ZAGREBANCIJE S MIKEŠIMA: Sretni maturanti, lijep dvorac i tek nekoliko ružnih pederčina

Moje posljednje "sranje" je još uvijek tema u gradu, vele mi. Velike uspjehe bilježi, naime, javno spašavanje mišjih uspomena od dijagnoze amnezija pred sudom F 44 - niski start, guzica na raport. Taj je tekst jako razveselil Viroviticu, vidim, nasmijala sam gro ljudi i jako sam sretna zbog toga.

Čišćenje nacije za nove generacije

Po gradu slušam kak' se sad svi ljudi pitaju isto - da ak' bi se njima kajgod desilo, da l' bi im itko pomogel i zapamtil nekaj o tome. Solidarnost se nametnula kao tema promišljanja unatrag tjedan dana i ljudi su mahom suglasni u jednome - valja uvijek pomoći jedno drugome i biti iskren ali svakako izbjegavati prostore i ljude zaražene zna se koliko gadnom hrvatskom bakterijom zaborava i što više boraviti na friškom zraku.

Oduševilo me, zato, kaj nema više ograda oko dvorca Pejačević i otkrila sam koliko je sjajno laufati po stazama koje više nisu zasrane od vrana. Strmopizdim se, tak', svakog dana u punoj brzini dole do šetališta koje je, doduše, rađeno za ljude ali pošto ih nema - mi s biciklima guštamo sve u 18. Zadovoljna kaj se zagrebačko novinarstvo dalo za mikeško bolje gospodarstvo, oduševila sam se prekrasnim maturantima virovitičkim kojima svakako čestitam. Predivno ih je bilo gledati onako vesele i sretne neki dan a bez brašna, divljanja, sranja, smetlišta, razbijenih tramvaja i glava. Nisam sebi ni nikom' drugom mogla doć' od uživancije gledajući ih kod knjižnice kak' čagaju na ritmove Psihomodo Popa i Dine Dvornika.

Nemrem vam reć' kak' mi je bilo oko srca slušati taktove sa podija Kulušića, Saloona, Lapa. A još kad sam vidla da imaju samo jednu maricu parkiranu.... U Zagrebu na svakom vuglecu stoje bar dve, nešto manje nego kad Hajduk dolazi na Maksimir il' kad su prosvjedi. Zbilja, klinci tu su vam zakon; malci lože peći, cijepaju drva, znaju sve delati kaj treba, poslije škole delaju doma kaj im se veli, a svi redom pristojni, srdačni i nasmijani. Pet plus generacija, bez greške. I zaslužuju fer startnu poziciju i sve kak' se šika. Fajtali su se za to, uostalom, i sjajni dečki koji su prije četvrt stoljeća bili tu jedno za drugog i za sve nas a tog su dana sjeli jedno do drugog na proslavi 81. samostalne gardijske bojne. Mnogi, mnogi su i danas bliski prijatelji i baš ih je, sa obiteljima i za istim stolom, bilo lijepo za vidjet'. Čak mi je i Đakić tih nekoliko trenutaka bil drag jer ga svi hvale da je bil dobar borac sa poznatim svojim "il' pukovnik il' pokojnik" stavom. Šteta kaj si je to sve zasral. Svojim ponašanjem i našim nofcima.

Pederčina nije seksualno opredjeljenje već stanje karaktera

Osupnute ljudskim bogatstvom, Virovitica je na nas zagrebačke dotepence itekak' utjecala; ovi moji doma klinci, gradska deca, naučili su šodranje zahvaljujući Dedi iz Pitomače i MK "Kumovi" pa su zgrabili lopate i grablje i šodrali u zafrkanciji pod suncem. Ne žale se ni kad Vuku treba pomoć' na farmi jer si je koljeno sjebal pa mu Luka nosi kante kuruze za svinje a mala ganja ofce i Garu po obroncima Bilogore. Niš' spektakularno ali nama je raj. I niš' nam nije teško, upravo naprotiv. U osam mjeseci kaj sam tu, ja sam pak imala desetak konstruktivnih sastanaka sa policijom lokalnom, obožavam dečke, prijavila sam im i kolegu i načelnika Zagrebu pa ih sad moji dečki drže na oku, pokrenula sam dva kaznena postupka, podigla tri tužbe, tužilo me jednom i to sam dobila neki dan, i tak', dela se.

Čak mi se i cucak Barnie neki dan potukel sa onim žifčanim maltezerom i dal mu po ušima pa sam ga otpeljala u murju prijavit' sam' zato da si bude frajer sam sebi. Sretni smo, jako smo sretni ovdje, to hoću reć'. I spremno se borimo kako bi bili svi još sretniji. I zato mi i je malo čudno i čini mi se k'o da ja jedina to vidim kad gledam te prekrasne malce vaše, vrijedne i pametne, koji su nastavak junaka 81., pa prazno šetalište jer ljudi nema, a imate tek nekolicinu ružnih pederčina u gradu. Jer, ne zavaravajte se - pederčina nije seksualno opredjeljenje već stanje karaktera. I kaj bi njima zbilja pustili da vašim sjajnim klincima rade o životu i sudbini? Usred mnoštva divnih, vrijednih, hrabrih, poštenih i talentiranih stanovnika ovog grada? Ma bi kurac. Zato, bicikl pod noge i vidimo se na dvorcu jer sport je uvijek bil i bit' će zdraviji od birtije. Fajrunt.

Pusa, voli vas vaša ona zagrebačka novinarka
Iva Anzulović