici i najmanje vježbamo od svih naroda u regiji. I volimo piletinu. I kruh.
No, stavimo li na stranu istraživanja i njihovu vjerodostojnost i relevantnost, pa pogledamo što nas nasmijava, mogli bi i bez prevelikog ulaganja doći do zaključka da Hrvati nemaju smisla za humor. Premijerka koja se turistima obraća sa 'the day after yesterday' nama je glavni vic. Mamićevo prostačenje i kreveljenje nas veseli. Mučko đubre je postala poprilično raširena 'fora'. Šalimo se na račun milijardi isisanih iz zemlje, jer što nam je drugo preostalo. Kad nismo sigurni bismo li se smijali ili plakali odlučimo se smijati. Stvarima koje nisu smješne.
Ne samo da tako propuštamo osuditi neprimjereno ponašanje, sulude izjave i poteze, pljačku i korupciju, torbarenje i reketarenje jadne nam ekonomije, već i potičemo da nam i dalje vrijeđaju inteligenciju, priznajući da očito i nismo pretjerano mudar narod. Zabavljajte nas, molimo vas. Ajmo se praviti da je sve ovo jedan veliki reality show i da su svi ti čovječuljci na malim ekranima isključivo tu kako nam ne bi bilo dosadno. I kako bismo se imali čemu smijati.
Tako, čini se, dajemo za pravo i HNS-u da snimi spot za predstojeće izbore u kojem igra na kartu ismijavanja HDZ-a. Parodija na račun televizijske prodaje svega i svačega te lažnih obećanja program je kojim misle osvojiti vlast. To im nosi sigurnu pobjedu jer Hrvati vole šalu. Dobru zeku. Ono ogromna nezaposlenost, nikakav rast BDP-a, stagnacija još pet godina, ma da čovjek umre od smijeha. Kakvi vicevi o Chuck Norrisu, treba samo pretražiti internet stranicu Državnog zavoda za statistiku.
Bespredmetno je raspravljati o tome kako se od stranke koja vodi državu ne očekuje da voli dobru sprdanciju i smišlja viceve, već da povuče odlučne, ozbiljne, konkretne poteze kako bi se odlijepili od dna. Dosta je. I nije smješno.Vrijeme je da prestanemo razgovarati o tome kako netko ima ružne cipele, a drugi ne zna strane jezike, a predstavlja zemlju u svijetu, dok treći frflja. Rugajući se jedni drugima, zapravo se rugamo sami sebi jer stvorili smo društvo koje je čisti cirkus.
