Udri brigu na veselje, pucaj, psuj i reži žile dok cajka pjeva! Je
li to moralno dno ili moramo još dublje potonuti? Zato otvoreno predlažem –
bojkot
Prvo sam mislila proći će, pa o Severini uopće nisam kanila
pisati. Baš me briga što drugi pišu – ja neću. Jer opet svi kolumnisti bruse
pera na štikli i na štiklu se penju tiraže. Ne smiju propustiti priliku – Severina
je opet bljesnula, pa se oko nje roje sateliti kako bi ih obasjalo malo njezinog
zvjezdanog sjaja. A ja još od prije rata ne volim pisati ono o čemu svi jedinstveno
pišu - što sam već platila i još plaćam, sad znam i koja je cijena. Ali i dalje
mislim da trebamo biti demokratični, pa razumjeti da mnogi nisu većina, a kamoli
svi.
Na forumu smo ipak up to date razmijenili mišljenja o novom Severininom projektu.
Naš najtankoćutniji i najšarmantniji forumaš Gonzo (što je
- je, Gonzo, otkako BoreLee apstinira nemaš konkurencije!)
reagirao je promtno, dodao nam link na vijest o pjesmuljku s kojim će Hrvatska
na europsku pozornicu i sve prokomentirao sa «nemam riječi». Naš je Gonzo inače
poznat po brzim i emotivnim reakcijama – prvi upire prstom u glupost, skače
zbog iskorištavanje slabijeg, pjeni se zbog nepravde, na engleski odgovara mađarski...
a tu je čak i on ostao bez riječi. Ja ovdje nisam namjeravala napraviti čak
niti to. Kao, pravit ću se cura fina - ne znam tko je Severina. Ali kap koja
je prelila čašu bio je naslov - «Rajska Sevo, kraljice Hrvata».
Nakon što sam to vidjela, nisam više žalosna. Nego sam doista ljuta! I mislim
da to ovako doista više ne može.
Staro je novinarsko pravilo da reakcija tek pokreće priču i da nema tog demantija
koji će poništiti djelovanje vijesti raspaljene na naslovnici. I svjesna sam
što činim, jer znam da je svaki publicitet samo raspirivanje vatre. Ali izgleda
da nema druge. Jer pokazalo se da će žmirenje biti shvaćeno kao povlačenje,
a neman neukusa nadire sve dalje i dalje, osvaja si prostor, mete sve pred sobom,
sklanjaj joj se s puta, ako još imaš kamo! Ali po cijenu da čudovište, nakon
što u njega dirnemo, još jače podivlja, izgleda da se mora reći ne i staviti
crta, koju onda treba biti spreman braniti bez obzira na gubitke. Dobro, kad
nema druge, idemo...
Davno sam već čula - kad mislimo da smo dotakli dno, pokaže se da možemo potonuti
još dublje. I evo nas! Beznadno tonemo u balkanski glib, koji je sad već toliki
da više ništa ne može ostati čisto i neukaljano. Pa ni crkvena pjesma «Rajskoj
Djevi», kojoj je hrvatski puk dosad iskrena srca u procesijama predano pjevao
«primi čiste ljubavi nam dar». Prelijepu pjesmu o «Kraljici Hrvata» pred okupljenom
mladošću pjevao je i Papa Ivan Pavao II. pri svom prvom posjetu Mariji Bistrici
i poslije je često znao pohvaliti lijepe hrvatske crkvene napjeve. «Marijanski
papa», poznat po tome što je posebno štovao Djevicu Mariju, možda je baš zbog
te pjesme ponovno došao u Hrvatsku. Te 1994. godine s pjevali smo je s uz Papu
s posebnim ganućem, jer prije 1990. «Kraljica Hrvata» nije se smjela javno izvoditi,
kao ni ostale crkvene pjesme. Imamo, nažalost, dobar razlog za pretpostaviti
da je baš zbog toga ostala tako svečana i očuvana.
Jer evo nas – prošlo je 16 godina otkako ta pjesma smije odjekivati u medijima
i mi krunimo novu «kraljicu Hrvata». Novu Djevu – Rajsku Sevu. Nitko tu nije
mućnuo glavom pa se dosjetio da je stih izvorno namijenjen Bogorodici, prema
kojoj, ako ne autori toga naslova, onda neki njihovi bližnji sigurno osjećaju
štovanje. A Severina je pjevačica čija je pojava ponekad na samom rubu dobrog
ukusa i pjesmuljci su joj blago rečeno priprosti, te da je, napokon, riječ o
naslovu na tabloidu, koji ne bi trebao zadirati ni u čije vjerske osjećaje...
Ali kod nas caruje sloboda i komercijalizacija medija! Prodaj - najbolja je
ona roba koja se najbolje prodaje! A najbolje od svega - sad se vidi, sad se
zna - prodaje se delirij. Sumrak pameti! Svi smo otkačili zato što nam Severina
svojom štiklom ide pokoriti Europu. Poludjeli smo od sreće što postoji mogućnost
da bi nam mogla dovesti Eurosong u Zagreb. Zamisli ludila – Eurosong u Zagrebu!
Pa što - rekli bismo mi hladnijih glava. (Štoviše, već je bio - dovela ga skupina
«Riva», pa tko je se još sjeća?!) Ali hladne glave ne kupuju toliko novina kao
usijane. Stoga treba održavati povišenu temperaturu. Na svaki način, pa i tako
što ćemo za potrebe tiraže okruniti Severinu za kraljicu i zapjevati joj kao
Bogorodici.
To nije komercijalizacija medija. To je sramota.
Nije isto, ali je slično - komentirajući slučaj danskih novina koje su objavljivanjem
karikatura proroka Muhameda navukle na sebe bijes muslimanskog dijela svijeta,
nobelovac Guenter Grass je upozorio da naše slobode nisu bezgranične,
već su ograničene slobodom drugog čovjeka. Autori karikatura uzeli su se slobodu
u kojoj drugog nisu poštovali. Neke se stvari ne ipak smiju jer su iznad čovjeka.
Ne zato što ih je netko takvima postavio ili propisao, nego zato što su princip
našeg zajedničkog opstanka na Plavom planetu. I takav prijestup koji narušava
slobode onog drugog, bez obzira jesmo li mi taj drugi ili tek svjedoci, ipak
ne bismo smjeli previdjeti ne želimo li da se ponovi. «Znaš, Muhamede, duboko
u sebi pomalo ti zavidim kako je tvoja ekipa složno reagirala na sve ovo» –
kaže tim povodom Isus u karikaturi Nika Titanika u nacionalnom
tjedniku. Proročanski. Jer nama je ovdje Rajska Djeva danas jedna, sutra druga.
I što na to kaže naša ekipa? Ništa.
U uređenim društvima postoje institucije koje se brinu za to da se, braneći
slobode onog drugoga, brani taj vrhovni princip. Ne smije se ostaviti terenac
nasred pločnika. Ne smije se u bolidu kroz grad juriti 200 na sat. Ne smije
se glazba naviti «do daske». Ne smije se ni nekoga ubiti, istući, prijetiti
mu... Ali kod nas nije tako. «Kao i u svim državama koje su izašle iz rata,
nasilje je legitimizirano» - komentirao je Žarko Puhovski,
predsjednik HHO-a kad su u Splitu pretukli trenera Luku Bonačića
- «i to na više razina - u obitelji, na nogometnom terenu, u noćnim klubovima.
(...) Oružje je način izražavanja muškosti, dok su njegovi protivnici dobili
etiketu kukavica.» A tamo gdje su glavni «pravi» muškarci, moraju biti glavne
i «prave» žene. Zato se na tronu, okrunjena našla prsata pjevaljka. Udri brigu
na veselje, pucaj, psuj i reži žile dok cajka pjeva! I sve zato jer smo «država
koja je izašla iz rata». Dokad? Rat je navodno završio prije više od deset godina!
Šesnaest godina oko nas je sama ludnica i Ludnica, poručuje ovaj tjedan
Boris Dežulović i poziva - «Hajde da ludujemo ove noći. Jer izgleda
da će potrajati.» Severinu je Globus proglasio za najseksi Hrvaticu – sto ih
je na seksi-listi, bojim se i pomisliti kolike žale što se nisu uspjele tu naslikati!
Severina daje intervjue, znalački ocjenjuje što je narodnjak, a što etno. A
novinari joj i dalje drže mikrofon pod nosom i bilježe njezine mudrosti. Nitko
se ne pita, ako je Europi do narodnjaka, zašto ne šaljemo Tamaru Obrovac?
Jer ona nije cajka. Poslat ćemo mi našu cajku, pa da se na europskoj pozornici
usporedimo s istočnim susjedima da vidimo tko ima bolju cajku! Grist ćemo nokte
kad se budu objavljivali bodovi, zaboravit ćemo besparicu i potrošačku košaricu,
zaboravit ćemo što smo sve prodali da bismo okrunili raskošnu Severinu, kraljicu
Hrvata.
I kad sam već zapuhala Severini u jedra, reći ću i koji je razlog zašto sam
to učinila.
Zato da jasno i glasno kažem – nemojmo kupovati novine kojima je Severina na
naslovnici.
Jednostavno - nemojmo ih kupiti! Jer to što ih kupujemo uzrok je sveg tog zla,
a ne njegova posljedica. Nisu mediji krivi, štikla je prava slika nas samih.
Nije ni Severina kriva – ona radi posao za koji je plaćaju (ili plaćamo?). Pa
ako je netko već stavio nekome uvredljiv naslov, zar smo ovce da moramo razgrabiti
to izdanje?! Ako su novine senzacionalističke, zar nas netko tjera da ih kupujemo?
Lome se teoretičari medija, pokušavaju dokučiti zašto u Hrvatskoj nema tiražnih
ozbiljnih novina. I domisli se jedan solomonskom odgovoru – zato što nam ne
trebaju! Koga zanima ozbiljan medij? Koga zanima informacija? Koga zanima što
se doista dogodilo? Više volimo nagađanja, spletke, pretpostavke, velike naslove
koji skrivaju, a ne otkrivaju istinu. Severinu i cijeli taj kič oko nas, stvorili
smo zapravo mi sami. Zato predlažem radikalna rješenja – dakle, bojkot, nekupovanje.
Ne da bismo uništili našu Severinu – znam ja kako je biti bez posla, ne bih
to nikome poželjela - već u krajnjoj samoobrani, da bismo otvorili prostor za
neke druge sadržaje i interese.
Zbog toga da bi poručio da nije sve dopušteno, Split je prije nešto više od
mjesec dana propisao zabranu svjetlećih reklama u užoj gradskoj jezgri. Ogrezao
u drogu, bespravnu gradnju i bezumno nasilje – sami kažu, Ćiru
u Splitu nisu ni taknuli, a Bonačića pretukli ka prstaca –
taj je grad rekao «ne» tamo gdje može. Ne svjetlećim reklamama u užoj gradskoj
jezgri! Splitski kroničari poput Jurice Pavičića tada su s
odobravanjem zaključili - od nečega se mora početi.
Počnimo, dakle, napokon od nečega. Jer ako je i kraljevska kruna na prodaju, onda je zaista još malo toga preostalo!