Banner
Milošević: Milanović iznevjerio povjerenje birača
Banožić: Ne impresionira me glumatanje fakina sa zagrebačkih ulica
Plenković pozvao OLAF i DORH da stanu pred mikrofone ako imaju nešto
Plenković pozvao Raspudića na covid-odjel i nazvao ga besramnim licemjerom
Raspudić: Pozivam premijera na sučeljavanje, a ne paradiranje kroz bolnice
Quo vadis, Aida? proglašen najboljim europskim filmom
Studentima od 1. siječnja minimalna satnica 29,30 kuna

  Gospodarstvo

Zadnja nam je nada da Amerikanci stoje iza buduće, koje god vlade

  Miodrag Šajatović/Lider           23.12.2015.         1909 pogleda
Zadnja nam je nada da Amerikanci stoje iza buduće, koje god vlade

Predviđati je teško, osobito budućnost. Ova tvrdnja (koja kao da je iz zbirke mudrih izreka Grunfa, junaka stripa ‘Alan Ford’), koliko se god činila smiješno samorazumljivom, ipak se ne bi smjela zaboravljati. Pogotovo u kolumnama. Zato i postoji mudra praksa da se teza u kolumni, posebno kad se odnosi na previđanje, ipak malo razblaži umetcima u stilu: čini se, po svemu sudeći, vrlo vjerojatno... Kad se to zaboravi, autor kolumni može se naći u nezgodnoj situaciji.

U ovim ‘Ekonomalijama’ u posljednjih se nekoliko tjedana u više navrata mogla pročitati tvrdnja (bez ograde) da će na kraju Most koalirati s HDZ-om. Otkako se SDP-ova koalicija vratila u pregovore s Mostom nezavisnih lista, a HDZ se oglušio na ponovljene pozive da se vrati dogovaranjima, činilo se da je prognoza potpuno promašena. Međutim, nad najavljeni dogovor da će Petrov biti premijer, a Milanović predsjednik Sabora, nadvile su se nove neizvjesnosti. A posljednja vijest prije kretanja Liderove rotacije – o prekidu pregovora između Milanovića i Petrova – približava nas mogućnosti da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović raspiše nove izbore... Pa možda promašaj u procjeni buduće vladajuće koalicije ipak ne bude potpun.

Što rade moćni veleposlanici? Dakle, oboružan podsjećanjem na to da je predviđanje teško, osobito budućnosti, ovaj tjedan samo postavljam elemente za zanemarenu razinu događaja na hrvatskoj političkoj (a posredno i ekonomskoj) sceni. Bilo bi jako zanimljivo kad bi se mogle pratiti aktivnosti najvažnijih veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj. I njihovih ljudi. Možda bi se mnogi potezi Petrova, Milanovića, Karamarka i ostalih aktualnih političkih igrača mogli bolje objasniti, a onda i predvidjeti ukupni postizborni rasplet, kad bi se znalo ima li razgovora i kakvi su (neposredni ili preko posrednika, svejedno) npr. američke veleposlanice ili njemačkog veleposlanika s glavnim akterima.
Pogotovo bi bilo zanimljivo pratiti aktivnosti iz veleposlanstva SAD-a. Jer mi ovdje, u svojoj autističnosti i autarkičnosti, često zaboravljamo da je SAD još najveća svjetska sila. Na tu opasku mnogi u Hrvatskoj odmahuju rukom. Kao, mi smo premali i nevažni. Možda se tako čini, ali u globalnim okolnostima ambicioznoga ruskog predsjednika Putina s jedne strane i ISIL-a s druge strane nijedna zemlja s ovakvim geografskim položajem nije nevažna. A čak i da nema Putina i ISIL-a, svjetski lider opstao je sve ove godine jer stvari u bilo kojemu dijelu svijeta shvaća ozbiljno. Slično kao što se i uspješne korporacije brinu za svaki svoj odjel, kako se god nevažnim činio.

Kontroliranje pobjednika Kad je o izborima riječ, upućeni tvrde da je taktika zapravo vrlo jednostavna. Najvažnije je da potencijalni pobjednici iz velikih stranaka budu pod kontrolom. Pa je ‘svjetskom policajcu’ svejedno tko će pobijediti na izborima. Budući premijer imat će određenu slobodu kretanja, a ako se otme kontroli, postoje razrađene taktike. Dovoljno je prisjetiti se naglog odlaska Ive Sanadera 1. srpnja 2009. s mjesta predsjednika hrvatske vlade. Netko izvana natjerao ga je na to.
Osim političkih tu su i ekonomski razlozi zbog kojih bi ‘međunarodna zajednica’ imala razloga utjecati na političke procese u Hrvatskoj. Opća je procjena da je Hrvatska zbog sve većega vanjskog duga i nedovoljne stope rasta BDP-a ozbiljan kandidat da se 2017. nađe na rubu bankrota. Primjer Grčke pokazuje koliko je komplicirano poslije sloma voditi političke procese. Na kraju su Sirizu slomili međunarodni financijeri, a u vladi koja provodi kaznene mjere uz lijevu je Sirizu i vrlo desna politička stranka. Pa ako se na kraju mora stvoriti neka lijevo-desna koalicija, zašto procese ne usmjeravati preventivno? Pa onda se ne čini sasvim nevjerojatnim da se u silnim preobratima (u ovom trenutku) izglednim koliko-toliko čini savez između SDP-a i Mosta.. Naravno, može se ići i korak dalje pa nazrijeti i razlog zašto bi strani kontrolori za zemlju koju čeka burna budućnost rado vidjeli tripartitnu vladu.
Ne mislim ovime reći da je Most nezavisnih lista američki ili nečiji drugi projekt. Vjerojatnije je da je osnovan samostalno, uz neke domaće suflere, ali kad je na izborima osvojio 19 mandata, vrlo je vjerojatno postao predmetom ‘obrade’ međunarodnih centara moći.

Eto što ostaje posljednja nada za ovo društvo, a unutar njega i za poslovnu zajednicu. Da ima netko iznad nas tko će usmjeravati ove kaotične procese. Na to smo spali.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo