Otputovati malo dalje od Slavonije, a biti sretan, najveće je zadovoljstvo. Već sam stoput pisao o dalekim putovanjima koja su doista pravo plandovanje i zadovoljstvo, ali često i kraća putovanja znaju biti melem za naše živote. Posebice ako se na njih uputite s obitelji, a pritom se prisjetite i svojeg djetinjstva, te neka slatka nostalgija pokuca na vaša srca - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Tako sam se i ja nostalgično osjećao dok sam uživao u finim delicijama Bjelovarsko-bilogorske županije, a mjesto radnje bio je ni manje ni više nego KUC "Mato Lovrak" i Veliki Grđevac. A tko još u Hrvatskoj i zemljama bivše Juge ne zna za Vlak u snijegu i Družbu Pere Kvržice? Još je davne 1931. ispričana uzbudljiva priča o vlaku u snijegu koja budi maštu i novim generacijama. Još kad se pogleda i nevjerojatan film, čije pjesme svakodnevno pjevušimo, zadovoljstvu nema kraja. Ako imate dva slobodna dana, provozajte se do vlaka i vagona koji još uvijek zovu putnike namjernike i nude ima dašak svoje prošlosti. A Veliki se Grđevac nalazi između Daruvara i Bjelovara, kombinirajte izlet s Daruvarskim toplicama i bicikliranjem ili planinarenjem i probudit će se dijete u vama.
U Kulturnom centru "Mato Lovrak" (pisac spomenutih dječjih remek-djela) nalazi se parna lokomotiva s vagonima koju su otkopavala djeca u romanu Vlak u snijegu, identičan mlin onom koji je obnavljala družba Pere Kvržice, bunar u kojem se onesvijestio Medo, tradicionalna Mlinareva kuća, nadstrešnica s ljetnom učionicom, dječje igralište i šetnica uz vodotok s klupama. I sve to uz potok Grđevicu, pritok rijeke Česme. U neposrednoj je blizini, kroz šumu koja okružuje Centar, Staza prijatelja prirode, koja sadržava nekoliko postaja na kojima se možete upoznati s florom i faunom velikogrđevačkog kraja, a možda i vidjeti brzu vidru te koloniju dabrova, kojih ima posvuda. Ako više cijenite zaokružene kulturne cjeline, razveselit će vas Lovrakovi dani kulture, s ciljem što boljeg predstavljanja i upoznavanja Lovrakova lika i djela (ah, kako mi to komunistički zvuči, ali baš paše). Njegova se spomen-soba nalazi u OŠ Mate Lovraka, a godišnje je obiđu tisuće učenika, koji valjda čitaju obveznu lektiru i pjevuše pjesmice iz filmova.
A kad bih vam pričao kako su nas lijepo dočekali kod vlaka, ne biste mi vjerovali. U kompleksu se nalazi i kafić/restorančić koji prima i kartice, pa ćete se u oazi mira i rekreacije osjećati svjetski. Moguće je tu organizirati i team building, razne seminare i kongrese. Ako se želite još kulturno uzdizati, tu je obližnja Garešnica, rodno mjesto poznatog Ive Robića. U Centru za posjetitelje Natura 2000 otvorena je Galerija Ive Robića, ali i izložba Mr. Morgen kao stalni postav. Izloženi su Robićevi notni zapisi, fotografije, instrumenti i pisma, prava poslatica za ljubitelje tog poznatog pjevača vječnih melodija. A onda, u smiraj dana, opet preporučujem Daruvarsko pivo i brčkanje u ždralovim Daruvarskim toplicama. Ako vam vrijeme i budžet dopuštaju, prenoćite! Nije to tako skupo, a obitelj će vam biti zahvalna.
Kada sam u Hrvatskoj, sve više vrludam naših lijepim krajevima, ali nipošto ne propuštam i daleke destinacije. Najavljujem priču o Venezueli i njezinim prekrasnim plažama i krasnim ljudima, ali i španciranje po susjednoj Sloveniji, Braču i Istri. Za putovanje uvijek ima vremena, samo se treba dobro organizirati. Po Slavoniji počinju organizirati vinske priče i staze, treba se skupiti lova za nove projekte, a na novinare se nerijetko zaboravlja. Čak se i u Kutjevačkom vinogorju (zna se lokacija) otvorio elitni restoran, a na otvorenje su valjda pozvani samo lokalni novinari jer na goste iz drugih krajeva valjda ne računaju! I dalje me mori slatka ljutnja na Hrvatske željeznice, koje nikako da normalno povežu Slavoniju i Zagreb.
Tako redovito na liniju Osijek – Zagreb šalju plavi motorni vlak dizelaš, koji nije za duge staze. Tisućiti put tvrdim da je sramotno što se putnici iz Osijeka do metropole voze kao na sijaćici ili tanjurači. A kada stignu, odlaze na kirurške odjele bolnica kako bi im dali nešto za smanjenje bolova, sve zbog Hrvatskih željeznica. Neka se koji direktor HŽ-a provoza šinobusom (koji je za prigradski prijevoz, a ne regionalni) od Zagreba do Osijeka, pa ćemo vidjeti koliko će dugo biti na bolovanju. Sad idem. Čekaju me neopisivo krupne trešnje. A vi putujte i putujte...
