Ministri unutarnjih poslova u Hrvatskoj efikasni su samo onda kad treba slati policiju na prosvjednike, kada pendrecima treba spriječiti otvoreno izražavanje nezadovoljstva skupine građana i po nalogu, uglavnom bahatih čuvara staljinističkih pečata, ušutkati ih pozivajući se na razne članke raznih zakona koje čitaju onako kako arogantnim nalogodavcima paše. Kad treba biti efikasan u razotkrivanju korupcije onda se čeka pravo vrijeme, nečiji mig, dozvola svevišnjih i politička klima, a članci i zakoni, pravilnici i odredbe, pravda i zdrav razum tada nisu toliku bitni. Djelotvorni su kad treba u bajbokanu smjestiti mirne aktiviste, ali otkriti tko je namlatio Dušana Miljuša ili ucmekao Dinu Pokrovca, e to je već viša policijska znanost. Kad se prekrši kakva odluka o komunalnom redu koja zasmeta bogomdanim gradonačelnicama ogrezlim u potkupljivosti djeluje četrdesetak temeljnih i tridesetak interventnih policajaca kao da je riječ o Talibanima ili dobro organiziranoj terorističkoj grupi, ali se uvijek okreče glava kada neki nedodirljivi guzonja godinama maltretira susjede - od banalnog kršenja prometnih pravila i nedozvoljenog parkiranja u gradskim jezgrama do orgijanja u noćnim barovima i zataškavanja makljaža na dernecima godišnjih skupština vladajućih stranaka.
Uzurpacija javne površine, otimanje pješačke zone i pretvaranje srca Zagreba u trgovački centar je ubijanje duše grada, a policijska akcija pred zoru dostajna akcijskim filmovima s pendrecima, policijskim trakama, maskiranim snagatorima, maricama, žutim madracima za svladavanje prosvjednika i pilama za željezo sramota je na obrazu Tomislava Karamarka bez obzira što su policajci, tvrde uhićeni, postupali korektno.
Nije sada bitno kako se zove ulica, kojoj četvrti pripada i u kojem gradu ljudi prosvjeduju. Za većinu građana izvan metropole Varšavska ne znači ama baš ništa i zagrebački problemi ih se nebi trebali ticati jer imaju dosta svojih, ali bezočna devastacija središta glavnog grada Hrvatske i gušenje prava građanskoj inicijativi da se tome suprotstavi je očiti primjer negiranja struke i gušenje demokracije. Jučer u Zagrebu, danas u Osijeku, sutra u Vinkovcima, Slavonskom Brodu ili Vukovaru.
Ako udruge Zelena akcija i Pravo na grad uz podršku Hrvatskog sociološkog društva, Društva povjesničara umjetnosti Republike Hrvatske, Društva arhitekata Zagreba, Udruženja hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata niz drugih stručnjaka i uglednih javnih osoba, te 50.000 potpisa na peticiji tri godine ne mogu pobijediti tržišno-liberalni kapital, jednog bahatog poduzetnika i korumpiranog gradonačelnika u glavnom gradu što se može očekivati od sličnih intervencija u prostoru u Virovitici, Županji ili Valpovu gdje nema dovoljno stručnjaka koji bi na to upozorili, nevladinih udruga koje bi digle glas i medija koji bi sve to zabilježili.
U našim malim mjestima hrpetina poduzetnika u čizmama za čišćenje snijega svakodnevno kupuju naklonost lokalnih moćnika zavaljenih u fotelje općina i gradova i daleko od očiju stručnjaka i javnosti, uz kilavu oporbu, koja bi se, da je na vlasti ponašalo gotovo identično, prekraja prostorne planove, ruši povijest i gradi poslovno-stambena carstva čiji će krovovi i prije nego što u njih usele korisnici, prokisnuti, zidovi ovlažiti, a cijevi popucati. Djeci se oduzimaju igrališta, šetačima zelene oaze, džogerima trim staze, a građanima trgovi - na tim mjestima niču ružne kutije šibica bez ikakvog smisla i prateće infrastrukture.
Najgore od svega su etikete koje naljepe onima koji pokušaju upozoriti na nečasne radnje i koji se bore za dostojan život u središtima gradova. Vidjeli smo to na zagrebačkom slučaju: gradonačelnik ih je optužio da žele natrag u srednji vijek, a primitivni gospodarstvenik da su protiv poduzetničke inicijative nazivajući njihove prosvjede balvan revolucijom. Uz to, kao u svim sličnim slučajevima, građani ne misle svojom glavom, nego ih zavode kojekakve vođe koji će, kliče poduzetnik Horvatinčić, završiti u Skupštini, Saboru ili na nekakvoj političkoj listi. „Žao mi je tih mladih ljudi koji se smrzavaju po drveću i kontejneru", kaže bahato ušminkani građevinar. Meni je žao vas gospodine poduzetniče, a razbijenim prosvjednicima, herojima tjedna - palac gore.
Ni crno ni bijelo, Glas Slavonije
