Potkrala se ovih dana u jednim dnevnim novinama tiskarska greška pa je otisnuto
kako Odbor vjerovnika i stečajni upravitelj Poljoprometa traže novog
vlasnika koji će kupiti poduzeće u cjelini kako bi mogao nastaviti preradu i
otkup žitarica s virovitičkog područja i proizvodnju OPEKARSKIH
proizvoda.
U prvome trenutku ta se greška - vjerojatno nastala zbog novinarskog prokletstva:
brzine i nesretne činjenice da se slova "o" i "p" na tipkovnici
nalaze jedno uz drugoga! – činila zanimljivom i pomalo komičnom. Vijest
iz Trgovačkog suda u Bjelovaru učinila ju je – proročanskom:
tvornica opekarskih proizvoda Opeco, udružena s vodoprivrednim i građevinskim
poduzećem Brana, postala je vlasnikom Poljoprometa!
Vijest, naravno, prate razna nagađanja i špekulacije o pozadini cijele
priče. No, riječi direktora Brane Slavka Rajnovića o tome kako je važno
da će se Poljoprometom i dalje upravljati iz Virovitice i da su se
virovitička poduzeća trebala udruživati i ranije i kupovati poduzeća čija se
imovina našla na bubnju kako bi spasili virovitičkog gospodarstvo, vratila su
me nekoliko godina unazad, na VIROEXPO 2002.
VELIKI SU HTJELI SPAŠAVATI MALE
Te godine, ako se sjećate, nasred izložbenog prostora u središnjoj dvorani
Sajma, «raširile» su se virovitičke tvrtke TVIN, Trgocentar, Vitrex, Poljopromet
i Opeco. Za razliku od drugih izlagača koje su dijelile visoke pregrade,
oni su izložbeni prostor podijelili tek pomičnim panoima a na kraju Sajma ni
njih više nije bilo – sjedilo se za zajedničkim stolom i novinarima prišapnulo
na uho da to «nije bez vraga».
I nije bilo. Nekoliko mjeseci kasnije krenula je priča o VTU – Virovitičkoj
trgovačkoj udruzi, društvu s ograničenom odgovornošću u kome je petnaestak
zainteresiranih gospodarstvenika namjeravalo udružiti kapital, znanje i iskustvo
i krenuti u «spašavanje» poduzeća u Virovitičko-podravskoj županiji. Osnivački
ulog na kraju su skupili TVIN, Vitrex, dr. Josip Tonković iz Virovitice
i pitomački obrtnik Zdravko Dijaković, za direktora poduzeća postavili su diplomiranog
ekonomistu Petra Kralja, bivšeg direktora Viržinije i bivšeg virovitičkog
gradonačelnika i dali mu zadatak da izradi projekte oživljavanja proizvodnje
i otvaranja novih radnih mjesta u lokalnim poduzećima u kojima je pokrenut stečaj.
Prvi zalogaj koji su namjeravali zagristi bio je zaista velik – Tvornica
šećera Virovitica, ali se pokazalo da u trenutku kada je raspisan natječaj
za petu javnu dražbu još uvijek nisu bili spremni pa je tvornicu preuzeo drugi
vlasnik i to upravo na način kako su oni zamislili.
«Popravni» je trebao biti Rapid. No, na kraju i njegova je sudbina
završila u rukama poduzetnika sa zagrebačkog područja. Onda se pričalo da će
VTU «potegnuti» na istok i preuzeti pogone orahovačkog Voća. Tu ih
je preduhitrila zadruga orahovačkih poduzetnika nazvana Eurovoće…
«Na žalost, više nije pet do dvanaest kao kada se 1995. godine prvi puta
pojavila ideja o udruživanju virovitičke pameti i kapitala, nego pet iza podneva,
ali vjerujemo kako još ima mogućnosti za spas mnogih poduzeća», govorili
su tada ljudi iz VTU, nabrajajući još mnoge male pogone – Virovitičanka,
Ukus, Fema, Lira… - koji vape za pomoću velikih i njihovog kapitala.
Onda je priča o VTU utihnula.
Udruženi su se tada pojavili trgovci: virovitički Trgocentar i slatinska Maloprodaja zajednički su se suprotstavili najezdi velikih trgovačkih lanaca i, šireći svoju djelatnost, u svoje okrilje uzeli i građevinsku tvrtku Unimont, nastalu na temeljima stečajem pokopanog Finexa i konačno i orahovačku zadrugu Eurovoće, stvarajući čvrstu jezgru nazvanu Trgocentar group. Tako «zaokruženi» učinili su mnogo više no što bi svako od tih poduzeća moglo učiniti da je ostalo samo, izloženo nemilosrdnoj konkurenciji na tržištu.
Zato, samo na prvi pogled, može zazvučati pomalo neobično vijest da su se tvornica
opekarskih proizvoda i vodoprivredno-građevinsko poduzeće udružili i zajednički
ulažu novac u spas mlinarsko-pekarske industrije o kojoj ovisi mnogo više nego
egzistencija oko 130 obitelji zaposlenika ovoga poduzeća.
Ideja je, kazuju to činjenice, prisutna u gradu već čitavo desetljeće.
Jedina je zanimljivost, vratimo li se na početak priče i ideju o VTU gdje su
veliki trebali spašavati male, u ovoj novoj priči ta da su
se sada mali udružili kako bi spasili gradskoga diva.
