U svjetskoj književnosti najviše nastavaka napisano je za Shakespearova djela, dok je u hrvatskoj "Zagrepčanka" Branislava Glumca zasad jedini roman koji je dobio nastavak, i to nakon 40 godina! - rekla je na Saška Mutić čiji roman "Dovoljno dobra" nastavlja "Zagrepčanku" koju je Branislav Glumac napisao nprije 40 godina u sobi jednog virovitičkog hotela.
Mirko Kovačević predstavio je djelo Branislava Glumca, navodeći kako je Glumac prve pjesme objavio u Virovitičkom listu i istaknuo kako Glumčev opus obuhvaća oko 30 naslova te da je cijeli radni vijek proveo kao profesionalni književnik. Zajedno sa Zvonimirom Majdakom i Alojzom Majetićem smatra se začetnikom erotske slobode u hrvatskoj književnosti početkom šezdesetih godina. Za Branislava Glumca bio je ovo dirljiv susret s prošlošću i poznatim licima, a prikazani su i dijelovi iz crno-bijele snimke predstave "Zagrepčanka" postavljene na večernjoj sceni HNK 1976. godine sa Brankom Cvitković i Božidarom Oreškovićem, u kojoj je glazbenu kulisu uživo svirao Boško Petrović.
Saška Mutić objasnila je svoju fascinaciju "Zagrepčankom" i odgovorila na pitanje zašto je odlučila napisati nastavak romana. Knjigu "Zagrepčanka" dobila je na dar za 17. rođendan i već tada ju je oduševila priča o doktorskoj kćeri Marijani koja se zaljubljuje u mladića radničkog podrijetla. Kako je jedno vrijeme živjela u SAD-u, po povratku joj je u ruke ponovno dospjela "Zagrepčanka" koju je trebalo prevesti s hrvatskog na engleski. Baveći se tekstom bez interpunkcije, Staška je počela stvarati ideja o nastavku. Kao profesionalna fotografkinja koja se bavi kazalištem došla Branislavu Glumcu s idejom da naprave fotonovelu, kao što je napravljeno s predstavom Mani Gotovac "Pričaj mi o Gorkome", da bi u razgovoru, oboje su došli do zaključka da Zagrepčanka traži drukčiji pristup.
Roman Saške Mutić "Dovoljno dobra", također napisan bez interpunkcije kao i "Zagrepčanka", prati Zagrepčanku Marijanu u realnom vremenu, 40 godina poslije burnog završetka mladenačke ljubavne veze. Na sprovodu zajedničkog prijatelja Marijana i Vanja ponovno se susreću. Povod je to koji otvara pitanja o životnim motivima, braku, vezama koje su ostvarili i željama koje su preostale. Saška kaže da joj je iskustvo mlade Marijane poznato, a iskustvo šezdesetogodišnje Marijane lako može zamisliti.
- Još kao djevojka čitajući kraj "Zaprepčanke" zaključila sam da ne može to tako završiti - priznala je Saška Mutić i dodala da "Dovoljno dobra" otvara još jednu kod nas neopravdano tabuiziranu temu, a to je posjet psihoterapeutu. Marijana je, naime, psihijatrica koja u životnoj krizi traži pomoć kolege psihijatra.
Kako predstavljanje knjige ne bi prošlo bez čitanja odlomka, Mirko Kovačević pročitao je početak romana "Zagrepčanka", pri čemu je demonstrirao kako se čitatelju isprva nije lako prilagoditi tekstu bez točke i zareza. Branislav Glumac prisjetio se kako su profesori na Akademiji dramskih umjetnosti davali studentima da čitaju tekst "Zagrepčanke", kako bi naučili sami interpretirati rečenicu bez točke i zareza.
Govoreći o daljnjim planovima, Saška Mutić rekla je kako upravo završava scenarij za film koji će obuhvatiti oba romana. Sastanak u Društvu Virovitičana završio je pozivom Saški Mutić da svoj roman "Dovoljno dobra" predstavi u knjižnici u Virovitici i dogovorom s Branislavom Glumcem za nove susrete. Glumac je podsjetio kako bi mu bilo drago da ga se njegov rodni grad, kojem je poklonio i svoju kolekciju umjetnina, sjeti novogodišnjom čestitkom. A da se priča o Zagrepčanki nastavlja u svim smjerovima, pokazalo je i podsjećanje kako i glumica Branka Cvitković, koja je glumila Zagrepčanku Marijanu, ima rodbinu u Virovitici te da se očekuje na jednom od sljedećih sastanaka Virovitičana u Zagrebu.
