Srijeda je, maglovito jutro, vijesti iz zemlje i svijeta bacaju na mozak…Ali jedan jutarnji virtualni status uljepšao mi je život: „Na današnji dan 8.listopada 1971. objavljen je najuspješniji solo album Johna Lennona – 'Imagine' s istoimenom pjesmom, za koju je Yoko Ono rekla da je to upravo ono u što je Lennon vjerovao - da smo svi jedna zemlja, jedan svijet, jedno čovječanstvo...To je bila Lennonova poruka koju je želio prenijeti svijetu.“
Imati ovakve prijatelje na fejsbuku uvijek dobro dođe da se čovjek malo razbudi i stane razmišljati o tome: Zašto je svijet tako daleko od vjere kakvu je imao Lennon?
Kad malo promisliš, na kraju (ili odmah, već na samom početku) shvatiš da je svemu kriva škola:
Vjerujemo da je čovjek ljudsko biće, ali obrazovanje za život podredili smo njegovoj životinjskoj prirodi. Instinkti užitka i prijetnje temeljni su input programirane nastave kako bi se uspješno svladali životni strahovi i zadovoljile strasti.
Akademskim političkim rječnikom to zvuči puno ljepše: „Obrazovanje i znanost ključne su pretpostavke razvoja gospodarstva i ukupnoga društva, temelj za boljitak pojedinca i zajednice. Obrazovnu i znanstvenu politiku usklađivat ćemo s projekcijama razvoja društvenih i osobnih potreba, kao i tržišta. Važan preduvjet za uspjeh toga usklađivanja je modularnost, fleksibilnost, kurikularnost te horizontalna i vertikalna prohodnost obrazovanja na svim razinama, uz mogućnost da se kvalifikacije stječu svladavanjem propisanih modula, kako u redovitom obrazovanju, tako i u akreditiranim programima cjeloživotnog učenja.“
A rezultat tog cjeloživotnog učenja je taj da mladi znaju više sexu nego o ljubavi…više o ekonomiji nego o altruizmu. Treba li onda nekoga čuditi da su sirovi hedonizam i vječiti ratovi glavna obilježja čovječanstva?
Obrazovne vizije koja podržava takvo oronulo duhovno stanje nimalo ne manjka:
„ Lisabonskom deklaracijom Vijeća Europe iz 2000. godine utvrđen je strateški cilj Europske unije – da ona postane najkompetitivnije i najdinamičnije gospodarstvo zasnovano na znanju u svijetu, sposobno za održivi gospodarski razvoj s većim brojem radnih mjesta, odnosno s boljim radnim mjestima i većom društvenom kohezijom.“
Prevedeno na pučki, to bi značilo ovako: Umjesto da se organiziramo kako ZAJEDNIČKI zasaditi, pobrati i podijeliti plodove zemlje, strateški je plan pomesti konkurenciju koja sadi i bere nizvodno i uzvodno od nas. Sva stečena znanja i svladane vještine treba podrediti tom cilju.
Ljudi vjeruju u taj gospodarski nauk i ta je vjera postala najraširenija religija na cijelom svijetu, koju malo đaka i studenata dovodi u pitanje. Rokeri su ostarjeli, a njihova djeca i unuci u nekom su drugom glazbenom filmu. Nije riječ o glazbenom ukusu, nego želji i potrebi da se mijenja svijet na bolje…da se raste u duhu bratstva i brišu zemaljske granice nepravde.
Ne treba biti veliki psiholog da se shvati kako je cijela ova filozofija ekonomije i politike izgrađena na strahu – od gladi i biološke egzistencije, što potiče životinjsku borbu za opstankom, neprimjerenu inteligentnim ljudskim bićima.
I nije to običan prirodni strah, nego naučeni, školovani – kultiviran društvenim znanostima koje animalnu prirodu čovjeka pretpostavljaju ljudskoj.
Stoga, želimo li promjenu – promijenimo učenje!...A do tada, zamisli da nema škole.
„Možeš kazati da sam sanjar,
ali nisam jedini…
nadam se da ćeš se jednoga dana
i ti pridružiti nama
i da će svijet biti kao jedan“
