Weiss:S iskopanim kostima do radnih mjesta ili hoćemo li i protiv Goldsteina, Igora Mandića…?

Jedna stara izreka (židovska), meni omiljena, kaže: «Loše je kada se izgubi novac, još je lošije kada se izgubi vrijeme, najlošije je kada se izgubi nada». Eto, promatrajući ovih dana veliku buku koja je stvorena najavom istrage (istragom?) protiv antifašista Josipa -Jože Manolića, Josipa Boljkovca i Rade Bulata, moglo bi se ovoj izreci dodati - a  olovno najlošije je kada se izgubi -pamet. Za ovaj poduži tekst trebate se naoružati - strpljenjem, ako ga nemate, možda bolje da ga ni ne čitate. Naime, nisam u stanju tu delikatnu temu «obraditi» na manjem broju stranica. Ovaj tekst pišem ipak subjektivno, a vjerujem i vi ćete ga subjektivno doživjeti. Naime, naše su zamalo sve obitelji najmanje nekom porodičnom pričom  vezane za Drugi svjetski rat, mada već imamo i ratne priče novijeg datuma.

POGUBLJENJE BEZ SUĐENJA - ZLOČIN

Polazište je da je svaki pogubljen čovjek u toku rata, pa i u poraću, žrtva ukoliko je život izgubio bez pravednog suđenja. Vjerojatno je taj logičan načelni stav i pokrenuo aktivnosti oko istraga koje je teatralno najavio ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko, usput, diplomirani povjesničar(ccccccc) i uzburkao javnost. Ako se nastavi s istragama osumnjičenih, bit će nelagode za mnoge i postavljat će se i mnogobrojna pitanja. Javnost je na njih već dijelom odgovorila, a kolike štete se nanose pojedincima, ali i Hrvatskoj, tek se može predmnijevati. U raspolućenoj hrvatskoj javnosti bilo je za očekivati da se raspolućenost hrvatskog naroda iz vremena IIWW, sa zakašnjenjem od 66 godina manifestira zamalo jednako dramatično kao u ta presudna vremena za hrvatski narod. Inače, raspolućenost hrvatskog naroda, pojednostavljeno, s jedne strane  na partizansko-antifašističku i s druge strane na ustaško-nacifašističku, nije nešto što je obilježavalo samo hrvatski narod - slične podjele su se dogodile i u Francuskoj, Grčkoj, Srbiji, Slovačkoj, Ukrajini, Norveškoj... Nasuprot otporu nacifašizmu postojao je blok antifašista s tom razlikom da je ovaj blok u Hrvatskoj bio masovan i kao narodna fronta otpora učinkovit. Povijesna je činjenica da je narodnooslobodilačka borba na prostoru Jugoslavije u IIWW vezala na sebe značajan broj pripadnika Wehrmachta, SS trupa i domaćih kolaboratera olakšavajući saveznicima borbe na drugim otvorenim ratištima (godine l943. samo bitka na Sutjesci  angažirala je oko l30 000 vojnika sila Osovine).

   Ono što uznemiruje u aktualnoj raspravi nije činjenica da će se suditi starim ljudima, od kojih Joža Manolić broji impozantne 92 godine (ratni zločini ne zastarijevaju), već činjenica da se u nas zamalo pred svake parlamentarne izbore otkopavaju kosti iz jama,  da se zanemaruje gotovo u potpunosti što je prethodilo upitnim ratnim zločinima u završetku rata i poraću. I gledam oko sebe tu  svoju ogromnu biblioteku JUDAIKE U ŠIREM SMISLU (oko l800 knjiga) i pitam se, čemu su napisane te knjige, često memoarska literatura, svjedočanstva o strahotama koje su žrtve proživjele, od logoraša u naci-ustaškim logorima do izbjeglica, recimo u El Shatu, u Egiptu, razmišljam čemu su snimljeni filmovi o Kozari, Neretvi, Sutjesci, čemu svjedočanstva o najgrozomornijim  mukama naroda, ali i svjedočanstva o slobodarskom duhu onih koji su se suprotstavili VELIKOM ZLU, nacifašizmu?

ŠTO SE STVARNO DOGAĐALO?

Prelistavam  raritetnu brošuru koju je napisao Ervin Šinko, mađarsko-židovski antifašist, ali i antistaljinist, Krležin drug («Spomenici fašizma»»Kultura», Zagreb l946) kako bi ušao u povijesni kontekst NOB-a i vremena neposredno nakon rata. Ervin Šinko piše:

    «Rat je rat. Borba je borba. Mi to znademo. Mi smo to znali.

     Znali smo da čovjek može postati grabežljiva zvijer.

   Međutim, nismo ni slutili da čovječanstvo može da proizvodi nešto, što predstavlja sintezu svih tekovina civilizacije i  - zvjerstava.... Caliban se prozvao utemeljiteljem vjere i odgojiteljem, a postavio je svoje carstvo i svoje prijatelje nad milijunima lješina dojenčadi, djece, djevojaka,, žena i staraca, nad lješinama čitavih naroda. Mi smo to doživjeli, mi smo to vidjeli. Mi to ne želimo nikada više doživjeti, nikada više vidjeti...

    Fašizam ima svoje spomenike u nebrojenim milijunima mrtvih, u razorenim zemljama, u duševnim i tjelesnim ranama sviju nas.....»

   I još samo jedan navod iz knjige Egona Bergera koji je u Jasenovcu uspio izvući živu glavu iako je 44 mjeseci bio zatočenik toga logora:

    «Jednom sam se baš vraćao s rada i vidio kako je streljano pet mladih žena. Streljane su zato što su ostale u drugom stanju poslije silovanja..Nisu streljane puškom, već je M.....ić  svakoj pojedinoj ispalio metak revolverom u sljepoočnicu».

  Uzmimo da su to dva nepouzdana zapisa, da to nisu sveobuhvatna znanstvena djela, bacimo od l800 knjiga, 900, dakle pola, u vodu, ostaje još mnogo neospornih činjenica u mnoštvu svjedočanstava objavljivanih do - l99l. godine. Tada su oskvrnuti prvi spomenici ANTIFAŠIZMA, i kada je u Virovitici  spomenik partizanima i NOB-u srušen i prebačen iz Gradskog parka na  groblje - vjerojatno smo mi bili jedna od rijetkih zemalja tranzicije gdje su antifašistički spomenici sklanjani iz središta gradova, uništavani, rušeni...- otvoren je proces revizije povijesti, koji traje sve do današnjih dana. Nisu svi Hrvati, srećom, bili ustaše, dapače, hrvatski antifašizam osvjetlao je obraz hrvatskom narodu, no velika većina ustaša bili su - Hrvati. To je neprijeporna povijesna istina, i svatko onaj koji relativizira zločine Ante Pavelića, Maksa Luburića, Artukovića, Budaka, fra Majstorovića, Šakića...pretvarajući ustaše u Hrvate, tretirajući zajedno ratne zločince i stvarno jedan broj nevine hrvatske djece, staraca i žena, dio pogubljenih bez suđenja ili poštenog suđenja, ili ne razumije povijest ili namjerno radi njenu reviziju - na štetu vlastita naroda.

REDOSLIJED SUĐENJA?

Ne treba zaboraviti, primjerice, da na listi Efraima Zuroffa i drugih centara Simona Wiesenthala još ima naci-fašističkih ratnih zločinaca koje treba privesti pravdi. Moj je stav, s kojim se naravno  ne morate složiti, sve dok i zadnji osumnjičeni nacist ili kolaborater ne bude pred sudom pravde, nema se potrebe žuriti sa suđenjem Josipu Manoliću, Josipu Boljkovci i Radi Bulatu. To suđenje moglo bi izazvati i zahtjeve koji se ne iznose, razumijevajući ukupnu situaciju Hrvatske: da se, primjerice, židovskim zajednicama Hrvatske vrate sve nacionalizirane zgrade, stanovi, namještaj, umjetničke slike, lusteri, da se stvori odštetni fond od židovske imovine u privatizaciji, za koju se nije mogao naći konkretan nasljednik itd.  Jer trojica osumnjičenih, osim sudjelovanja dijela Židova u NOB-u koju su se tako sami branili, branili su živote pripadnika svog naroda, ali i progonjenih Židova, oni su se dijelom iskupili za eventualne grijehe nastale u danima nakon 9. 05. l945. kada su ustaške, četničke i druge postrojbe poraženih vojski, nastavile borbu usprkos opće kapitulacije naci-fašista. Osim toga, zar se tako brzo zaboravlja da su prva dvojica bili ministri u hrvatskim vladama, Manolić čak i jedno vrijeme predsjednik hrvatske vlade?? Također, neka se sutra obavi lustracija vidjet će se koliko je ona zakašnjela i komplicirana, zapravo neizvediva i značila bi tektonski poremećaj u ionako siromaštvom i politički poljuljanog hrvatskog društva, koje stremi Evropskoj zajednici.

HOĆEMO LI PROTIV SLAVKA GOLDSTEINA, PROTIV IGORA MANDIĆA...?

   I SAMO KAO PRETPOSTAVKA: uzmimo da se Slavko Goldstein kao l7 godišnjak raspitivao kod Josipa Boljkovca, šefa OZNE za Karlovac, tko mu je odveo oca u  logor Jadovno, iz kojeg  mu se otac nikada nije vratio, da je svjedočio protiv ustaša, hoćemo li pitati  Slavka Goldsteina za zdravlje?? Antifašizam nije ideologija, to je prvenstveno svjetonazor, to je kritika svakog sustava u kojem se gaze ljudska prava i zatire sloboda. Ovaj svjetonazor nije rezerviran samo za komuniste, mnogi nemaju veze s komunizmom, ali su svojim stavovima antifašisti (inače, mislim da je ispravno govoriti o staljinizmu, koji je očit bio od l945 do sredine pedesetih godina), kasnije smo živjeli u socijalističkom društvenom uređenju...Komunizam kojeg su pune usta jednom profesoru Bancu (stvarno se pitam kako je takav zadrti čovjek mogao predavati na Yale sveučilištu u SAD??), jednom Ivanu Zvonimiru Čičku, kojem rok trajanja polako ali neumitno istječe,  je fantom, tek neostvareni cilj marksista, socijalistički sustav s lošim, ali i dobrim stranama, a ne neki stvarni zločinački sustav. Primjerice, Igor Mandić desetljećima piše i antifašističke tekstove, ali i kritike autoritarnih, nedemokratskih sustava, zastupa građanske opcije. Hoćemo li to zamjeriti Igoru Mandića, hoćemo li ga prozivati zbog antifašizma? Hoćemo li uhititi djecu pa i unučad narodnih heroja jer ne dozvoljavaju da se blati lik partizanskih junaka? Ne treba zaboraviti da su članovi KP predvodili organizirani otpor nacifašizmu, da su komunisti u NOB-u stvorili front organiziranih antifašističkih snaga, i da je u tom frontu bilo članova HSS-a, drugih stranaka sve do velikog broja nestranački opredijeljenih ljudi, žena, nezavisnih intelektualca, do - svećenika Katoličke crkve. Uloga KPJ-KPH može se na određeni način uspoređivati s ulogom HDZ-a u Domovinskom ratu i stvaranju neovisne hrvatske države.

   Nisam uspio pronaći da je ijednom antifašisti u svijetu suđeno za ratne zločine nakon  9. svibnja l945. i sudski proces Manoliću, Boljkovcu i Bulatu, sasvim sigurno, izazvat će reagiranja u svijetu koji nije ni u l94l., ni u l99l. nego u 20ll. godini. A oni koji analiziraju početak Domovinskog rata znaju dobro kako je Josip Boljkovac opisao taj početak(»Istina mora izaći van»), isto tako znaju da Josip Manolić i vjerojatno i Rade Bulat, imaju ponešto drugačije poglede na ta turbulentna vremena. Primjerice, valjalo bi istražiti ima li istine u tvrdnji jednog hrvatskog generala koji je kazao Stjepanu Mesiću da je Gojko Šušak  naredio rušenje «Kamenog cvijeta» u Jasenovcu, ali je to spriječeno?? Želi li se ušutkati suđenjem Boljkovca,  nije li  «crimen» to što se već sada piše o nekim neugodnim detaljima Domovinskog rata - treba li ih gurati pod tepih i čekati 66 godina da se objave ti detalji?

   Ne opravdavam nijedan ratni zločin, ali, može li netko odgovoriti zašto do danas nije suđeno savezničkim pilotima koji su bombardirali Dresden, jedan od najljepših njemačkih gradova te onim pilotima koji su poletjeli s atomskim bombama koje su, bačene, sravnile sa zemljom Hirošimu( 6.8.l945.) i Nagasaki (9.8.l945.)??

   U promišljanju ratnih zločina «komunista» išao bih tragom pravnika i predsjednika Ive Josipovića: Neka se svaki zločin istraži, neka se  svaki krivac kazni, ali neka Hrvatska zadrži poštovanje prema ljudima koji su se oduprli silama ZLA.- nacifašizmu, i koji su stvarali  l99l. hrvatsku državu. Povijest koju su pisali partizani i njihova djeca, treba biti korigirana, ali ne na način da se čini salto mortale: poraženi ne mogu postati pobjednici, istina može biti ponešto drugačija, ali ona ne smije biti u temelju prekrajana, a najmanje sluškinja dnevno-političkih obračuna i predizbornih kampanja. Ako se odreknemo povijesnog konteksta događanja, onda gubimo i pravo da aktualni slučaj Purda promatramo u kontekstu borbi za Vukovar, odnosno u kontekstu Domovinskog rata.

VALJA PONOVITI I OPET PONOVITI

   I kada je riječ o ovim prijeporima koji, u većini ne zanimaju mlade, i kada se objavljuje da je u Hrvatskoj trenutno 334 000 nezaposlenih, za pitati je nije li ova priča o mogućem suđenju «trojki», zapravo najgora vrsta poigravanja sa žrtvama Bleiburga i Križnog puta, dimna zavjesa iza koje se krije sav naš čemer, naši promašaji, korupcija, naša nesposobnost da izađemo iz duboke političko-ekonomske krize?

   Eventualno suđenje «trojki» neće podvući crtu ispod povijesnih događanja, dapače, izazvat će nove podjele i nesporazume u hrvatskom narodu, u vremenu kada su potrebni dogovori - stoga bi ih trebalo ostaviti prvenstveno povjesničarima, a nama se konačno prihvatiti rada i traženju rješenja da - bolje živimo.

   Valja ponoviti i opet ponoviti: Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije  borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11, korpusa NOV-a. Ustroj današnjeg svijeta, bez obzira na brojne i temeljite promjene od l945, i dalje se temelji na antifašističkoj tradiciji, jer taj svijet projektiran je na ruševinama poraženih naci-fašistikih ideologija i snaga ZLA koje su  te ideologije ostvarivale mačem, rasnim zakonima i drugim alatima pokoravanja naroda i slobodoumnih ljudi. Svako novo pisanje povijesti, koje o toj činjenici ne vodi računa, kao i prvim, masovnim i grozomornim zločinima počinjenim u ime naci-fašizma - može izazvati  neopravdani revanšizam, stvarati klimu, kao nakon IWW, kada je otvoren prostor za uspon Mussolinija i Hitlera, čiji sustavi  agresije i traženja novog «životnog prostora» su uzrokovali IIWW s najmanje 55 milijuna mrtvih do kraja IIWW, l945.

   Nije li to dovoljna opomena bar za narednih stotinu godina??