VIROVITICA
- Zamijenio sam noć za dan i zbog toga sam se odrekao svih onih gluposti koje
muče normalne radnike, svih problema normalnog života. Sad bih se, recimo, radije
šetao po gradu, no znam da me čekaju - voda, sol, brašno. Zato prionem poslu
i ne mislim što bih sve drugo sad mogao raditi - objasnio nam je 40-godišnji
Zlatko Borovčan filozofiju "kralja brašna" kada smo u utorak poslije
23 sata posjetili pekaru u središtu Virovitice, gdje smo s četvoricom pekara
proveli dio noćne smjene.
Vani je bilo ugodnih dvadeset i dva stupnja Celzijevih. U pekari više od trideset. - Ma, imamo mi klimu, ali ne smijemo je paliti, šteti tijestu. Ovo je još super, bilo je pet puta teže u ponedjeljak - kaže Dejan Kiš.
Reže lisnato tijesto, puni ga gustom čokoladnom smjesom i tako nastaje kroasan. Mašine mijese tijesto, a pekari rade sve ostalo. Oblikuju, režu, okreću. Do ponoći na velikoj metalnoj polici stoje stotine makovica, lepinja sa sirom, integralnih štapića, lisnatog tijesta...
- Čini mi se da svake noći kroz moje ruke prođe mali milijun peciva i kruha svake vrste, a ipak mi se nije zgadio. Volim jesti kruh kad dođem kući - jednostavno objašnjava Dejan, dodajući pune plehove kolegi Draženu Blaževiću. On pak peć na četiri kata puni plehovima.
- Znate, dobro je raditi dok se čovjek uspije naspavati tijekom dana. Noćni sati onda brže prođu. No, ako se samo jedan od nas ne naspava kako valja, svi smo malaksali. Uzalud nam i priča i naš radio koji stalno radi - kaže Dražen.
Na dvadesetak minuta stavlja plehove u peć. Radit će to od 22 sata do pet ujutro. Prva će im isporuka početi već u jedan sat, kada im u smjenu dolaze još dvojica pekara. Svi će se do tada usavršiti na različitim proizvodima, osim Ivana Vidovića. On mijesi burek.
- Bit će da za njega treba posebna specijalizacija, poseban dodir, pa ga zato
daju samo meni - šaleći se s kolegama kazao je on.