Slučaj propalih virovitičkih zadruga, o kojima smo godinama izvještavali javnost, jedan je od najupečatljivijih primjera koliko je potrebno kvalitetno nadzirati ovu vrstu financijskih institucija, a čemu bi trebali pridonijeti i novi zakoni. U dvije virovitičke zadruge, ZŠKZ i ŠKZ štedjelo je, prema posljednjoj dokumentaciji, oko 1600 ljudi koji su vjerovali vodstvu zadruge, a kojoj je glavni temelj i po statutu trebalo biti načelo solidarnosti. Nažalost, činila je baš suprotno. Vodstvo je lihvarskim kreditima uništilo oko 200 obitelji, čije je nekretnine zbog duga „na bubnju" ista zadruga i kupovala, ponekad i za 1 kunu, a nestalo je više od 100 milijuna kuna samo štednih uloga. Kontrole ministarstva, koje je bilo nadležno za zadruge nisu urodile plodom, pa su zadrugari prekasno shvatili da je njihov novac nestao. Mnogi od njih ostali su dužni trostruko od posuđenog i bez krova nad glavom. Danas na Općinskom sudu dvije frakcije štediša tužbama protiv države pokušava vratiti svoj novac. Mnogi od njih su i umrli čekajući na pravdu. ZŠKZ i ŠKZ brisane su iz sudskih registara, a niti jedna kuna u stečajnim postupcima dosad nije vraćena štedišama.
