Vladin glupi poraz

V ijest da je Ustavni sud oslobodio bolničke liječnike radne obaveze, zbog koje su oni 14. studenog morali prekinuti štrajk, zvuči krajnje kompromitantno za Vladu i ministra zdravlja Rajka Ostojića. Imaju se razloga i te kako dobro posramiti - piše Sanja Modrć u komentaru Novog lista.
   Ovo je, naime, jedan od niza tih glupih poraza u kojima ova Vlada i njezini ministri, posve nepotrebno, gube praktički već dobivene bitke ili bitke koje se lako daju dobiti naprosto zato što znaju biti nedopustivo nemarni, prepotentni i aljkavi.
   Jer, kao što smo čuli iz jučerašnjeg obrazloženja odluke Ustavnog suda, problem s tom radnom obavezom nije u tome da je Vlada nije smjela aktivirati, niti u tome da za takav način zaustavljanja štrajka u bolnicama nije imala nikakvoga pravnoga uporišta.

   Razlog je tragikomičan: Vlada se jednostavno pozvala na pogrešni zakon, zakon koji nije na snazi već punih sedam godina.
   Nevolja je, dakle, bila »samo« i »jedino« u tome što je Vlada obavila posao krajnje neoprezno i neznalački. Nije se nimalo zamarala dosadnim pravnim provjerama. Usprkos svim stručnim resursima koji joj stoje na raspolaganju, postupila je trapavo i amaterski. I zato je radna obaveza, logično, morala pasti.
   Mogu se sada, koliko god hoće, duriti na Ustavni sud i izvlačiti mu stare grijehe. Može im premijer Milanović, kad se vrati u Hrvatsku, uputiti neku od svojih žaoka.
   Ali bruka je to i ništa drugo.

   A šteta, jer pobjeda je bila u džepu. Nakon skoro dva mjeseca štajka u bolnicama, svima je bila puna kapa i liječničkog sindikata, i izjava sindikalnog vođe dr. Ivice Babića, i zapomaganja kako im država preslabo plaća prekovremene sate, i njihovog kolektivnog ugovora, i svega što se tiče njihovih problema s cijenom rada.
   Pacijenti, koji su - ako uopće imaju posao - uglavnom i sami nezadovoljni krajnje diskutabilnom cijenom svoga rada u ovim recesijskim godinama, lunjali su ta dva mjeseca od nemila do nedraga po bolničkim hodnicima. Odgađane su pretrage, a građani su se ponegdje žalili i na to da se štajkači u bijelim kutama oglušuju i o pravilo hitnosti.

   Ministar zdravlja Rajko Ostojić i Vlada zato su imali gotovo opću podršku javnosti kad su liječnicima napokon uveli radnu obavezu i natjerali ih da se vrate na posao te da se, kad je riječ o primanjima, ipak malo više srode s ovim za sve dosta neveselim vremenom.
   Za dva mjeseca štrajkanja prekipjelo bi i kupcima daleko manje bitnih proizvoda ili usluga, a kamoli neće osiguranicima javnog zdravstva koji su bolesni i traže pomoć. Normalno, radna obaveza razbjesnila je liječnike i medicinsko osoblje koje im se pridružilo u prosvjedima, ali zato je dobila veliki i skoro nepodijeljeni aplauz građana.

   Vlada je tu mogla biti potpuno mirna jer pobuna liječnika nije imala kapaciteta da povuče u solidarizaciju šire slojeva stanovništva. U velikoj mjeri nezadovoljni kvalitetom servisa koji dobivaju u državnim bolnicama, građani su odahnuli kad je štrajk prekinut uz komentare koji se nikome tko radi u zdravstvu ne bi nimalo svidjeli.
   No, evo nam obrata. Onaj koji se zadnji smije je sindikalac Ivica Babić. I za to može zahvaliti upravo protivniku, Vladi i ministru zdravlja. Stvarno za krepat od smijeha.