Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Gospodarstvo

Zar je prisluškivanje Turudića važnije od prijetnji Vargi?

  Miodrag Šajatović/Lider           19.09.2014.         1311 pogleda
Zar je prisluškivanje Turudića važnije od prijetnji Vargi?

Kad je nedavno sudac Ivan Turudić izjavio da ga se prisluškuje, o tome se u hrvatskim medijima dignula velika prašina. Bez obzira na stvarne razloge, uključio se i ministar pravosuđa Orsat Miljenić podignuvši prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Ove je nedjelje novi ministar zdravlja Siniša Varga, govoreći o reviziji javnih nabava u zdravstvu u Večernjem listu, rekao: ‘Očito sam se krivim ljudima popišao u cipelu. Kad je riječ o velikim dobavljačima, odbio sam sastanak jedan na jedan s bilo kim. Dobio sam i indirektne prijetnje da se okanim javne nabave. Ipak sam ustrajao i nastavio, a onda je počela hajka i naručeni oglasi protiv mene.’

Na pitanje je li prijavio prijetnje, odgovorio je: ‘Ne, jer to mi nije prvi put. Primao sam prijetnje i 2003. kao pomoćnik ministra. Budući da znam o kojim je akterima riječ, znam da su kukavice.’

‘Čavel v gumi’ Ako već Varga nije prijavio prijetnje, čudno je da to po službenoj dužnosti nije napravio netko drugi. Možda ministar Miljenić. Prijetnje ministru sigurno nisu manje opasne od prisluškivanja jednog suca.
Da stvari s prijetnjama ministru koji je dirnuo u uhodane sheme pobjeđivanja na javnim natječajima nisu zaslužile nakon intervjua proći ignorantski u medijima, pokazuje posve neobično iskustvo Danijela Kekića, predsjednika Uprave HŽ-a Cargo. Čovjek je u nepunih godinu dana prepolovio gubitke u tvrtki. U svome mandatu inzistirao je na smanjenju troškova održavanja vagona i lokomotiva te pokrenuo mnogo drugih promjena.
A onda mu u jednom danu tijekom vožnje (sâm je vozio) puknu dvije gume jer je u njih netko, prema svemu sudeći, namjerno zabio čavle... Srećom, direktor HŽ-a Cargo prošao je neozlijeđen.
Kad je riječ o provedbi ‘bolnih reformi’, često se, kao i na većinu drugih stvari u ovoj zemlji, gleda jednodimenzionalno. Istina je da je u odustajanju od ‘autsorsiranja’ poslova čišćenja u javnom sektoru ponajprije bila riječ o političkom kukavičluku u Kukuriku koaliciji.
Ali postoje i druge dimenzije zašto se u Hrvatskoj ne provode čak ni politički dogovorene reforme. Slučajevi Varge i Krakića samo su vrh ledenog brijega. Varga je o prijetnjama javno progovorio, Krakić nije zatajio što mu se dogodilo.
Mnogi koji su počeli mijenjati stvari u javnom sektoru, međutim, nisu toliko hrabri. Još prije desetak godina, nakon što je prestao biti pomoćnik jednog ministra, jedan mi je ex dužnosnik priznao da se posljednje dvije godine mandata pasivizirao.

Kad ti prijete obitelji... Kad je pohvatao konce u svome ministarstvu, krenuo je u praksu poštene javne nabave u resoru koji je pokrivao. Ubrzo je počeo dobivati poruke preko prijatelja ‘od njihovih prijatelja’ da se ne miješa u godinama uhodane poslove. Nije se uplašio. Onda su počele telefonske prijetnje. Iskusniji kolege rekli su mu od prijave policiji (u to vrijeme) neće biti koristi. Ali nije se uplašio. A onda mu je stiglo pismo u kojemu je bila fotografija njegova djeteta kako izlazi iz škole...
‘Nakon nekoliko neprospavanih noći zaključio sam da trebam pustiti podređenima da rade što su radili i prije. Do kraja mandata glumio sam gljivu. Sramim se tog razdoblja, ali obitelj mi je bila važnija od suzbijanja korupcije u zemlji...’
Vjerojatno je mnogo takvih iskustava koja nikad neće biti javno ispričana. Ali problem se ne bi smio ignorirati u nekoj budućoj višeslojnoj, ozbiljnoj strategiji suzbijanja korupcije u raspolaganju novcem poreznih obveznika. Velike reforme često padaju na naizgled banalnim stvarima. Zato bi u slučaju ministra Varge stvari trebalo istjerati do kraja. Jednako kao i u slučaju ‘pojačanja guma’ na automobilu direktora HŽ-a Cargo.
Naravno da se od državnog dužnosnika ili direktora očekuje i malo hrabrosti. Dio plaće prima i za rizike koje preuzima. Ali ‘nadnica za strah’ ne podrazumijeva sustavno toleriranje korupcije na nižim razinama. Prihvaćanje da je normalno da ministri okreću glavu od namještanja natječaja jedno je od jamstava da će recesija u hrvatskoj potrajati...
Nije naodmet sjetiti se i Mirele Holy dok je bila ministrica zaštite okoliša. Upustila se u promjene, interesne skupine prijetile su joj smrću. Rješenje? Da je spase, smijenili su je s mjesta ministrice. Mnogi su dužnosnici iz toga sigurno izvukli pouku

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

mirovnjak1
19.9.2014. 18:03
Da li je važnije dozvoljavam da jest, ali da je i ponašanje "nesmjenivog" opasno sigurno jest.
Uzeti sebi za pravo da mu jedna udruga plaća put na Island dok se u isto vrijeme pred njegovim sudom vode postupci čelnicima te udruge, dozvoliti svojoj suradnici da izlazi na večere sa optuženicima pred njegovim sudom i sam isticati neraskidivost prijateljstva sa optuženikom je pravosudni skandal u doslovnom smislu riječi.


Još iz kategorije Gospodarstvo