Ponukan pročitanim, posebno onim što je u posljednje vrijeme prekrasno, životno usmjereno, napisao cijenjeni novinar u mirovini g. Weiss (bolje u mirovini nego u miru - malo šale, jer i sam jesam tu negdje), kojeg nažalost nisam imao prilike osobno upoznati, ali kojega čini mi se, kao da već dobro poznajem, sudeći po njegovim djelima, pisanju, jer priznajem, rado pročitam ono što napiše, posebno što je USMJERENO NA BUDUĆNOST! U te i takove priloge ubrajam pod više naslova napisano, a sve u svezi aktualnog trenutka u kome se nalazimo i u kome mnogi, očigledno ne nalaze, a što je još gore i ne vide izlaz. A IZLAZA IMA i UVIJEK ĆE GA i BITI!. «Nigdar nebu da nekak nebu! - da citiram poznato. S tim u svezi teško je odoljeti izazovu i ne postaviti si samo jedno jedino pitanje: Kada bih bio netko, na primjer GRADONAČELNIK GRADA ili ŽUPAN ili netko drugi, mislim da bi moje glavno pitanje s kojim bih u večer lijegao a potom, prospavanim odgovorima ujutro se budio, bilo: ŠTO MI JE ČINITI A DA PROMJENE NA BOLJE OSJETI ŠTO VIŠE GRAĐANA?
Pritom dakako mislim unutar misije koju bih obnašao i to na način DA UPOTRIJEBIM SVE, BAŠ SVE, ŠTO MI JE NA RASPOLAGANJU. Tu dakako na prvom mjestu mislim na osluškivanje sve one, što pišu, trude se da predlažu, odnosno sve dobronamjerne građane. A to su, kako gledam na stvari, svi oni koji žele Hrvatskoj SVAKO DOBRO i koji kako je to lijepo rekao pokojni Vlado Gotovac: «OSJEĆAJU LJUBAV PREMA DOMOVINI HRVATSKOJ, LJUBAV PREMA SLOBODI i uopće LJUBAV PREMA RAZLIKAMA». U prijevodu, ili drugačije rečeno: Koji su za PRAVEDNU, SLOBODNU I LJUDSKU zajednicu za sve! Nažalost taj veliki čovjek, naša moralna vertikala, pjesnik, esejist, novelist i kritičar, zbog tih i takovih stavova, pisanja i djelovanja, bio je od srane bivšeg režima proganjan i presuđivan, te je odležao punih 4 godine na robiji u Staroj Gradiški, koju je sam nazvao da «to nije ni zatvor, ni tamnica, ni logor, nego mješavina svega toga: smetlište za ljude»! No i to nije bilo dosta, nego je još bio i 7 godina u potpunoj izolaciji. Tužno je to bilo vrijeme, kojega valja se ponekad prisjetiti KAKO SU SE LJUDI BORILI ZA SLOBODU! Danas bi trebalo biti lakše! I lakše je, ali ipak nam se ne čini ONAKO KAKO SMO ZASLUŽILI !? Ili imam takav osjećaj!? Ne mislim pritom samo na poteškoće objektivne prirode. Tu prije svega mislim NA ONO, NA ŠTO BI SE MORALO MOĆI DJELOVATI upravo da ponovim: ZBOG LJUBAVI PREMA DOMOVINI, LJUBAVI PREMA SLOBODI i LJUBAVI PREMA RAZLIČITOSTI! Pa zar to nisu istinske vrijednosti za koje, kao što je i to pokazao pokojni Gotovac, vrijedi se boriti, pa čak i ŽIVJETI!
Tu ne mislim na ONE građane KOJI SU KRAĐOM I NEPOŠTENJEM STEKLI OGROMNA BOGATSTVA koja nije moguće ničim opravdati, a koja nigdje, niti vani, nije moguće u kratkom roku steći. Takvima uvijek mislim da bi najpravednije bilo NACIONALIZIRATI TAKO STEČENO BOGATSTVO, odnosno ZAKONSKI ODUZETI. I to što prije!
Za USPJEH na POSEBNO VAŽNIM MJESTIMA, VELIKE ODGOVORNOSTI, ne treba se bojati KRITIKE, PISANJA I PREDLAGANJA RJEŠENJA ZA AKTUALNE PROBLEME. Treba samo malo više volje za OSLUŠKIVANJE svojih građana te na MUDAR I ZNALAČKI NAČIN TO PREVESTI U DJELA-REALIZACIJU ODRŽIVE VIZIJE. Bila bi to mala naknada onim građanima koji kao g. Weiss i mnogi drugi, trude se da makar malo doprinesu PROMJENAMA I UNAPREĐENJU RADA I ŽIVOTA, prije svega, sredine u kojoj žive i rade! Smatram da su zapravo sretne one sredine i narodi uopće, koji imaju iskrene kritičare, svega onoga što može biti bolje, koji otvoreno i iskreno hoće, znaju i mogu na konkretan način IZRAZITI, NAPISATI i OBJAVITI ono što misle, naravno samo da od toga ima neke koristi ZA SVE!
Ispričavam se onima koji možda i ne vole g. Weissa i njegov način pisanja. Ja ne spadam u te, ali i mene kao malog čovjeka, Hrvata, ponekad i ponešto zasmeta u njegovim tekstovima, posebno vezano uz prošlost. S tim u svezi završio bih citatom, opet Vlade Gotovca: «O Hrvatima su postojale mnoge ružne priče», a ja bih dodao, ali postoje i nadam se postojat će, daleko više LIJEPE PRIČE, PRIČE KOJE JOŠ TREBA ISPRIČATI, NAPISATI, kako bi i SLIKA O NJIMA bila POTPUNA, ISKRENA I PRAVA!
Komentari
Eto sad budući da je hrvatina na ustima kolko hoćeš a koji bi samo uzimali iz zajedničke kase a za svoju ljubav pregolemu prema RH ne bi dali kune, onda je Vlada uvela i dodatni porez kad već isti ne žele dobrovoljno stavljati svoj novac tamo gdje im mlatara njihov jezik.
Šta se tiče novinara Weissa on je mislim professional i bio on financijski u miru ili u ne-miru to je više stanje njegovih osobnih računa a on i dalje radi na isti način kao i masa drugih nvoinara i od toga predpostavljam živi.
Ne znam g Franjo zašto ga hvalite pa se onda ispričavate onim koji ga ne vole, pa kažete da i Vi niste baš suglasni kad se radi o poviejsnim temama. Nije mi baš jasno jer ovaj novinar polazi najprije od sebe i svoje obiteljske tragedije koja se dalje nastavila i u najnovije vrijeme i šta ima poštenije nego najprije (povijesno) krenuti od samog sebe?
SALONIT VAS ZOVE! GDJE STE SADA, VELIKE HRVATINE?
Ima jedna poslovica koja se cesto cuje u zemljama engleskog govornog podrucja, a glasi ovako: "Put your money where your mouth is." Prevedeno, ona bi znacila: Ono sto govoris vrijedi jedino ako tvoj novac ide u istom smjeru. E, he!
Ma, vidi vraga, tko bi se tome dosjetio. Vjerojatno mi imamo istu neku takvu poslovicu, ali eto, ja koja sam odavde izbivala, po principu sto sam zadnje cula, vise pamtim, ne mogu se sada sjetiti naseg ekvivalenta.
Imamo li mi ovakve izreke? Ili smo mi novi u kapitalizmu, pa jos nemamo dovoljno novaca da bi ovakvu poslovicu skovali? Koliko bi novaca bilo dovoljno novaca po onima na vlasti i po nasim kapitalistima pa da netko adekvatno reagira, cisto onako po srcu, na ono sto se dogada u Salonitu?
Da li je u ovoj zemlji itko ikada reagirao srcem? Ili je itko ikada za ista preuzeo odgovornost? Ili svi cekaju da sve propadne pa da onda svi mogu kukati i jedne druge tjesiti da je tako moralo biti i da nitko nije u krivu? Bozja volja, mora da je to?
Gdje su predsjednicki kandidati, oni koji se toliko hvale svojom mogucnoscu svega? Gdje su oni sada? Imaju li oni ikakvu savjest?
Gdje su biznismeni koji su navodno osnivali neku svoju stranku? Jesu li oni napravili neku ekspertnu radnu grupu koja ce ovo srediti? Jesu li jednostavno posegli u vlastiti dzep i covjeku koji strajka omogucili stipendiranje one mlade djevojke, njegove kceri? Znate li vi da je i on covjek?
Sljam svijeta, kaze moj prijatelj. Najgore blato koje svijet ima se izdiglo iz neznanja, sirotinje i primitivizma i sada svi moraju patiti kako bi oni dokazali svoju vrijednost.
Oni kao ljudi nisu ni postojali prije nego sto su zdipili lovu. Sad kad jesu idu na racun svih dokazati svoju vrijednost. Na racun svih koji im stoje na putu.
Evo jucer. Svi su bili krivi- drugi narodi, novinari, ljudi koji su pametni pa su isli na fakultete, ma svi, svi. Jer vidi mene kako sam uspjesan?!
E, to je ono sto oni gdje sam ja bila istinski znaju, ja cu. Da si ti stvarno uspjesan, ti to nikome ne bi morao dokazivati, a posebno ne na racun drugih. Da ne kazem da bi novac u Salonit dolazio sa svih strana od uspjesnih i bogatih ljudi. Dolazio bi u potocima.
Da ste vi svi do toga dosli poduzetnistvom u koje se kunete, onda biste vi imali svoju vrijednost. A kad covjek ima svoju vrijednost, sto god se dogodilo, njegov je svijet. Da je to tako onda biste vi reagirali na ove ljude iz Salonita. Reagirali biste prvo srcem, pa onda novcem. Kojeg ste posteno zaradili i kojeg biste opet posteno mogli zaraditi.
Ali, gle, gdje dode posteno, nema nikoga. Pustinja. Ali gle, gdje treba dati novac, nema nikoga. Pustinja.
Nemate vi veze s nicim. Ono kako ste dosli do toga sto imate vas je ne samo odredilo kao ljude u nasim ocima. To vas je odredilo i u vasoj podsvijesti i u vasoj iskrivljenoj svijesti, a od toga, vi sami kao individualci ne mozete pobjeci. Mozete izmisljati sto hocete, i zivjeti u kojem svijetu hocete, ali svi ste vi slucajevi.
To je ravnoteza, kaze moj prijatelj. Ne moze se do necega doci na nenormalan nacin, pa onda izbrisati memoriju kao da to nije bilo. Pa krenuti ispocetka, i onda biti normalan i raditi normalne stvari.
Ako imas griznju savjesti vezano za to koliko novca imas, onda pomazes ljudima. Ako nemas griznju savjesti, onda do toga nisi dosao na normalan nacin. Ako nisi na normalan nacin, onda si slucaj.
Sto ce o njima pisati povijest? Sto ce biti kada se povijesnicari za 50ak godina uhvate njihova rada i djela? Sto ce duhovno i vrijedno ostaviti iza sebe?
Prije cemo mi to rijesiti,i ne moze se ovdje cekati da nastupi povijest, moj ce prijatelj. Povijest mora pisati lijepe stvari.
Mislis li da ce nesto biti? Apsolutno. Evo kaze meni moja poznanica da ce jesen biti kisovita, mozda s poplavama. Otkud ona to zna? Ma, eto, zeza se, vidjela je jucer neku modnu emisiju u kojoj su Pradine cizme za ovu sezonu visoke, sve do bedara, pa se bavi meteorogijom.
Zar nece biti vruce? Vruce, kisovito, poplave, svejedno. Ovo ce puknuti. Sto ce biti prvo, ne znam. Nadam se svim srcem da ce svi radnici prezivjeti i da ce dobiti barem dijelic onoga sto im pripada.
Ako ne? Pa vjerojatno cemo i mi morati otici, opet, ovaj put zauvijek, ne osvrcuci se kao u onoj pjesmi Oasis-a. U zemlji velikih Hrvata gdje su svi bili sretni sto konacno jasno i glasno mogu reci: Ja sam Hrvat/ Hrvatica u tom slucaju ostat ce samo veliki Hrvati. U blatu, kako je jednom napisao jedan veliki knjizevnik.
