Prihvatila sam izazov navesti deset mojih najdražih knjiga. To je poprilično nezahvalan izazov s obzirom na količinu pročitanih knjiga koje svaka od njih ima svoju vrijednost i značaj. Svaka je pročitana u nekom razdoblju moga života i doživljena i proživljena sukladno godinama koje sam tada imala. Svaka od njih je bila značajna za moj život jer nema knjige u kojoj nisam našla nešto što sam mogla naučiti.
Po prirodi sam bila znatiželjna i otvorena učenju, a knjige su bile pravi izbor za to. Živjeti u razdoblju u kojem nije postojao Internet i brzo prikupljanje podataka. Mogao si se mirno posvetiti čitanju u skladu sa ritmom koji ti je odgovarao. Nije bilo „uskakanja“ informacija sa strane koje su mamile na pozornost. Mogao si se danima uspoređivati s nekim od likova, zabavljati analizom njihovih postupaka ili jednostavno ostajati bez daha osupnut nekim posebnim trenutkom ili osjećajem koji još nije bio na listi tvoga iskustva. Razvijati svoju maštu zamišljajući nastavke romana ili mogućih verzija nekog događaja.
1. Jens Sigsgaard: Robin Hood
Kao djevojčici to mi je bila jako omiljena knjiga. Čitala sam je više puta i uvijek iznova uživala u dogodovštinama, a kasnije sa svojom djecom gledala filmove načinjene po knjizi. Nekako moja urođena potreba za pravdom, iako tada još bez nekog značajnog životnog iskustva kako stvari stoje u stvarnom životu, nalazila je u toj knjizi ispunjenost.
2. August Šenoa: Karanfil s pjesnikova groba
Knjigu Karanfil s pjesnikova groba dobila sam kao poklon ravnatelja za osvojeno 3. mjesto na literarnom natjecanju. Život pjesnika, prijateljstvo, i ljubav prema ženi i domovini. Snaga osjećaja i propitkivanja kroz koja svaki pjesnik i pisac prolazi kada otkrije ljubav i suoči se s promjenama koje ona u sebi nosi. Ne mislimo da nas išta može promijeniti sve dok nas ona ne dotakne. A snaga nesretne ljubavi koja završava smrću djevojke iznova otvara bezbroj pitanja.
3. Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina
Mislim da nema onih koji su se bavili čitanjem u životu, a da ne znaju za Anu Karenjinu. Knjiga koja će svaku mladu djevojku još neiživljenu vlastitim ljubavnim patnjama baciti u očaj. Zašto ljubav može tako završiti, zbog čega ljudi postaju okrutni u odnosima, kako nas strast navodi na lude postupke i oduzima nam razum. Što su društvene konvencije, kako se krše i zašto se ne smiju kršiti. Društveno uređenje i moralne norme, odgovornost prema sebi i drugima, padanje u ponor zbog izdaje i na kraju najstrašnije, odustajanje od vlastitog života. Knjiga koju živite godinama nakon toga, svaki puta kada se susretnete s nepoznatom situacijom i novim osjećajima. Treba li ljubav biti slobodna, što ona po svojoj prirodi jest ili se treba odreći ljubavi kako ne bismo unesrećili druge. To će biti pitanje kroz koje gotovo svaki čovjek bar jednom prođe u životu.
4. Shakespeare: Kako vam drago
Shakespearova sabrana djela koja sam dobila u obliku malih, zelenih, tvrdo ukoričenih knjiga od strica bile su moje najomiljenije štivo. Kako vam drago ostala mi je u sjećanju kao komična i romantična priča sa puno zapleta, neočekivanih obrata i sa sretnim krajem. Svatko je dobio svoj željeni par i veseli su se vratili na dvor da žive svoje živote. Bogatstvo likova i šekspirijansko ocrtavanje karaktera, humor i lirsko iskazivanje osjećaja kroz stihove drži vas da čitate do kraja.
5. Honore de Balzac: Čiča Gorio
Čiča Gorio Honore de Balzaca najdojmljiviji je u slijepoj roditeljskoj ljubavi koja ništa ne vidi u želji za dobrobit svoje djeca i koja je spremna na svako odricanje i poniženje kako bi ju ispunila. Odličan roman, mislim da je u svakom vremenu aktualan, jer svaki čovjek koji postane roditelj pronaći će nešto u ponašanju Čiča Goriota o čemu bi mogao ili morao dobro razmisliti. Bezglava ljubav i beskrajna popustljivost koja od djece čini sebične i vrlo loše ljude i ne donosi nikome ništa dobro.
6. Giovanni Boccaccio: Decameron
Dekameron bi mogla biti knjiga vrlo aktualna u današnje vrijeme izolacije, s kojom se možemo poistovijetiti. Novele pripovijedaju sedam djevojaka i tri mladića koji su zbog kuge napustili Firencu. Svaki dan jedan od njih priča priču. Najčešći su ljubavni motivi, ali sve su to avanture i pustolovine građana, trgovaca koji su se spasili iz teških situacija svojom dovitljivošću. Senzualnost je karakteristično obilježje Boccacciovih likova. Renesansni čovjek se ne plaši više pakla i ne misli na nebo, nego nastoji „rajske“ užitke doživjeti na zemlji.
7. Voltaire: Candid
Candid lutajući po svijetu prepoznao je svog bivšeg učitelja, starca, sva u ranama kako prosi i koji ga je naučio životnu teoriju: na sve u životu treba gledati optimistično, kao da se sve stvari događaju jer je tako moralo biti, na tom mjestu i s tim ljudima.
Candid je veseo, dobar mladić željan avantura. Proputovao je mnogo, doživio i vidio svašta , ali uvijek pun optimizma. Nikada nije gubio nadu, sve je imalo svoje razloge i uzroke.Na kraju se smirio shvativši jednostavnu filozofiju treba biti zadovoljan time što imaš.Kada je nakon mnogo potraga za svojom Kunigundom, i mnogo nalaženja i rastanaka, konačno ju opet pronašao, ona više nije bila ista. Voljela je naređivati i ništa nije radila. Potražio je savjet pametnog čovjeka koji mu je rekao da se vrate kući, osnuju vrt i od toga da žive i da ne mudruju previše. Poslušali su tog čovjeka i sada žive mirno svako radeći svoj posao i zarađujući od prihoda koje im je donosio vrt. Candid znači Naivko. To je personificirano svojstvo naivnog optimizma koji se suočava s brutalnom stvarnošću. Naivko je uz pomoć ironije prikazan kao nepodnošljiva krajnost jedne ljudske osobine koja se podjednako može cijeniti kao i prezirati. U Candidu sam vjerojatno najviše vidjela sebe. I danas mi ljudi govore da sam naivno iskrena. I još uvijek nisam sigurna da li je to dobra ili loša osobina.
„Ugled! Zar to nije ništa gospodine? Poštovanje budala, udivljenje djece, zavist bogataša, prezir mudraca!“ Barnave
Žudnja mladog ambicioznog mladića iz niže društvene klase da se uzdigne. No, ljubav ga je došla glave. Pogiba na giljotini. Koliko daleko može ići ljudska zloba i zavist, sebičnost i nepodnošenje poraza prikazuje se u liku bivše Julienove ljubavnice koja ga blati svojim pismom nakon čega se on okreće agresiji.
8. Henri Beyle Stendhal: Crveno i crno
I opet tema ljubavi koja iz čovjeka izvlači njegove najcrnje i najružnije osobine. Današnjom terminologijom bismo rekli kako je čovjekov ego došao glavi razumu. Dirljiva je ta ljudska osobina koja tjera čovjeka da napušta svoje trenutne okolnosti i teži ih prevazići, teži ostvariti veću sreću i na kraju nadohvat nje gubi ono najdragocjenije, svoj život. Moja je boja crvena koju nisam previše nosila u životu zbog njenog intenzivnog značenja privlačenja pozornosti, pogubne strasti i istovremeno zabrane, pozivanja na oprez. Te dvije suprotstavljene boje, jedne koja označava ono najsirovije, najžešće, najagresivnije u čovjeku i najvitalnije kao krv i crne, koja zapravo i nije boja, već odsustvo bilo kakvog svjetla i boje, pisac svodi život na dvije točke, ili živjeti punim plućima bez obzira na posljedice ili nestajanje, prelazak u nevidljivo, neostvareno i mrak. Mislim da se svaki čovjek bar ponekad nađe u situaciji da u sebi važe ono dobro i zlo i pita se na kojoj se strani trenutno nalazi.
Ljubav je na latinskom „amor“
Iz ljubavi dakle proizlazi smrt,
Pa onda briga koja izjeda, žalost
Suze, zamke, zločin, grižnja savjesti.
Blason D'Amour
9. Emily Bronte: Orkanski visovi
Orkanski visovi su knjiga koju nosim cijeli život poput najdražih papuča.Kao mlada tinejdžerica ludo zaljubljena u Heathcliffa, kao oličenje jedne bezuvjetne ljubavi koja nema zamjenu. Sva idiličnost koju zaljubljivanje i ljubav nose u sebi, suprotstavljena teškim uvjetima života, odnosa u obitelji, mračna jedna slika i tjeskobna priča o ljubomori, osveti i obostranoj ljubavi do kraja koja nema sretan kraj.Ona ljubav koja je duševna kao i fizička, koja u sebi nosi božanski kod, neku predodređenost i sudbinu, povezanost unatoč razdvojenosti. Razvoj ličnosti koja s vremenom postaje sve okrutnija zbog odbačenosti.Igra sebičnosti i razmaženosti, tvrdoglavosti i nepopuštanja, ili popuštanja opet i iznova društvenim normama. Pojedinac između svojih osjećaja i nametnutih društvenih mjerila.Hrabrost ili nedostatak hrabrosti i sve ono što se nalazi na drugoj strani naših dobrih osobina, a to je taj naš unutarnji mrak kojeg često nismo ni svjesni ili se ne znamo s njime izboriti. „Bilo od čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su jednake. „ Katy
10. Flaubert Gustave: Novembar
Flaubertov Novembar je jedna tanka knjižica koju od mladosti cijeli život nosim u torbi. Već se raspada od upotrebe, ali to je knjižica koju uzimam kada sam sjetna i tužna, tjeskobna. To je bila stričeva knjiga sa njegovom oznakom imena i godine kada ju je nabavio. Flaubertova prva knjiga, najintimnija s njegovih petnaest godina starosti. Prva iskustva sa ženom, opisi krajolika i raspoloženja koja se mijenjaju s tim krajolikom, preispitivanje životnog smisla i besmisla. Jednostavno pisana, zabavna i dobar početak za one koji tek počinju čitati. Jesen je nakon proljeća moje najomiljenije doba. Kako sam ja dijete proljeća u meni su također spojeni ti kontrasti između veselog i optimističnog sa onim tmurnim, introvertiranim dijelom sebe u kojem ponireš u svoje dubine istražujući tko si i čemu služiš na ovome svijetu.
Eto, ja bih mogla napisati još 10x10 najomiljenijih knjiga, no ovo su one koje su obilježile moju mladost, sramežljivu, nesigurnu i žednu znanja. Kroz knjige sam živjela, učila i pronalazila svoj vlastiti svijet i identitet.
Sretno Vam čitanje!
Biljana Mandić Kovačević rođena je Virovitičanka. Kao gimnazijalka pjevala je u Rodoljubu pod ravnanjem Rudolfa Halupe. Na prvoj godini Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, 1978. godine, bila je članica uredništva koje je pokrenulo časopis Zoon Politikon i za znanstveni rad osvojilo nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, vrlo uglednu nagradu na razini Jugoslavije, namijenjenu mladim znanstvenicima, umjetnicima i sportašima u dobi do 27 godina. Od djetinjstva piše pjesme, nagrade za poeziju dobivala je i u osnovnoj školi.Nakon studentskih godina u Zagrebu, u Virovitici se povetila vođenju obrta za sitotisak i dizajn sa suprugom Zlatkom. Svoje radove objavljivala je u časopisu Književnost uživo, sada u časopisu KVAKA i SAPPHOART, na portalu Virovitica. net i na fb stranici Roklicerove večeri nazvane po prerano preminulom osnivaču Virovitičkih umjetničkih večeri Robertu Rokliceru. Zbirka poezije Cugano, objavljena joj je 2019. u izdanju zagrebačke Beletre.