Vladimir
Šeks, predsjednik Hrvatskog sabora i prvi na listi Hrvatske demokratske zajednice
u 4. izbornoj jedinici, jedan je od najiskusnijih političara u Hrvatskoj i osoba
koja je od početaka višestranačja uvijek ostvarivala dobar rezultat na izborima
u Slavoniji. Razgovarali smo s njim o njegovoj bogatoj političkoj prošlosti,
ali i o planovima koje ima nakon što šesti put iziđe na izbore za hrvatski parlament.* Kampanja u 4. izbornoj jedinici teče mnogo mirnije nego što se najavljivalo?
- I ja sam procijenio da neće biti izrazito neugodnih tonova, unatoč tome što je bilo predviđanja da će u 4. izbornoj jedinici biti jedno more prljavih i niskih udaraca. Na svu sreću, toga nema, ima tu oštrih pojedinih duela, ali rivali u najvećem dijelu ne ulaze u osobne diskvalifikacije, u tzv. personalnu zonu. I to je dobro.
* Je li možda razlog tome što je ovdje ulog dvostruk. Naime, dobar dio vaših protivnika su istovremeno kandidati za osječkog gradonačelnika?
- Ovdje u Osijeku, u Slavoniji, ne ulazim u druge dijelove Hrvatske, ljudi više ne honoriraju grube divljačke, osobne diskvalifikacije. Kažnjavaju se oni koji se služe tim arsenalom. Budući da su izbori za parlament i Gradsko vijeće, svi su uglavnom vrlo oprezni, jer s pravom očitavaju da verbalni nasrtaj na nekog od protukandidata ne bi bio honoriran, već suprotno - kažnjen. Ali, na nacionalnoj razini, osobito od strane SDP-a, sve se svelo na etiketiranje, na podmetanje i na osobnu diskvalifikaciju predsjednika Vlade i stranke Sanadera. Ta kampanja SDP-a nije usmjerena na iznošenje programa, ona je pretežito obojena diskvalifikacijom Sanadera.
*Ovdje se stekao dojam da se ratuje upravo programima...
- Da, idu programi, ali ovdje je orkestrirana kampanja cijele oporbe stavljena na težište dokazivanja da se ova Vlada, pa tako i HDZ, odnosi maćehinski prema Slavoniji i Baranji. To je u svakom njihovom nastupu jedinstveno stajalište. Na sučeljavanju prošlog tjedna, ja sam bio na baražnoj vatri protiv pet predstavnika drugih stranaka koji su to tvrdili. Iako se argumentira i dokazuje egzaktnim pokazateljima, primjerice ulaganjima u vodoopskrbu, ceste, plinofikaciju, što u vrijednosti darovanog zemljišta, što u izravnoj novčanoj transfuziji iz državnog proračuna, primjerice u opremanju gospodarskih zona. Samo na područje Osječko-baranjske županije za te je namjere investirano 20 posto u odnosu prema cijeloj Hrvatskoj.
RAVNOMJERNI RAZVITAK
Dakle, nizom pokazatelja dokazujemo da ova županija, ali i cijela Slavonija
ubrzano hvata priključak, po svim segmentima, prema onim dijelovima države koji
nisu bili u ratu niti su snosili posljedice poraća.
* Postoji li regionalizam koji HDZ može prihvatiti? Pitam to iz razloga
što ste HDSSB optuživali za autonomaštvo
- Izvorni koncept toga pokreta, udruge, u sebi sadržava sve karakteristike regionalnog
autonomaštva, zato što Slavoniju i Baranju - ali svih pet županija, uzima kao
jednu regiju koja bi trebala imati svoj parlament koji bi donosio zakone. Dakle,
bila bi podijeljena zakonodavna nadležnost. Identično kako to imaju neke regije
Italije i Španjolske. No, kod njih je to zbog povijesnih razloga. Taj oblik
regionalizma - ne. Zbog toga je to bio žestok politički obračun s nositeljima
te ideje. No, oni su se s vremenom stišavali, nestala je kontura tog oblika.
Ostalo je nešto što više nije regionalizam u tom smislu koji je bio zagovaran,
nego jedino skrb za ravnomjerni razvoj Slavonije. A to je politika ove i prošlih
vlada. Podrazumijeva se da se županije i sada mogu povezivati, da stvaraju određene
oblike povezivanja gdje će zajednički obavljati određene poslove - kreirati
određenu gospodarsku, ili poljoprivrednu politiku.
To je ono što ja nazivam pozitivnim regionalizmom, nasuprot izolacionističkom
regionalizmu. Mi smo bili dugo vremena svjedoci gdje je taj sukob nastao disolucijom
jednog dijela HDZ, da se zastupa koncept stalnog podgrijavanja animoziteta prema
središnjoj državnoj vlasti, a učestalim optužbama stvarala se stalna napetost.
Odbijali su prihvatiti suradnju i takva je politika vodila ovu županiju u izolaciju.
Na znamenitoj “kavi” ovdje u Osijeku došlo je do pomaka gdje su se zapravo nositelji
izvršne vlasti iz Vlade, županije i Grada Osijeka približili u razmišljanju,
ali i operacionalizaciji da se sve snage trebaju usmjeriti na harmoniziranje
projekata koji znače napredak u Osijeku i županiji.
* Javnost je bila iznenađena visokom pozicijom Miroslava Škore na listi,
ispod njega su dva ministra. Je li to kazna za njih?
- Naša je pretpostavka da će HDZ pobijediti pa će u 4. izbornoj jedinici ministri
i dalje ostati ministri, slično kao što će se i državni tajnik u MUP-u, sada
6. na listi, vratiti na staro radno mjesto. Nije to, dakle, kazna nego jednostavno
predviđanje da će se vratiti na iste pozicije na kojima se nalaze. Visoko mjesto
Miroslava Škore... svaka stranka procjenjuje koliko će utjecati na biračko tijelo
i kakav rejting ta osoba uživa. Škoro nije samo glazbenik koji je popularan
diljem Hrvatske, on je završio dva fakulteta, on je čovjek koji je na stanoviti
način već bio u diplomatskoj politici, te je procjena HDZ-a da njegovo visoko
mjesto znači dobitak za HDZ i da će to birači honorirati.
* Ali, zar ionako nema previše tzv. vikend Slavonaca u Zagrebu?
- Na listi se nalaze svi oni koji žive u ove dvije županije, osim mene, no držim
kako ipak imam poseban status. U tom smislu riječi, iako od 90. godine živim
u Zagrebu, ja sam isto tako ovdje stalno prisutan i kao saborski zastupnik.
Ja, primjerice, za ovo područje vučem na svojim leđima stotine različitih projekata,
ja ih potičem, ja ih kreiram.
U OČEKIVANJU POBJEDE
U mandatu od 95. do 99. godine izborio sam u rebalansu da dođe toliko sredstva
u Osječko-baranjsku županiju da su se iz svih ostalih dijelova Hrvatske bunili
zbog toga. Rezultati - stotinu škola je napravljeno ili rekonstruirano, obilaznica,
zdravstvena skrb... Prema tome, iako dakle formalno ne živim u Slavoniji, pokazujem
da živim sa stalnom brigom za nju.
* Vi ste jedini protagonist hrvatske politike iz devedesetih godina
koji je još u Saboru.
- Od svih zastupnika i sada kandidata, samo su dvojica koji su su od početka
u Saboru. Luka Bebić i ja...
* ... nema više ni Mate Arlovića...
- ...nema Arlovića, Račan je umro... ja sam ponosan na svoju ulogu, jer sam
sudjelovao u donošenju hrvatskog Ustava. Bio sam predsjednik Ustavne komisije,
ja sam 80 posto i pisac hrvatskog Ustava. A taj je dokument trasirao budući
put hrvatske neovisnosti. U Domovinskom ratu bio sam predsjednik Kriznog stožera
za cijelu istočnu Hrvatsku. U tih nekoliko mjeseci stvoren je kostur obrane
i donesene su strateške odluke da se u onim prvim danima neposredne agresije
stvore solidni temelji obrambene naravi. 25. lipnja sam kao predsjednik radne
skupine i Ustavne komisije, autor odluke o suverenosti i samostalnosti Hrvatske.
Pa isto tako i 8. listopada, predsjedao sam Hrvatskim saborom, ja sam autor
odluke o raskidanju državnopravnih sveza s republikama i pokrajinama koje su
tvorile tadašnju Jugoslaviju, to je danas Dan nezavisnosti. Iako tada nisam
bio predsjednik Sabora, ja sam pripremao i organizirao sve državotvorne odluke,
sve odluke vezane uz stvaranje države bile su povjerene meni.
* Gdje se vidite nakon novih izbora?
- Prvo, očekujem da pobijedimo na ovim izborima. Šesti put idem na izbore. Prva
tri puta, kad su bili izbori “prsa o prsa”, pomeo sam svoje protukandidate.
Na prošlim izborima, kada sam bio prvi na listi, HDZ je dobio sedam zastupnika.
Vjerujem da ćemo i sada imati iste rezultate. Ključno mi je, dakle - pobijediti
na izborima. Hoću li ja ponovno biti predsjednik Sabora ili netko drugi, nisam
time opterećen. Devedesete godina bio sam predodređen za potpredsjednika Vlade
i ministra pravosuđa, no predsjednik Tuđman mi je rekao da je važnije da budem
u Saboru. Imao sam zadatak pripremiti Hrvatsku za donošenje Ustava i sve ono
što nas je čekalo na putu da postanemo samostalna i suverena država. Taj sam
isti posao radio sam i kao potpredsjednik Sabora, na mojim leđima je bio operativni
dio. Želja mi je ostala djelovati, ne u sferi zakonodavstva, nego više operativno
u pravosuđu, to mi se tada devedesete izjalovilo, ali mislim da će se ta moja
stara ljubav i sada teško ostvariti.
Novac za gradnju pelješkog mosta neće biti oduzet Slavoniji
Prigovaraju Vam što funkciju predsjednika Sabora koristite u kampanji?
- Ja sam i zastupnik izabran u 4. izbornoj jedinici. Kroz ove četiri godine
s jedne strane imam ulogu predsjednika Sabora čija su prava Ustavom i zakonima
utvrđena, a s druge strane imam ulogu zastupnika iz ove izborne jednice. To
je vrlo teško razmrsiti i razdijeliti. Kao zastupnik neprekidno sam djelovao,
jer sam - ne lobirao, nego bio kreator, pod mojim političkim “zapovjedništvom”
su stotine projekata bile izrađene, a koje je Vlada provodila. Jasno da sam
se koristio autoritetom predsjednika Sabora. I sad mi neki prigovaraju. No,
to su radili svi akteri prošlih izbora i predsjednici vlada. Svi su oni i u
predizbornoj kampanji djelovali na posredan način u korist svoje izborne jedinice.
Bilo bi licemjerje da to osporavaju. Zato su te priče smiješne, kao da sam ja
bivši predsjednik Sabora. I baš poput predsjednika države i Vlade, imam pravo
na zaštitu 24 sata, pratnju, korištenje službenih prometala. Predsjednik Hrvatskog
sabora obavlja dužnost predsjednika države u slučaju njegove privremene ili
trajne spriječenosti (ili smrti), jer država u takvim situacijama ne može ostati
bez šefa države. Upravo zbog tih razloga predsjednik Hrvatskog sabora ostaje
predsjednik i kada je Sabor raspušten, odnosno sve do izbora novog predsjednika
Sabora.
Je li važnije navodnjavanje u Slavoniji ili gradnja pelješkog mosta?
- Ta dilema je nategnuta. No, novac za navodnjavanje neće biti oduzet Slavoniji
i prebačen za gradnju pelješkog mosta. Treba razlučiti nekoliko stvari - vodoopskrbu
i odvodnju te navodnjavanje. U pogledu vodoopskrbe, vodovod istočne Slavonije
- vrijednost investicije koja je u tijeku je oko 400 milijuna kuna. Iz državnog
proračuna u sustav održavanja voda je uloženo dvije milijarde kuna za Osječko-baranjsku
županiju. Autor sam modela, koji je vlada prihvatila, gdje je 319 milijuna osigurano
za vodoospkrbu i odvodnju. Prema tom modelu, 40.000 ljudi dobiva pitku vodu,
a 50.000 priključak na odvodnju. To bi bilo u rangu srednjoeuropskih država.
U iduće četiri godine predviđeno je da 40.000 hektara bude pod navodnjavanjem.
Sad se prigovara, ne vodeći računa o tome da je malo učinjeno dosad u sustavu
navodnjavanja. Tek nakon 98. godine, kada smo se riješili okupacije, s tim se
krenulo i svaka vlada koja će doći morat će ići s tim programom
