Saborski zastupnik Mate Vukušić održao je danas ispred Bjelovarskog sajma u Gudovcu konferenciju za medije na kojoj je upozorio na, kako je rekao, dugogodišnje loše upravljanje hrvatskom poljoprivredom te pad domaće proizvodnje i samodostatnosti.
Na početku obraćanja osvrnuo se na slučajeve onečišćenja vode, tla i zraka u Hrvatskoj. Istaknuo je da se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima te upozorio na posljedice uvoza i neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada. Kritizirao je rad nadležnih institucija i ustvrdio da bi odgovorni za nastalu štetu morali snositi troškove sanacije, a ne porezni obveznici.
Govoreći o geopolitičkim okolnostima i iskustvu pandemije bolesti COVID-19, Vukušić je naglasio da poljoprivreda mora postati sektor od strateškog interesa i dio sustava nacionalne sigurnosti. Prema podacima koje je iznio, prosječna samodostatnost Hrvatske u proizvodnji hrane iznosi oko 55 posto. Ustvrdio je i da je, unatoč milijardama eura uloženima u poljoprivredu tijekom proteklih godina, samodostatnost pala s približno 80 na oko 50 posto.
SUSTAV POTPOR TREBA MIJENJATI, A NOVAC USMJERITI ODRŽIVIM OPG-OVIMA
Vukušić smatra da sustav potpora nije donio očekivane rezultate te da su najveću korist imali veliki i politički podobni korisnici. Kao lokalne primjere problema naveo je nestanak Mesne industrije Bilogora, stanje u stočarstvu te nedostatnu domaću proizvodnju mlijeka. Postavio je i pitanje podrijetla mlijeka koje prerađuje domaća industrija, upozorivši na nisku samodostatnost u tom sektoru i nepovoljan položaj proizvođača.
Posebno je kritizirao kašnjenje izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ocijenio je da su dosadašnje promjene olakšale prodaju zemlje strancima bez odgovarajućih ograničenja, što povezuje s prilagodbom hrvatskih propisa uvjetima za pristupanje OECD-u. Prema njegovu mišljenju, članstvo u toj organizaciji samo po sebi neće riješiti probleme domaće proizvodnje.
"Hrvatska u sljedećih deset godina može povećati samodostatnost u proizvodnji hrane na 70 do 80 posto, ali samo ako provedemo koordiniran paket mjera koji obuhvaća komasaciju, navodnjavanje, modernizaciju proizvodnje, razvoj prerade i pametnu javnu nabavu.
U prvih 12 mjeseci potrebno je pokrenuti digitalnu komasaciju na deset pilot-područja i ubrzati katastarske postupke. Istodobno treba provesti reviziju sustava poticaja i između 10 i 15 posto nacionalnih potpora preusmjeriti prema povećanju produktivnosti i prinosa.
U javnu nabavu za škole, bolnice i druge javne ustanove potrebno je, u skladu s pravilima Europske unije, uvesti kriterije svježine i kratkih lanaca opskrbe. Tako ćemo otvoriti veći prostor domaćim proizvođačima i građanima osigurati kvalitetniju hranu. U istom razdoblju treba definirati i 20 prioritetnih sustava navodnjavanja.
U roku od jedne do pet godina Hrvatska mora izgraditi između pet i sedam regionalnih centara za preradu mlijeka, mesa, voća i povrća. Ti centri moraju biti smješteni u područjima u kojima proizvodnja stvarno postoji i u kojima mogu izravno koristiti lokalnim poljoprivrednicima.
Potrebno je modernizirati farme uvođenjem robotizirane mužnje, precizne poljoprivrede, dronova i senzora. Navodnjavane površine treba povećati sa sadašnjih dva do tri posto na najmanje 10 do 15 posto. Država mora snažnije poticati udruživanje proizvođača, osnivanje zadruga i zajednička ulaganja, kao i proizvodnju proteinskih kultura poput soje, graška i lupine.
Do 2035. godine moramo završiti komasaciju u ključnim poljoprivrednim regijama, prije svega u Slavoniji, Podravini i na Banovini. Do tada navodnjavanje treba obuhvatiti između 20 i 25 posto poljoprivrednih površina.
Uz razvoj kontinentalne poljoprivrede, Hrvatska mora iskoristiti potencijal mediteranskih kultura i ekološke proizvodnje. Konačni cilj mora biti stvaranje prepoznatljivog brenda hrvatske hrane i povećanje njezina izvoza.
Imamo zemlju, znanje i proizvođače. Ono što nam nedostaje jest jasan plan, koordinacija institucija i dosljedna provedba. Ako to osiguramo, Hrvatska može znatno povećati vlastitu proizvodnju hrane, smanjiti ovisnost o uvozu i poljoprivredu ponovno učiniti strateškim sektorom nacionalne sigurnosti.
Ako je svrha potpora samo održavati poljoprivrednika iznad vode, onda takav sustav treba mijenjati, poručio je Vukušić.
Dodao je da Hrvatska već desetljećima nema jasnu strategiju poljoprivredne proizvodnje te da bez nje nije moguće očekivati preokret.
KOLIKO JOŠ HRVATSKA POPLJOPRIVREDA MOŽE IZDRŽATI
Primjer lošeg upravljanja hrvatskom državom imamo i ovdje u Bjelovaru. Mesne industrije Bilogora više nema. Bjelovarsko-bilogorski kraj tradicionalno je stočarski kraj, pa nije slučajno da se Bjelovarski sajam održava upravo ovdje niti da je Sirela smještena u Bjelovaru.
Zanima me što bi odgovorni u Sireli odgovorili na pitanje odakle nabavljaju mlijeko i od čega proizvode svoje proizvode. Hrvatska je u proizvodnji mlijeka samodostatna tek oko 40 posto, a istodobno imamo među najskupljim mlijekom u Europskoj uniji.
Teško je u takvim okolnostima ostvariti pravednu razliku u cijeni i osigurati korist za poljoprivrednika. Prerađivač proizvođaču plaća litru mlijeka oko 51 eurocent, dok se na burzi u Münchenu objavljuju cijene od 23, 24 ili 25 eurocenti. Zato se opravdano postavlja pitanje koliko dugo hrvatska poljoprivreda može izdržati.
Ministra poljoprivrede Davida Vlajčića trebalo bi pitati kako namjerava organizirati i unaprijediti hrvatsku poljoprivredu ako još nije izmijenjen Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Na stvarne promjene čeka se već godinu i pol, još od odlaska bivšeg ministra Josipa Dabre.
HRVATSKA MORA ZAŠTITI POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE, PITKU VODU I DOMAĆU PROIZVODNJU
Početkom godine izmijenjena su dva članka Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Propisi su ublaženi kako bi se poljoprivredno zemljište moglo prodavati strancima bez odgovarajućih ograničenja, što smatram pogubnim. Vjerujem da je razlog tome snažna želja predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da Hrvatska ove godine uđe u OECD. Velik dio zakona donesenih u prvoj polovici godine bio je usmjeren upravo na usklađivanje s pravilima i standardima zemalja OECD-a.
Što će Hrvatska konkretno dobiti članstvom u OECD-u? Sjedit ćemo za stolom s velikim i financijski moćnim državama, ali građani i hrvatski poljoprivrednici od toga neće automatski imati koristi.
Istodobno su važni izvori pitke vode završili u rukama različitih stranih vlasnika, dok vlastite prirodne resurse ugrožavamo uvozom opasnog otpada. Nakon svega što se dogodilo u Gospiću posebno je neprihvatljivo da bi tvrtke koje su otpad dovezle u Hrvatsku mogle biti plaćene za njegovu sanaciju novcem poreznih obveznika.
Hrvatska mora zaštititi poljoprivredno zemljište, izvore pitke vode i domaću proizvodnju hrane. To nisu samo gospodarska pitanja, nego pitanja nacionalnog interesa i sigurnosti države.
UVOZIMO MLIJEKO, DOK MILIJUNSKI CENTAR U VIROVITICI STOJI PRAZAN
Reći ću nekoliko riječi i o stočnom fondu. Hrvatska je nekada na području Banovine, Bjelovara i zapadne Slavonije imala toliko razvijeno stočarstvo da smo mogli izvoziti mlijeko. Danas smo jedna od rijetkih zemalja koja mlijeko uvozi u golemim količinama, što je nevjerojatno.
Istodobno govorimo o samodostatnosti i kvalitetnoj poljoprivrednoj proizvodnji, a svake se godine izdvajaju sve veći iznosi za poticaje, potpore i subvencije. Treba pitati predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kome dajemo taj novac i s kojim ciljem ako hrvatska poljoprivredna proizvodnja iz godine u godinu nastavlja padati.
Rješenja postoje. Hrvatska u što kraćem roku mora završiti komasaciju i okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Potrebno je izgraditi najmanje sedam regionalnih distribucijskih centara za voće i povrće, ali ondje gdje takva proizvodnja doista postoji. Danas se takvi projekti često pokreću na područjima na kojima je proizvodnja znatno smanjena ili je potpuno nestala.
Jedan je od primjera Centar za istraživanje i razvoj u mljekarstvu u Virovitici, vrijedan 5,5 milijuna eura, koji od 2021. godine stoji prazan i gospodarski neiskorišten. U njemu nije prerađena gotovo nijedna litra domaćeg mlijeka. Zabilježen je tek pokušaj slovenske tvrtke koja je uvozila mlijeko isključivo iz Slovenije, iako je centar izgrađen kako bi preuzimao viškove mlijeka domaćih proizvođača s toga područja i iz okolnih krajeva.
Broj isporučitelja mlijeka tijekom izgradnje objekta pao je sa 730 na samo 130. Ni to odgovornima nije bilo upozorenje da projekt u takvim okolnostima nema gospodarsku svrhu. Danas nas uvjeravaju da će objekt biti prenamijenjen, ali djelatnost za koju je izgrađen i za koju je novac povučen nije zaživjela.
MILIJARDE SU POTROŠENE, A HRVATSKA I DALJE NEMA STRATEGIJU RAZVOJA POLJOPRIVREDE
Saborski zastupnik je ustvrdio kako su u okviru Projekta Slavonija, Baranja i Srijem potrošene milijarde, među ostalim i na tvrtke koje su ugovorene poslove ostavljale napola dovršene. U nizu takvih slučajeva pojavljuje se ista tvrtka. Problem nije ograničen samo na poljoprivredu. Vidljiv je i na infrastrukturnim projektima, poput škole u Vukovaru, jezera u Orahovici i Centra za kulturu zdravlja u Cabuni, čiju svrhu nitko ne zna jasno objasniti.
„Trošak Centra u Cabuni mogao bi dosegnuti 7,5 milijuna eura i, nažalost, pasti na teret državnog proračuna jer nisu iskorištena dostupna europska sredstva u iznosu od 6,3 milijuna eura. Brojni su projekti u građevinarstvu, infrastrukturi i poljoprivredi plaćeni, ali nisu dovršeni ili nisu ostvarili svoju svrhu. Novac je potrošen, a rezultat je negativan i građani od tih ulaganja nemaju nikakvu korist“, istako je.
Smatra da Hrvatska mora usmjeravati sredstva namijenjena poljoprivredi prema obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja su održiva i mogu dokazati svoju gospodarsku uspješnost. Potpore, naglasio je, ne smiju biti same sebi svrha. „I Europska unija upozorava da se novac uložen u hrvatsku poljoprivredu uglavnom koristi samo kako bi poljoprivrednici održali glavu iznad vode“, rekao je.
Ako je jedina svrha poticaja, subvencija i potpora održavanje postojećeg lošeg stanja, istakao je, takav sustav treba mijenjati. Ono što ne daje rezultate treba ukinuti, a ono što je održivo i dohodovno treba snažnije podupirati.
„Hrvatska već 35 godina nema jasnu strategiju poljoprivredne proizvodnje. Sve dok je ne donese i ne počne dosljedno provoditi, ne možemo očekivati ozbiljan oporavak domaće poljoprivrede“, istakao je Vukušić.
Zaključno je istaknuo važnost proizvođača koji svoje proizvode predstavljaju na Bjelovarskom sajmu. Građani od njih očekuju zdravu i sigurnu hranu, rekao je, pa država mora osigurati uvjete u kojima će domaći poljoprivrednici moći proizvoditi, ulagati i pristojno živjeti od svojega rada.
