Preuređenje Trga kralja Tomislava te onog Franje Tuđmana, proširenje igrališta za djecu kod Gimnazije, izgradnja nove škole sa čak 25 učionica za sedamsto učenika, izgradnja parka 'Čarobna šuma', sadnja ovdje, betoniranje ondje, proširenje ulice, preuređenje - u nezaustavljivom je zamahu grada uređenje. Uvijek je ponosan i zadovoljan i nimalo kriv još-uvijek-gradonačelnik Ivica Kirin kada ističe kako su za sve radove Grada Virovitice osigurana sredstva prijavama na natječaje putem Razvojne agencije VTA te kako svi najavljeni i postojeći radovi i izgradnje neće stanovnike Virovitice koštati niti lipe, odnosno centa. Tja, pa odakle i bi kada su iz gradske blagajne godinama nestajali deseci milijuna kuna a nitko o tome ništa nije znao, a ponajmanje još-uvijek-gradonačelnik.
U pozadini velike buke spomenutih građevinskih radova, eto, Grad je izgubio i sudski spor sa Zagrebačkom bankom zbog nestalih milijuna Virovitičana ali rijetko je tko, od buke građevinskih strojeva, to uopće čuo. Iako je za nestale milijune iz gradske blagajne još-uvijek-gradonačelnik svojedobno krivca pokušao naći u mrtvom pročelniku i banci, u Razvojnoj agenciji VTA nisu uspjeli naći natječaj kojim bi se podmirili troškovi ovog sudskog spora koji se 'vuče' od 2019.godine te je plaćen novcem građana kojih je u gradu - sve manje.
Postavljamo, stoga, pitanje - za koga se to Virovitica gradi? I kakve koristi od svega imaju postojeći stanovnici ovog grada?
PLJESNIVA FASADA POKRADENOG I PRAZNOG GRADA
Ne treba za odgovorom posezati u, recimo, tu 2019.godinu koja će zauvijek ostati upisana u povijesti Virovitice kao godina kada je još-uvijek-gradonačelnik Ivica Kirin obznanio javnosti kako je iz gradske blagajne nestalo 17 milijuna kuna. Ne treba posezati niti za pitanjima kako je to, po javnoj optužbi istog još-uvijek-gradonačelnika Ivice Kirina, sve te novce sam samcat bez ičijeg znanja ili pomoći godinama krao i prokockao njegov najbliži suradnik, tadašnji pročelnik gradskog ureda za gospodarstvo i financije Siniša Palm koji je, prigodno, baš na dan gradonačelnikove javne optužbe pronađen kako mrtav visi na grani visokoj pet metara uz obalu Drave. Ne treba posezati niti za ijednim pitanjem oko okolnosti nestanka tih 17 i tko zna koliko još milijuna, nema potrebe - dovoljno se osvrnuti samo na današnje stanje grada i postojeće radove. Kako sam voli uvijek ponosno reći, taj još-uvijek-gradonačelnik;"Virovitica je jedno veliko gradilište". Toliko voli te građevinske radove po Virovitici da mjesecima traju radovi na običnom širenju i spajanju jedne ulice, radovi na nekim kružnim tokovima, asfaltiranju pa krpanju, pa tek nekoliko godina nakon završenih radova na kružnim tokovima rade se iznova novi dok je zamjena krova na Gradskoj tržnici trajala je kao da se krovni bazen gradio. Bitno je da se (g)radi.
O kvaliteti samih radova najbolje govore oni na obnovi velebnog dvorca koji je, samo godinu dana nakon micanja zaštitnih ograda, zabljesnuo u svoj svojoj renoviranoj ljepoti sa velikim mrljama od vlage i plijesni na samom pročelju. U korak sa mrljama ide i šetnica oko dvorca sa pločama koje su na mnogim mjestima neravne, između kojih izbija trava dok je cijela šetnica ukrašena izmetom onih malobrojnih na silu raseljenih vrana. Ono jadno stablo koje se srušilo ispred pročelja dvorca tijekom nevremena prije dvije godine kao da je samo odlučilo iskopati se iz korijena i završiti svoj višedesetljetni život gledajući navedeno a preživjevši sječu preko tristo stabala. Da, da, virovitički još-uvijek-gradonačelnik jako voli 'građevinu' jer vrijeme je novac; svaki neradni dan se plaća, svaki zastoj, svaki popravak. Tako još-uvijek-gradonačelnik i gradski vijećnici koji izglasavaju sve odluke brinu i o manjku nezaposlenosti. Za odabrane.
GRADSKI KROV - NA GLAVU
Kako, pak, Gradska uprava brine o postojećim nekretninama u vlasništvu Grada te onima koji u njima stanuju, uvjerili smo se u Strossmayerovoj ulici nadomak crkve. Tamo smo zatekli najmoprimca Grada, oca tinejdžerice koji nije u mogućnosti provoditi vrijeme sa svojom kćeri (16) u svom domu jer očekuje kako će mu se krov srušiti na glavu. Doslovno. Prostor pun vlage koju svojim ulaganjima nije uspio sanirati, stanar Luka svakoga dana riskira ne samo zdravlje već i život. Naime, urušen krov kojeg je nekoliko puta sanirao o svom trošku, oronuo je i nestabilan i po život ugrožavajući.
U nekoliko je navrata tijekom nekoliko godina ovaj najmoprimac Grada prijavljivao Gradskoj upravi stanje objekta u kojem živi i molio novi smještaj. Odaziv Gradske uprave sveo se na terenski obilazak djelatnika komunalnog odjela Darka Viljevca prije godinu dana koji je obišao objekt, ustanovio utemeljenost Lukinih prijava i - otišao.
Iako u Odluci o davanju gradskih stanova u najam objavljene u Službenom vjesniku 21.prosinca 2011.godine stoji kako je obveza Grada kao vlasnika i najmodavca održavati nekretnine u svom vlasništvu na način da budu sigurni i podobni za stanovanje, ovdje to nije slučaj. Derutno stanje ove kuće u Strossmayerovoj podsjetilo nas je na izjavu nekadašnje djelatnice Gradske uprave Maje Kirin prije nekoliko godina kada smo se u njenom uredu raspitivali o protokolu dodjele stana u vlasništvu Grada. Bez da nas je uputila na proceduru ili išta objasnila, njena izjava odjekuje u našem sjećanju do danas jer je izjavila kako su "nekretnine u vlasništvu Grada u takvom stanju da uopće nisu podobne za život ljudi u njima". Već tada smo se u ovoj redakciji, naime, zapitali koliko je nekretnina u vlasništvu Grada te na koji ih se način održava i tretira. Povod našoj zainteresiranosti za tu temu bilo je razvikano otvorenje spomenutog dvorca koji je, ponavljamo, samo godinu dana nakon obnove osvanuo sa mrljama na pročelju.
I? Što sad? Kuda sa ljudima koji nemaju krov nad glavom već su izloženi opasnosti da im krov bude na glavi? Prigodno postavljena božićna rasvjeta zaslijepiti će stanovnike ovog grada, mirisi hrane koji se prodaju na štandovima zatomiti će smrad vlage ustaljene nebrige o gradskim objektima dok će se iz obližnje crkve oriti pjesma sretnih vjernika koji slave 2025. rođendan Isusa Krista. Grad sa još-uvijek-gradonačelnikom o svojim sugrađanima, uvjerili smo se na svoje oči, vodi računa kao što je nekadašnji premijer Tihomir Orešković izjavio predstavljajući se hrvatskoj javnosti: "Ovde smo mi svi da služimo hrvatskom građevinama i da jedina cilj nam je da, da zajedno radimo tako dalje da sutra bolje nego danas." I uistinu jest.
