Ima jedan mali, baš sjajan mali grad
uz Bilogoru on je već tisuć' ljeta sad
gradom on sam raste, razvija se i cvjeta
u njem nitko nigdje nikome ne smeta.
U tom gradu ljudi pošteno, vrijedno žive,
pameti se tamo svi stalno skupa dive
jer ne postoji ništa što oni ne bi znali
a gostima tek svojim, ta sve bi oni dali;
srdačni i dragi, ti su ljudi put do smijeha
i stvorili su grad pun svakojakog ceha;
drva, kože, stakla, tog šećera i hrane
vrijedno oni radom ispunjavali su dane.
U pomoć svakom' skaču tko god da pomoć treba
uz njih je svatko sretan ispod vel'kog plavog neba.
Virovitica vam to je, ako možda niste znali,
sretan mali gradić gdje ničega ne fali.
Kad ratovi bi stigli, tad' junaka puno tu je
o akcijama Otkos generacije još bruje;
pred budale tada su Mikeši odmah stali,
napali ih prvi i po glavi svima dali.
Upisala je povijest svojim vel'kim slovom tada -
Virovitica na silu nikad nikom' ne pripada.
Al' desi se tad' tako da kad oružje utihnu
da grad se sav promijeni a Mikeši ni da kihnu.
Batina zavlada, krađe svakojakih vrsta
i pameti tu nema ni za nokat malog prsta.
Pojavio se čovjek neki s pitomačkog brijega
koji je u ratu sebi zgrabio baš svega.
Kao pravi smiješni crtež i iz nekog stripa lik,
zavladao je gradom baš k'o slavni Superhik.
pa rek'o svima da je on gospodin odveć velik
i da nema veze to što sirov je k'o čelik.
Reče on da Kiro baš sad svima tu je spas,
da bit' će svima dobro ako ne dignu ni glas.
Ako netko želi imat' ovdje radnju ili dv'je,
njemu da nek' dođu platit' rundu i cijene sve.
I prošlo ljeta mnogo, od deset čak i više
ljudi svi otišli jer se zlo po gradu piše.
Čak i drva stara su odlučili da sruše
pile park i goru gdje im vjetar mukli puše
i godinama strah u kosti svima će unosit'
za one koji hoće sa tim HDZ se kosit'
jer ako nisi s njima, protiv njih ti onda jesi
vjeran njima moraš biti šutke kao pesi
što na podu ližu sretno mrvice im kruha
dok im glavu jede podla, zla i sitna buha.
I dok tako tiho ti Mikeši podom plaze
ne vide oni kako ih svi redom vrijedno gaze;
nema više klompi niti velikog tog 'Tvina'
nema više sretnog onog pogleda s visina,
nema više drveća ni parka za sve mlade,
milijuni nestaju a ne zna se tko krade.
Za sve što pita Kiru narod ostaje uskraćen;
on ništa nije vidio niti zna za što je plaćen.
Ne zna tko šta radi u toj upravi mu tamo
uvijek kaže kako gradonačelnik je samo.
Nakon što je Kiro cijeli grad izmaltretir'o,
od stranke on je sebi fino napravio biro,
tko u stranci nije taj je jadan već prosvir'o
jer posla za njeg nema ako Kiru nije bir'o.
Al' volimo taj mali, baš sjajan mali grad
uz Bilogoru što je već tisuć' ljeta sad
gdje HDZ lopovluk već godinama cvjeta
gdje samo pošten, marljiv i iskren čovjek smeta.
Virovitica vam to je, ako možda niste znali,
sretan mali gradić gdje korupcije ne fali.
Povodom Dana grada, od srca i s ljubavlju,
zagrebačka dotepenka
Iva Anzulović
