Banner
Ministar Marić: Vjerujem da neće doći do nestašice lijekova
Ured Predsjednika RH objavio kompletnu korespondenciju s Povjerenstvom
MUP: Svakoga dana jedna osoba pogine na hrvatskim prometnicama
Grmoja: Novac za pomoć gospodarstvu naći ukidanjem županija
Božinović: Koncentrirat ćemo se na kažnjavanje zbog kršenja mjera
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome
  Sunčana Janovich           10.10.2020.         873 pogleda
Vojnički red

Bio je udovac. Sinovi nisu previše brinuli o njemu, snahe još manje. Čak se ne sjećam ni da su ga unuci posjećivali. Jel' zbog njegove naravi, strogog odgoja djece, ili nečeg trećeg, to su znali samo oni. Dok je bio u radnom odnosu, njegovo je zanimanje bilo nešto što se tada nazivalo građansko lice na službi u JNA. Vjerski blagdani nisu se proslavljali u njihovom domu. Oni, drugi blagdani, jesu, i to tako da se čulo nekoliko ulica dalje.

Stigle 90-te, raspala se država, vojska, al' nije se predavao. Odjednom, na pročelju kuće, osvanule žaruljice povodom vjerskih blagdana, blješte sobovi, sanjke, poznati djedica sve namiguje, a drveće ispred kuće ukrašeno svim bojama što ih spektar poznaje. S proljeća, umjesto žaruljica, iskakali ogromni umjetni zečevi, i jaja, veličine grmova u vrtu. Nešto je nedostajalo.

Kuća je za njega, tada već samog, postala ogromna. Ni uređenje povodom blagdana, nije mu više bilo nikakvo zadovoljstvo. Ubrzo je kuću prodao, i kupio manji stan. K nama nije često dolazio. Zapravo, bio je mojim roditeljima samo poznanik, ugodan sugovornik, al' ništa više od toga. Mama se nemalo iznenadila kad ga je ugledala.

„Komšinice, znam da ne šivate mušku odjeću, evo, ja kupio hlače, dugačke mi, biste li ih mogli potkratiti?“

„Pa, jeste li obilježili dužinu, ili makar donijeli druge hlače, da se znam ravnati?“

Izvadio je iz vrećice nove hlače, uredno podvrnute na dužinu što bi mu pasala.

„Dogovoreno. Komšija, ne morate dolaziti po hlače. Kad bude gotovo, ja ću vam ih donijeti. Imam prijateljicu dva kata ispod vašeg stana. Doći ćemo ona i ja k vama na kavu.“

Čovjek ostao bez teksta. Sam dragi Bog zna kada je, prije toga, ženska noga zakoračila u njegov stan. Ali, nije ni mama takav potez povukla samo tako. On se sviđao njezinoj prijateljici, pa je bila idealna prilika da navrate na kavu.

I bi kava. Ono, što nam je mama ispričala, kad se vratila kući, toliko me nasmije svakog blagdana, da čovjek ni ne zna koliko ga se puta sjetim. Na komodi, u njegovu stanu, bio je uredno posložen kvartet. Djed Mraz, uskrsni zec, i dvije manje biste, Franje Tuđmana i Titova.

Za vjerske blagdane, po potrebi, u prvom redu je bio djedica ili zec, dok je za one druge, isto tako ovisno o vremenu blagovanja, u prvom redu bila odgovarajuća bista, a zec i djed strpljivo čekali.

„ Nek' se zna koje je doba“ - odgovorio je skoro pa duhovito, jer mama i njezina prijateljica nisu mogle suspregnuti smijeh. Taj dan bio je Osmi mart, a komplet kvartet bio je, poput vojnika, pravocrtno, u jednom redu.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priče iz šnajderaja



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.